Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju praznik posvećen svetom velikomučeniku i pobedonoscu Georgiju, u narodu poznatiji kao Đurđevdan. Ovaj veliki praznik jedan je od najpoštovanijih u Srbiji i, odmah nakon Nikoljdana, među slavama koje obeležava najveći broj domaćinstava.
Đurđevdan se smatra jednim od najvećih prolećnih praznika i simbolično označava prelazak iz zime u leto. U narodu je vekovima povezan sa zdravljem, srećom, plodnošću, napretkom porodice, dobrim usevima i blagostanjem doma.
Prema predanju, Sveti Georgije je rano ostao bez oca, nakon čega se sa majkom preselio u Palestinu, zemlju u kojoj je propovedao Isus Hrist. Bio je poznat po svojoj lepoti, hrabrosti, čestitosti i snažnoj veri, zbog čega je veoma brzo napredovao i postao vojnik Rimskog carstva.
Na ikonama je gotovo uvek predstavljen kao ratnik na konju sa kopljem u ruci, dok probada aždaju. Upravo ta scena ima duboko simbolično značenje. Aždaja predstavlja mnogobožačku silu i progon hrišćana, dok pobeda Svetog Georgija simbolizuje trijumf vere nad zlom i nepravdom.
Sveti Georgije se otvoreno suprotstavio caru Dioklecijanu, poznatom po progonu hrišćana, zbog čega je osuđen na strašne muke i smrt. Veruje se da su se na njegovom grobu kasnije događala brojna čuda, a mnogi vernici tvrdili su da im se svetac javljao u snovima.
Običaji za Đurđevdan
Đurđevdan prati veliki broj narodnih običaja i verovanja, koji se u mnogim krajevima Srbije poštuju i danas. Prema starom verovanju, na ovaj praznik ne bi trebalo spavati tokom dana „da ne bi bolela glava tokom cele godine“. Ukoliko neko ipak zaspi na Đurđevdan, verovalo se da bi trebalo da spava na istom mestu i na Markovdan.
Narodna verovanja vezana su i za vreme na Đurđevdan. Smatra se da vedro vreme najavljuje rodnu i plodnu godinu, dok kiša na Đurđevdan i narednog dana prema predanju znači da će leto biti sušno. U pojedinim krajevima Srbije govorilo se i da broj grmljavina pre Đurđevdana određuje koliko će biti „tovara žita“ tokom godine.
Mnogi vernici danas rano ujutru beru đurđevdansko bilje, pletu vence i umivaju se vodom u kojoj su potopljeni cveće i trava, verujući da to donosi zdravlje, sreću i napredak cele porodice.