Njih dvojica nisu bili povezani samo porodičnim odnosom, već i ljubavlju prema muzici, zajedničkim uspomenama i snovima koje su gradili tokom mladosti. Jašar je više puta priznao da postoje gubici koje vrijeme ne može izbrisati, bez obzira na to koliko godina prođe i koliko čovjek pokušava nastaviti normalno živjeti. Njegove riječi posebno su dirljive jer govore o bratstvu koje nije prekinuto ni nakon smrti, već nastavlja živjeti kroz pjesme i sjećanja. Iako je nastavio uspješnu muzičku karijeru, pojedini trenuci i danas ga vraćaju u vrijeme kada je njegov brat bio živ. Upravo zato njegova ispovijest predstavlja mnogo više od prisjećanja na jednog poznatog muzičara, jer govori o ljubavi, gubitku i snazi uspomena koje čovjek nosi cijelog života.
Jašar i Ipče Ahmedovski odrasli su u porodici u kojoj su međusobna povezanost i ljubav prema muzici imali posebno mjesto. Još od mladosti bilo je jasno da obojica posjeduju izražen muzički talenat, ali su njihove ličnosti bile prilično različite. Jašar je bio ozbiljniji i oprezniji, dok je Ipče, prema bratovim sjećanjima, imao vedriju i spontaniju prirodu. Njegova otvorenost prema ljudima bila je jedna od osobina zbog kojih su ga mnogi zavoljeli već pri prvom susretu. Jašar je mlađeg brata opisivao kao izuzetnog pjevača, ali i kao čovjeka koji je svojom neposrednošću lako osvajao simpatije okoline. Muzika im nije predstavljala samo zanimanje, već zajednički svijet u kojem su pronalazili inspiraciju i priliku da izraze osjećanja. Iako su obojica ostvarivali vlastite profesionalne uspjehe, njihova povezanost ostala je važan dio privatnog života. Jašar je bio svjestan Ipčetovog izuzetnog glasa i potencijala, zbog čega je njegov prerani odlazak predstavljao veliki gubitak i za porodicu i za narodnu muziku. Danas, kada govori o bratu, ne prisjeća se samo njegovih pjesama, nego i osobina koje su ga činile posebnim čovjekom.
Kako je prenio domaći portal Kurir, Jašar Ahmedovski se tokom gostovanja u emisiji „Sceniranje“ prisjetio posljednjih događaja koji su prethodili Ipčetovoj smrti. Njegovo svjedočenje otkrilo je posebno bolan detalj, jer su se braća kobne večeri trebala sastati u jednom ugostiteljskom objektu. Međutim, Jašar se zadržao kod kompozitora, zbog čega nije stigao na dogovoreno mjesto u predviđeno vrijeme. Ipče je u međuvremenu otišao, a kasnije je stigla vijest o tragediji koja je porodici zauvijek promijenila život. Jašar je ispričao da je za bratovu smrt saznao narednog jutra, nakon čega više ništa nije bilo isto. Taj neostvareni susret ostao je jedan od posebno potresnih detalja njegove životne ispovijesti. Čovjek u svakodnevnom životu često vjeruje da će uvijek postojati nova prilika za razgovor, zagrljaj ili susret s voljenom osobom. Međutim, iznenadna tragedija može prekinuti takva očekivanja i ostaviti pitanja na koja nikada neće biti odgovora. Upravo zbog toga Jašarova priča snažno podsjeća koliko su obični trenuci provedeni s porodicom dragocjeni.