Prijateljica brutalno ubijene ruske državljanke Ljudmile Turkove Konstantinovne (27), čije je telo pronađeno u koferu bačenom u kanal Vizelj u Borči, ispričala je potresne uspomene na devojku sa kojom je delila detinjstvo i tinejdžerske dane.
Dok policija nastavlja istragu jednog od najjezivijih zločina koji je potresao Srbiju, njena ispovest otkriva kakva je Ljudmila bila vedra i hrabra osoba.
Podsetimo, Ljudmila Konstantinovna rođena je 29. septembra 1998. godine, a u Beograd je doputovala 23. jula 2026. godine letom iz Istanbula. U srpskoj prestonici iznajmila je luksuzni apartman na Savskom vencu, gde je planirala da provede nekoliko dana sa prijateljicama.
Poslednji put javila se majci Juliji u noći između 25. i 26. jula, porukom: “Izašla sam sa devojkama, sve je u redu i pozvaću te sutra.” Nakon toga joj se gubi svaki trag, a šest dana kasnije njeno telo pronađeno je spakovano u koferu u kanalu Vizelj.
kanal Vizelj u Padinskoj Skeli Foto: Kurir
Njena prijateljica Tasia sada je odlučila da progovori o devojci koju je poznavala još od detinjstva.
– Upoznale smo se 2013. godine, neposredno pred put u sportski kamp u Letoniji. Moj tata je bio u dobrim odnosima sa njenom mamom, pa su zamolili moje drugarice i mene da popričamo sa Ljudom, jer brinuli su se kakva će tamo biti deca i kako će se ona uklopiti. Čule smo se preko poruka i vrlo brzo shvatile da Ljudmili, što se tiče socijalne adaptacije, pomoć definitivno nije potrebna – ona je sama mogla sa kim hoćeš i na šta hoćeš da prilagodi. Sećam se kako smo se drugarice i ja unapred brinule i pričale šta ćemo ako nam se ne svidi, a ona je već sama tražila da bude sa nama u sobi – priseća se Tasia.
Kako kaže, njihove bojazni vrlo brzo su nestale.
– Kako smo samo pogrešile! Ljudmila se ispostavila kao neverovatno otvorena, vesela devojka, iskrena, jednostavna, upečatljiva, hrabra, a u isto vreme zaista ranjiva. Za mene je zauvek ostala bliska drugarica iz perioda od 13. do 16. godine. Umela je i da te zaštiti kada treba, i da te podrži, ali i da se šali, tako da smo se smejale do suza. Ljuda me uvek asocira na to koliko smo se s njom smejale, bukvalno svi moji zajednički trenuci sa Ljudom su obavezno nešto smešno – priča sagovornica.
Prema njenim rečima, Ljudmila je bila devojka koju su svi voleli upravo zbog iskrenosti i hrabrosti.
– Sa Ljudom nikada nije bilo dosadno. Bila je tinejdžerka sa unutrašnjim buntom, ali u isto vreme i veoma ranjiva devojčica sa ogromnim osećajem za pravdu. I dan-danas se sećam kako mi je pričala da od mame krije probušeni jezik: pokazivala je kako spretno ume da sakrije minđušu u ustima kada treba i da je skine bukvalno za dve sekunde. Uopšte, uvek se brinula za mamu i ako bi među njima došlo do konflikta, to je veoma teško preživljavala i trudila se da mama, ne daj Bože, ne sazna ako nešto nije u redu – priseća se ona.
Foto: Drustvene Mreže
Posebno joj je u sećanju ostala jedna anegdota iz sportskog kampa.
– Stojimo pored prozora, pričamo sa dečacima sa drugog sprata, a oni odozgo počinju da prosipaju po nama te vodu, te šampon. I Ljuda je jednostavno izvadila svoj kišobran i nastavila razgovor sa nama kao da se ništa ne dešava, samo pod kišobranom. Takođe, u kampu smo imali razne zadatke i takmičenja. Jednog dana su nam dali 10 minuta da napravimo haljine od kesa za đubre, bio je to neki eko-projekat. Smejale smo se tome koliko je to glup zadatak, ali smo ipak nastavile da sečemo i lepimo te kese. I Ljuda je napravila jednu od najlepših i najurednijih haljina! Sve vreme sam se čudila i zapitkivala je kako je uopšte bilo moguće napraviti tako nešto od kesa za smeće za samo 10 minuta!
Posle kampa njihovo prijateljstvo se nastavilo.
– Posle kampa smo se stalno viđale: išle smo u bioskop, na izložbe, šetale. Posebno upečatljivo pamtim naš odlazak u „lavirint straha“. Tamo nas je Ljuda očajnički branila od prerušenih glumaca koji su iskakali iz mraka. Bilo nas je u isto vreme strašno strah i smešno zbog toga sa kakvom nas je hrabrošću “spasavala” i vrištala na te glumce – ispričala je prijateljica ubijene Ruskinje.
Foto: MUP/VJT
Ljudmila je, podsetimo, u Beograd doputovala kao turista, kako bi posetila prijateljice. Već naredne večeri, 25. jula, poslednji put se javila majci.
– Poslala mi je poruku da je izašla sa devojkama, da je sve u redu i da će pozvati sutra. To je bilo u 23.20. Ne znam gde je išla. Nakon toga, više mi se nije javljala – ispričala je njena majka Julija.
Prema njenim rečima, Ljudmila je iznajmila stan u Beogradu na nedelju dana, ali se nakon izlaska nikada nije vratila po svoje stvari. Nestanak je policiji prijavila njena prijateljica, koja je navela da joj je Ljudmila rekla kako ide u noćni klub na Paliluli, posle čega joj se svaki trag izgubio.
Ubrzo je usledio tragičan rasplet. Telo mlade Ruskinje pronađeno je u koferu bačenom u kanal u Padinskoj skeli, a potom je uhapšen državljanin Turske koji se sumnjiči za ubistvo.
(Blic)