Nova emisija muzičkog takmičenja Pinkove zvezde sinoć je protekla u znaku tenzije i žestokih prozivki među članovima žirija, a situacija je u jednom trenutku potpuno izmakla kontroli.
Nakon nastupa kandidata Milorada Vasića, došlo je do rasprave između Jelena Karleuša i Dragomir Despić Desingerica, jer nisu mogli da se dogovore ko će prvi da komentariše.
Desingerica je bio uporan u nameri da prvi uzme reč, što je iznerviralo voditeljku Bojana Lazić, koja je u jednom trenutku poručila: Jelena Karleuša / Izvor: Youtube printscreen/Pinkove zvezde
– Despić će da vodi program – rekla je Bojana i sela na mesto.
– Niko ti nije dao reč – odbrusila je Jelena Desingerici.
– Vokalno mi je prijalo sve, ali tvoj nastup i prezentovanje je jezivo, kao da vučeš kateter, nema emocija – rekao je Desingerica.
– Kandidat se najavljuje pre komentara žirija – navela je voditeljka.
Potom su Zorica Brunclik, kao mentorka, i njen kandiat Milorad seli na binu da odmore dok se oni dogovore ko će prvi da komentariše.
– Je l’ si ti čuo nekad za džentlmena i za to da treba me pustiš kao damu da prva kažem nešto? – pitala je Jelena, nakon čega je Desingerica seo.
– Evo, je l’ je pustio? – rekla je Viki Miljković.
– Zbog čega ti, Viki, toliko zastupaš ovog ćelavog, šta se ti mešaš? Niti je maloletan, niti mutav – rekla je Zorica.
– Je l’ te pustio, Jelena? – pitala je Viki.
– Nisam ja ovca da me pušta, ja sam tražila da bude džentlmen – rekla je Jelena.
– Ti si sad puštena riba – rekao je Desingerica.
– Možda mu je Viki postala staratelj – naveo je Dragan Stojković Bosanac.
– Kao za Britni Spirs, neuračunljiva Britni Spirs ima staratelja – dodala je Jelena.
– I svinjski trgovac zaradi pare, ali će uvek biti svinjski trgovac – rekao je Bosanac.
Tragedija koja je odnela mladi život umetnika plemenitog srca preplavila tugom.
Danas je najtužniji dan za porodicu pevača Armana Morankića – njegov sin Erdoan Morankić (23) tragično je preminuo u četvrtak, 12. februara, u nesreći u Sarajevu, kada je tramvaj izleteo iz šina.
Neutešna porodica, rodbina, prijatelji, kolege, profesori, ali i mnogi građani Sarajeva, danas će se oprostiti od mladog Erdoana i ispratiti ga do večne kuće.
Ožalošćeni otac, Arman Morankić, oglasio se juče objavom umrlice u kojoj je naveo:
– Duboko ožalošćeni baveštavamo rodbinu, prijatelje i komšije da je naš dragi Erdoan preselio na ahiret dana 12.02.2026. u 23-oj godini života. Dženaza će se obaviti u nedelju, 15.02.2026. godine posle podne namaza u 12.25 sati ispred džamije na Ivicima. Ukop će se obaviti na mezarju Meraje u Brčkom.
U opisu je poručio kratko: “Tuga do neba”.Arman Morankić i Erdoan Morankić / Izvor: Facebook printscreen/Arman Morankic
Život mladog studenta Akademije likovnih umetnosti tragično je ugašen u trenutku kada je tramvaj, krećući se od Železničke stanice prema Baščaršiji, izleteo iz šina, prošao kroz tramvajsko stajalište i završio na saobraćajnici.
Erdoan je bio talentovani umetnik, a prošle godine je organizovao svoju prvu samostalnu izložbu pod nazivom “Da l’ je laž tajna ili je tajna laž?”, koja je održana u Sarajevu. Njegova prerana smrt potresla je kolege, profesore i prijatelje, koji se emotivnim rečima opraštaju od njega.
Odlazak Josipa Pejakovića: Neizbrisiv Trag u Umjetnosti Bosne i Hercegovine
U noći koja će zauvijek ostati urezana u sjećanje svih koji su ga poznavali, Bosna i Hercegovina je izgubila jednog od svojih najvoljenijih umjetnika, Josipa Pejakovića. Njegova smrt u 78. godini života izazvala je duboku tugu među brojnim obožavateljima, prijateljima i kolegama. Vijest o njegovom odlasku prvi je podijelio njegov sin, Dejan Pejaković, a društvene mreže su brzo postale platforma za izražavanje sućuti i poštovanja prema ovom izvanrednom umjetniku. Ova reakcija najbolje oslikava koliko je Pejaković bio važan za kulturnu scenu Bosne i Hercegovine, ostavljajući neizbrisiv trag u srcima svih koji su pratili njegov rad.
Josip Pejaković nije bio samo talentirani glumac i pisac, već i simbol otpora i kreativnosti. Njegov život bio je ispunjen brojnim izazovima, uključujući i više od 17 operacija koje je podnio zbog zdravstvenih problema. Iako su ga ti problemi mogli slomiti, Pejaković je svoju borbu pretvorio u inspiraciju za mnoge. Njegova izjava da se često osjećao kao “otpisan” oslikava njegovu unutarnju borbu, ali i nevjerojatnu volju za životom i ljubav prema umjetnosti, što mu je omogućilo povratak na pozornicu, donoseći nadu drugima koji su se suočavali s teškim životnim okolnostima.
Rani Život i Umjetnički Počeci
Rođen 1948. godine u Travniku, Josip je od malih nogu pokazivao izuzetnu sklonost prema umjetnosti. Njegovi prvi koraci u svijetu umjetnosti započeli su u njegovom rodnom gradu, ali ubrzo se preselio u Sarajevo, gdje su njegove umjetničke aspiracije dodatno procvjetale. Tamo je pohađao Dramski studio, a pod mentorstvom istaknutih profesora poput Kaće Dorić i Josipa Lešića, oblikovao je svoje vještine. Njegova talentirana interpretacija uloga, posebno Tuzenbaha u Čehovljevoj drami “Tri sestre”, bila je izuzetno cijenjena i označila je početak njegove uspješne karijere.
Pejaković je bio poznat po svojoj jedinstvenoj sposobnosti da oživi likove, stvarajući nezaboravne scene koje su se duboko urezivale u pamćenje gledatelja. Njegovo umijeće nije se ogledalo samo u igri, već i u sposobnosti da prenese emocije i dubinu likova koje je tumačio. Tokom svoje karijere, ostvario je više od 50 premijernih uloga u Narodnom pozorištu Sarajevo, ostavljajući snažan pečat na kulturnu scenu Bosne i Hercegovine. Njegov rad na pozornici bio je više od običnog glumačkog izvođenja; bio je to čin stvaranja umjetničke magije koja je obogaćivala živote publike.
Uticaj i Nasljeđe
Njegove uloge u predstavama kao što su “Kome zvono zvoni”, “Višnjik” i “Braća Karamazovi” nisu samo oduševljavale publiku, već su postavile visoke standarde za buduće generacije umjetnika. Pejakovićeva monodrama “Oj živote” postala je klasik, često izvođena na pozornicama širom regiona. Njegovi tekstovi su ostavili trajni uticaj na dramsku umjetnost, a njegova sposobnost da stvara duboke i emotivne likove učinila ga je jednim od najznačajnijih glumaca u povijesti bh. pozorišta. U ovom kontekstu, važno je napomenuti kako je Pejakovićeva sposobnost da se poveže s publikom bila ključna za njegovu popularnost; mogao je prenijeti suštinu ljudskih emocija kroz svaki lik koji je igrao.
Osim pozorišnih uloga, Pejaković je osvojio brojne nagrade, uključujući Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva iz 1974. godine i nagradu ZAVNOBIH-a za životno djelo iz 1991. godine. Ove nagrade ne predstavljaju samo priznanja za njegov rad, već su i dokaz uticaja koji je imao na generacije umjetnika i ljubitelja pozorišta. Uz to, Pejaković je bio mentor mnogim mladim talentima, pružajući im podršku u razvoju njihovih umjetničkih vještina. Njegova posvećenost obrazovanju i mentorstvu bila je posebno značajna, jer je pomogao mnogim mladim umjetnicima da pronađu svoj glas i usmjere svoje talente.
Posljednji Dani i Ostavština
Josip Pejaković ostao je aktivan u umjetničkom svijetu sve do svojih posljednjih dana. U maju 2022. godine, objavio je svoju posljednju knjigu “Sevdalinka”, koja je predstavljala njegovu posvećenost očuvanju bogatog muzičkog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Njegov rad na kandidaturi za status nematerijalne svjetske kulturne baštine pod okriljem UNESCO-a, zajedno s kolegama, dodatno svjedoči o njegovoj ljubavi prema kulturnom identitetu njegove zemlje. Ova knjiga nije samo zbirka pjesama, već i duboko promišljanje o tradiciji i kulturi koja nas oblikuje.
Odlazak Josipa Pejakovića predstavlja ogroman gubitak ne samo za umjetnost, već i za cijelu zajednicu koja ga je cijenila. Njegovo nasljeđe će živjeti kroz njegove umjetničke radove i uticaj koji je imao na mnoge. Pejaković je bio simbol nade i otpornosti, a njegov doprinos kulturnom identitetu Bosne i Hercegovine će trajati generacijama. Njegov rad inspirisao je mnoge mlade umjetnike da slijede svoje snove i ostanu posvećeni svojim umjetničkim težnjama. U ovom trenutku gubitka, važno je osvrnuti se na sve ono što je Pejaković učinio za umjetnost i kulturu u Bosni i Hercegovini.
U vremenu kada se čini da se kulturne vrijednosti često zanemaruju, Pejaković nas podsjeća na značaj umjetnosti u oblikovanju društva i poticanju promjena. Njegovo ime će uvijek zauzimati posebno mjesto u srcima svih koji su cijenili njegov rad, a sjećanje na njega će živjeti kroz predstave koje su obogatile scenu i kroz riječi koje su ostavile dubok trag u kolektivnoj svijesti društva. Tako ćemo se sjećati Josipa Pejakovića, umjetnika koji je svojom strašću i talentom zauvijek promijenio kulturnu scenu Bosne i Hercegovine, ostavljajući iza sebe nasljeđe koje će inspirisati i buduće generacije.
Tragičan Zločin: Ubistvo Majke i Njene Ćerke u Slovačkoj
U gradu Levice, u Slovačkoj, dogodio se stravičan zločin koji je šokirao lokalnu zajednicu. Naime, žena stara 45 godina i njena jedanaestogodišnja ćerka pronađene su izbodene na smrt u sopstvenoj kući. Ovaj brutalni zločin izazvao je val emocija među građanima, ali i otvorio mnoga pitanja o sigurnosti, uzrocima nasilja, kao i o tome kako se zajednica može zaštititi od ovakvih tragedija.
Osumnjičeni za ovaj gnusni zločin je bivši dečko žene, koji je, prema izveštajima, ušao u njihovu kuću naoružan nožem. Nakon izvršenja zločina, osumnjičeni je napustio kuću i otišao do gradske policije, gde je priznao da je učinio nešto loše. Ova situacija dodatno naglašava problem previše jednostavnog pristupa nasilju u vezama, što se može dogoditi svakome, bez obzira na društveni status. Policija je brzo reagovala i uhapsila ga, ali slika koju su zatekli na mestu događaja bila je užasna: mrtve žrtve ležale su u lokvi krvi, a pored njih je bilo i ubijeno štene vučjaka, što dodatno oslikava brutalnost ovog zločina.
Poznati su slučajevi u kojima su žene bile žrtve nasilja u vezama, ali ovaj incident pokazuje koliko je važno imati otvorene oči i obratiti pažnju na znake upozorenja. Poznanici ubijene žene, koja je želela ostati anonimna, oštro je kritizirala situaciju i izrazila šok zbog zločina. “A koliko je bila srećna kada ga je upoznala, da je konačno normalan momak. A sada je uradio ovo”, rekla je, naglašavajući tako emocionalnu bol koju su mnogi osjećali. Ovaj zločin otvara pitanja o nasilju u vezama i kako se ono može ignorisati ili ne primijetiti dok ne bude prekasno.
Jana, ubijena žena, imala je planove za budućnost i bila je omiljena među svojim prijateljima. Njena ćerka, koja je pohađala osnovnu školu, bila je poznata i voljena među vršnjacima. “Svima je teško da se nose sa ovim tužnim događajem”, izjavila je jedna stanovnica Levice. Ova tragedija nije pogodila samo porodicu, već i cijelu zajednicu koja se suočava sa tugom. Mnogi su se okupili na mjestu događaja, palili svijeće i izražavali saučešće, ukazujući na to koliko su Jana i njena ćerka bile voljene.
Pored emocionalnog bola, ovaj incident otvara i pitanja o socijalnoj odgovornosti. Mnogi se pitaju kako su se stvari mogle odigrati tako tragično i šta se moglo učiniti da se spreči ovakvo nasilje. Uzrok ovog nasilnog čina može biti povezan s ljubomrom i emocionalnom nestabilnošću osumnjičenog. Nakon što je Jana raskinula vezu s njim, uslijedilo je nasilje koje je, nažalost, imalo fatalne posljedice. Ova situacija naglašava potrebu za većim osvještavanjem o problemima nasilja u porodici i važnost pružanja podrške žrtvama.
U sudaru kamiona i tri automobila u Grčkoj poginula su dva muškarca, dvanaestomesečna beba i jedna devojčica (13).
Do nesreće je došlo oko podne kada je vozač (39) kamiona, koji se kretao prema Kiparisiji, auto-putem Pirgos – Kiparisija, iz za sada nepoznatog razloga izgubio kontrolu nakon krivine i uleteo u suprotnu traku sudarivši se sa tri automobila, od kojih su dva potpuno smrskana do neprepoznatljivosti.
U jednom od automobila poginuo je otac (38) i njegova beba (1), a njegova supruga (38) i sin (6) su teško povređeni i prevezeni u bolnicu u Patrasu.
U drugom vozilu koje je je ostalo zaglavljeno pod kamionom bili su otac i (50) i ćerka (13) koji su poginuli na licu mesta.
U sudaru su još povređeni i jedan mladić (25) koji je intubiran u Kalamati, vozač kamiona i još jedan muškarac (61) koji su takođe hospitalizovani.
Slike sa lica mesta su jezive, od automobila nije ništa ostalo, samo zgužvan lim.
Moralo je da interveniše 12 vatrogasaca kako bi iz olupna izvukli nastradale i povređene.
Nesreća se inače dogodila na poznatom mestu “Eliin turn”, gde su se i ranije događali brojni slični incidenti, zbog čega se smatra crnom tačkon na ovom delu puta.
Podsetimo, četvoročlana porodica, koja je poginula u saobraćajnoj nesreći pre četiri dana u Turskoj, sahranjena je zajedno u okrugu Kozan.
Otac Vejsel Ajdogmus (37), majka Emine Ajdogmus (35) i deca Batuhan i Mete su poginuli kada je njihov automobil sleteo sa mosta Adani.
Prema pisanjima turskih medija, porodica je krenula na izlet.
Na video-snimku nadzorne kamere vidi se kako je vozač izgubio kontrolu nad vozilom, bez ikakvih uticaja spoljašnjih faktora, skrenuo sa puta, udario prvo u betonsku gradu, a zatim i u gvozdenu barijeru.
Na mjesto događaja izašli su pripadnici policije koji su, po nalogu nadležnog tužilaštva, obavili uviđaj i poduzeli sve potrebne istražne radnje
Prema dostupnim informacijama, motiv ovog tragičnog čina za sada nije poznat. Nesretni muškarac iza sebe je ostavio suprugu i troje djece, što je dodatno potreslo lokalnu zajednicu.
Kolege ga opisuju kao dugogodišnjeg profesionalca koji je više od dvije decenije proveo u službi
Kontrolni susret između Igala i Budućnosti, planiran za subotu u Podgorici, neće biti odigran u predviđenom terminu nakon što je autobus sa ekipom iz Herceg Novog doživeo saobraćajnu nezgodu.
Incident se dogodio u subotu oko 14.25 časova na deonici puta Nikšić – Vilusi, u mestu Spila Grahovska.
U sudaru su učestvovali klupski autobus i putničko vozilo registarskih oznaka Herceg Novog, a prema prvim informacijama, vozač automobila je izgubio život.
Trener Igala, Marko Matović, potvrdio je za “Vijesti” da među članovima tima i putnicima u autobusu nema povređenih.
Usled tragičnih okolnosti, duel protiv FK Budućnost Podgorica odložen je i biće odigran u nedelju.
Marko Mikić (38) mladić iz Merošine kod Niša, preminuo je nakon operacije krajnika u Opštoj bolnici u Čačku, a sada se o tragediji oglasio i njegov otac Slavoljub Mikić.
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
Moj sin inače imao problem sa krajnicima. I on nije nepoznanica bolnici u Čačku. On je u decembru dvije nedjelje bio na hospitalizaciji u istoj toj bolnici. Nakon dvije nedjelje koje je proveo tamo, doktorka koja ga je vodila mu je rekla da je operacija krajnika rutinska operacija i da će to ona da mu riješi. I on je nakon, hajde to je bilo u decembru, u januaru se meni požalio da ima probleme sa hrkanjem, sa tim da teško diše kaže za Blic otac preminulog mladića Slavoljub Mikić.
Na pitanje zbog čega je njegov sin Marko završio u bolnici u Čačku na dvije nedjelje, Markov otac navodi da je bio na odmoru na Zlatiboru.
– Tamo mu se to stanje, koje je inače vjerovatno bilo loše, pogoršalo. Najbliža bolnica mislim da je… ja ne znam, Užice ili Čačak, tako nešto – navodi Slavoljub i dodaje da je on u Nišu radio prethodno analize, te da je nalaz bio uredan.
Otac preminulog mladića kaže da je Marko bio svjestan nakon operacije.
– Imao je posjetu nakon 24 sata, tri prijatelja su bila u posjeti, bilo je sve u redu. Sjedio je bez priključene kanile, bez maske – priča očajni otac.
Slavoljub navodi i da se njegov sin nije žalio ni na kakve tegobe nakon operacije.
– Doktorka koja ga je operisala kaže da je prokrvario. Da su morali da ga ponovo intubiraju, da tog gdje curi zašiju. Kažu to traje dva minuta. On je za dva minuta bio mrtav čovjek – objašnjava otac.
Mikić kaže da više ne vjeruje nikome i da mu je rečeno da će tužilaštvo da se uključi.
– Šta će tužilaštvo da radi i zašto je tužilaštvo dozvolilo da se dalje radi u toj sali, ja to ne znam. Da li se tu radilo o ljudskom faktoru, ili se radilo o aparatima, o anesteziji, o bilo čemu, ta sala je morala da bude zatvorena – kaže Mikić.
Belgiju je potresla vest o smrti doktorke Anelis De Knijf (44), cenjene ginekološkinje i šefice odeljenja za fertilitet u bolnici AZ Delta. Tokom karijere pomogla je da na svet dođe između 2.500 i 3.000 dece i bila oslonac stotinama parova koji su se borili za potomstvo.
Preminula je u četvrtak, nakon borbe sa agresivnim tumorom mozga koji joj je dijagnostikovan pre dve godine. Sve je počelo krajem avgusta 2024. godine, kada je, posle porodičnog odmora, počela da oseća iscrpljenost, jake glavobolje i konfuziju. Dijagnoza je bila neumoljiva – neizlečivi tumor mozga.
Najveća kazna bila je što više nije smela da radi
– Odmah nakon operacije znali smo da je tumor neizlečiv“, rekao je njen suprug Frederik Versavel (44). “Anelis nije volela pažnju, ali tek sada shvatam koliko je ljudi profesionalno usrećila.
Zbog zdravstvenog stanja morala je da prekine rad. Upravo to joj je, prema rečima porodice, najteže palo. “Živela je za porodicu i posao. Od doktorke je odjednom postala pacijentkinja. To je bila uloga koju je teško prihvatila, ali se borila hrabro i dostojanstveno.”
Majka pevačice Goge Sekulić, Nada, sahranjena je danas, 14. februara, na groblju u Sremčici.
Nakon opela u kapeli, tužna povorka se uputila ka grobnom mestu, dok se pevačica nije odvajala od sestre, koja ju je sve vreme pridržavala.
Prijatelji su neprestano pratili Gogino i sestrino stanje, jer obe nisu prestajale da plaču.
Goga je na sahranu došla u crnom kaputu i naočarima, a podršku joj je pružio i bivši muž Uroš Domanović.
Na groblju u Sremčici, došlo je dvoje pevačicinih kolega. U pitanju su Ivana Šašić i Aleksandar Misojčić Xander koji su se čvrsto grlili sa uplakanom Gogom.
Pored njih, stigli su i pevačicini dugogodišnji verni prijatelji – nekadašnja manekenka i bivša žena Duška Šarića, Ceca Šarić, te zlatar Nebojša Bojović.
Njena sestra Aleksandra stajala je do pevačice u kapeli, a otac Novo nije mogao da sakrije teške suze zbog gubitka supruge.
Podsetimo, Goga je vest o Nadinoj smrti objavila u ponoć, između 12. i 13. februara.
– Voljeni nikad ne umiru, a ti ćeš zauvek živeti kroz nas i ostati naš stub i osnova – piše u čitulji koju ja dala porodica.
Inače, Goga je otvoreno govorila u kakvom je odnosu oduvek sa roditeljima.
– Ljudi ne shvataju da moje ne zanima šta ja radim, ja sam javna ličnost za sebe, za svoju karijeru, za njih sam ćerka i pravila moraju da se poštuju. Mi smo svi vrlo vezani i naravno da je porodica najvažnija stvar na svetu – rekla je Goga za Adria TV, dodajući da je nekada sramota bila obrukati oca ili majku.
