Categories
Uncategorized

Studentska lista uvodi progresivno oporezivanje: Šta se menja za građane i ko će plaćati više, a ko manje namete?

  • Studentska lista predlaže progresivno oporezivanje zarada i ukidanje godišnjeg poreza na dohodak.
  • Neoporezivi deo plate rastao bi sa 23% na 35% prosečne zarade, a porez bi se obračunavao na mesečnoj isplati.
  • Ekonomista Đorđe Ostojić kaže da bi niže plate bile rasterećene, dok bi viša primanja plaćala više, uz rizik od sive zone i odliva kadrova.

Studentska lista objavila je plan oporavka srpske privrede, a fokus je na promeni načina oporezivanja. Kako je navedeno na njihovom sajtu, planirano je uvođenje progresivnog oporezivanja dohotka, uz ukidanje godišnjeg poreza.

Kako su naveli, uvodi se više razreda za progresivno oporezivanje zarada, dok se godišnji porez ukida. Novi poreski razredi primenjivali bi se na mesečne zarade, prilikom same isplate, odnosno na izvoru.

“Uvodi se više razreda za progresivno oporezivanje dohotka, godišnji porez se ukida i razredi se primenjuju na mesečnu zaradu, na izvoru. Neoporezivi deo zarade se diže sa 23% na 35% prosečne zarade, što će dodatno pomoći progresivnosti poreza, odnosno da oni koji imaju manje plaćaju manje, a oni koji imaju više plaćaju više”,navodi se u programu Studentske liste.

Ekonomista i finansijski analitičar Đorđe Ostojić za MONDOje objasnio šta znači progresivno oporezivanje i koja je suštinska razlika u odnosu na sadašnji sistem.

“Srbija trenutno primenjuje proporcionalni (jedinstveni) sistem oporezivanjazarada od 10%, što znači da istu stopu poreza plaćaju i radnici sa minimalcem i oni sa najvišim platama. Progresivno oporezivanje uvodi različite poreske stope koje rastu u zavisnosti od visine primanja (veća zarada – viša stopa, niža zarada – niža stopa).

Suštinska promena u odnosu na status quo bi bila umesto da se najveći teret redistribucije oslanja na dodatni godišnji porez na dohodak građana (koji plaćaju samo retki sa izuzetno visokim primanjima), progresivnost bi se ovde obračunavala direktno pri svakoj mesečnoj isplati zarade. Pored toga, ključna novina je i značajno povećanje neoporezivog dela zarade (sa sadašnjih oko 23% na 35% prosečne plate), što dodatno rasterećuje one koji primaju statistički najniže zarade”, naveo je Ostojić.

Ističe i da bi radnici sa nižim primanjima primetili promenu kroz veći neto iznos na tekućem računu jer bi im veći deo plate bio oslobođen poreza.

“Radnici sa višim primanjima (iznad postavljenog praga) videli bi nešto veći odbitak na ime poreza za iznos koji prelazi tu granicu, ali sa druge strane, u zavisnosti od primanja i postavljenih procenata oporezivanja nešto viši procenat poreza na zaradu koja je iznad određenog praga. Još uvek nemamo konkretne procente i poreske pragove, tako da nažalost sve ostaje u domenu nagađanja”, rekao je Ostojić.

“Smanjenje poreskog tereta popravlja životni standard”

Ostojić je objasnio na koji način bi progresivno oporezivanje doprinelo smanjenju ekonomskih nejednakosti.

“Progresivno oporezivanje je po svojoj prirodi instrument socijalne pravde i smanjenja jaza između najbogatijih i najsiromašnijih slojeva društva. Budući da građani sa nižim primanjima troše srazmerno veći deo budžeta na osnovne potrebe (hrana, komunalije), smanjenje njihovog poreskog tereta direktno popravlja njihov životni standard”, naveo je sagovornik i pojasnio od čega zavisi stvarni efekat ovakvog oporezivanja:

“Apsolutno zavisi od preciznih parametara – gde su postavljene granice poreskih razreda, kolike su razlike između minimalnih i maksimalnih stopa, kao i kako se prikupljeni novac dalje troši kroz javne usluge (zdravstvo, školstvo, infrastruktura). Ako su razredi loše postavljeni, model može opteretiti srednju klasu umesto najbogatijih, dok dobra kalibracija dovodi do pravednije preraspodele bogatstva.”

Obračun plate po modelu progresivnog oporezivanja

Ostojić ističe da bi ova reforma donela preraspodelu poreskog tereta, ali i značajno administrativno rasterećenje za najplaćenije kadrove.

“Manje poreza plaćali bi radnici sa minimalnim i prosečnim zaradama (zahvaljujući višem neoporezivom cenzusu i eventualno nižim početnim stopama), dok bi više plaćali oni u višim platnim razredima. Ipak, treba istaći da bi zbog primene poreza direktno na izvoru došlo do benefita i za one sa najvšim primanjima, s obzirom na to da nestaje obaveza prijave godišnjeg poreza na dohodak. Svi oni koji su prijavljivali ovaj porez do sada znaju koliko je to bilo komplikovano”, istakao je Ostojić za MONDO. 

Sagovornik je ilustrovao ovaj model kroz konkretan primer s jasnim brojevima, uz pretpostavku da je prosečna plata u Srbiji oko 100.000 dinara, pa je neoporezivi deo 35% od toga, odnosno 35.000 dinara.

Zamislimo progresivnu skalu sa tri razreda:

  • Osnovna stopa (10%) za oporezivi deo do 100.000 dinara.
  • Viša stopa (15%) za deo preko 100.000 do 200.000 dinara.
  • Maksimalna stopa (20%) za sve preko 200.000 dinara.

Napomena: Oporeziva zarada se dobija kada se od bruto plate odbije neoporezivi deo od 35.000 dinara.

U nastavku pogledajte koliko bi iznosila zarada ukoliko bi se primenjivao pomenuti model:

Zaposleni sa minimalnom zaradom (Bruto: 70.000 dinara)

Zaposleni sa minimalnom zaradom

Foto: Chat GPT/AI

Efekat: Zahvaljujući visokom neoporezivom cenzusu, radnik na minimalcu plaća minimalan porez, što mu ostavlja znatno viši neto iznos u kućnom budžetu za osnovne životne potrebe.

Zaposleni sa prosečnom zaradom (Bruto: 160.000 dinara)

Zaposleni sa prosečnom zaradom

Foto: Chat GPT/ AI

Efekat: Srednja klasa i prosečni radnici prolaze povoljnije ili srazmerno rasterećenije u odnosu na oštrije skale, jer se veći deo njihove zarade zadržava u najnižem poreskom razredu.

Zaposleni sa visokom zaradom (Bruto: 400.000 dinara)

Zaposleni sa visokom zaradom.jpg

Foto: Chat GPT/AI

Efekat: Visoko plaćeni stručnjaci plaćaju srazmerno veći porez, čime se direktno obezbeđuju sredstva za fiskalno rasterećenje građana sa nižim primanjima.

Negativne posledice progresivnog oporezivanja

Ostojić ukazuje na to da uvođenje progresivnih stopa uvek nosi određene strukturne rizike na koje ekonomisti i poslodavci upozoravaju.

“Kada se marginalne poreske stope na rad značajno povećaju, javlja se veći podsticaj za “isplatu dela zarade na ruke” (koverte),prijavljivanje radnika na minimalne zarade, a ostatak kroz druge oblike isplata kako bi se izbegao viši porez. Zatim, visoko plaćeni stručnjaci u sektorima poput IT industrije, menadžmenta ili farmacije mogu izgubiti motivaciju za rad u zemlji ukoliko vide da im se veliki deo zarade oduzima kroz poreze, što ih može stimulisati da odu u države sa ravnim (flat) porezom ili povoljnijim poreskim režimima, zbog čega je izuzetno bitno posmatrati ukupno poresko opterećenje prilikom postavljanja zakonskih pragova”, dodaje ekonomista za MONDO.

Takođe, pojašnjava i da preveliko opterećenje visoko plaćenog rada i kapitala može uticati na to da strane i domaće kompanije teže privlače i zadržavaju vrhunske kadrove, što indirektno utiče na konkurentnost privrede.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *