Jedan gliser potonuo je juče kod Plave špilje u Crnoj Gori, a svi putnici i posada spaseni su zahvaljući Nemanji Trifunoviću i Marku Radanoviću iz Beograda, koji su inače spasioci Gorske službe sapasavanja Srbije.
Incident se dogodio juče oko 18 časova kod Plave špilje, a na gliseru je u tom trenutku bilo osam putnika i jedan član posade, koji su spaseni uz pomoć jedrilica kojima su naišli Nemanja i Marko.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
– Jedrili smo na dva broda iz Luštice ka Mamuli, kad smo naleteli na dva glisera. Jedan je krenuo da tone dok su na njemu bili turisti iz Rumunije i Švajcarske, kao i kapetan broda – objašnjava Nemanja za Kurir i nastavlja:
– Talasi su bili zaista ogromni, oko metar i po, bilo je teško da ljudi sa jednog glisera pređu na drugi, iako su svi nosili prsluke za spasavanje. Na naše sugestije i pomoć, ljudi sa glisera su skočili u vodu, a mi smo ih izvlačili na naše brodove.
NEMANJA I MARKO SA SPASENIM PUTNICIMAFOTO: PRIVATNA ARHIVA
Kako nam je ispričao Nemanja, za sve to vreme dok su se borili sa talasima i trudili da spasu sve putnike sa glisera on nije ni primetio da je vetar njegov brod naneo na stene.
– Dok se sve odvijalo nismo ni primetili da nam je vetar brod približio stenama. Vetar je, inače, bio preko 22 čvora. Nakon toga, jednim delom broda smo i udarili u stenu. Na mojoj jedrilici bilo je pet ljudi, na Markovoj jedna osoba, dok smo za ostale navodili kapetana drugog glisera kako da ih spase – kaže nam Nemanja.
Dok su spasavali putnike, gliser je tonuo sa kapetanom na njemu.
– On je u poslednjoj sekundi uspeo da preskoči na drugi gliser i tako se spase. Od svog haosa nismo se uopšte osvrtali šta se desilo sa brodom, samo je bilo bitno da su svi na sigurnom i odmah smo se uputili do Carinskog gata u Zelenici, kako bi prijavili ceo slučaj – kažu hrabri spasioci.
NEMANJA TRIFUNOVIĆ I MARKO RADANOVIĆFOTO: PRIVATNA ARHIVA
Nemanja kaže da je njihova ekipa odreagovala maksimalno smireno iako je situacija bila prilično dramatična.
– Poslušali su sva uputstva koja sam im dao i pomogli sve što je trebalo – kaže on.
Uprava pomorske sigurnosti i upravljanja lukama (UPSUL) je na mesto incidenta uputio plovilo firme „Marina Zelenika“ iz Herceg Novog i potonuli gliser je na kraju jedva došlepovan naopačke na obalu.
Anđela Đuričić podnela je tužbu protiv bivšeg partnera Zvezdana Slavnića, što je njega vidno iznenadilo i razočaralo.
Javnosti se obratio putem lajva na Tiktoku, kada je otkrio da će banovati svakoga ko pomene i slovo Anđelinog imena.
FOTO: ANA PAUNKOVIĆ, ANTONIO AHEL/ATAIMAGES
– Da se razjasni jednom zasvagda šta ja radim, a šta rade drugi. Znate svi šta se desilo… Moja je želja to da više nikada ne spomenete njeno ime u mom lajvu. To ja lično želim. Nit me neko nagovara, nit mi iko govori šta da radim. To je samo moja želja. Ovo je lično protiv mene i ko god misli da treba da ode kod nje, shvatiću. Sve mi je otvoreno, ali neću da vidim njeno ime da spominjete – rekao je Zvezdan besno u lajvu i nastavio:
– Mislim da vam je jasno zašto sam ćutao ovoliko i koliko sam ispao fer, a mnogi su mi do juče govorili da sam malo uradio za nju. Ovo je otišlo na neki nivo na koji nikada ne bih očekivao. Sa moje strane do toga nikad u životu ne bi došlo. Branio sam je i gurao sve po strani, a vi ste mi govorili kako nisam dovoljno uradio. Pričali ste da se krijemo i šta sve. Mislili ste da nisam bio iskren, a evo šta je ona uradila. Ne kažem da sam dobar, ali sam ispao fer. Tu temu zatvaramo zauvek. Jedno slovo njenog imena ne želim više da čujem – bio je izričit bivši zadrugar.
Slavnić je odlučio da povuče potez protiv Anđele, tako što je angažovao tim moderatora na Tiktoku da banuju sve ljude koji je pomenu, a danas se oglasio novom objavom u kojoj je citirao pesmu Kristina Agilere “Borac”.
– Želim da ti se zahvalim jer me je to osnažilo, nateralo da se više trudim, učinilo me mnogo mudrijim… Zato hvala ti što si me učinila borcem. Naučilo me je da brže učim, očvrsnulo moju kožu i učinilo me mnogo pametnijim – glasili su stihovi koje je uz svoju fotografiju citirao Anđelin bivši partner, Zvezdan Slavnić.
FOTO: PRINTSCREEN
Podsetimo, Anđelin advokat se oglasio ovim povodom i otkrio za šta Đuričićeva tuži Slavnića.
– U ime i za račun gospođice Anđele Đuričić podnete su Prvom javnom tužilaštvu u Beogradu krivične prijave protiv Zvezdana Slavnića iz Beograda zbog osnovane sumnje da je izvršio produžena krivična dela na štetu gospođice Đuričić i to nasilje u porodici iz čl.194 st.1, a prvom osnovnom sudu u Beogradu privatne krivične tužbe zbog izvršenja produženih krivičnih dela laka telesna povreda iz čl.122, uvreda iz čl.170 i iznošenje ličnih i porodičnih prilika iz čl. 172 krivičnog zakonika Republike Srbije – stoji u saopštenju advokata dr Nataše M. Tošić Sremac.
Među estradnjacima postoje i oni čiji su biznisi propali
Srpska estrada novac zarađen od nastupa veoma često koristi za pokretanje privatnih biznisa, koji im donosi dodatne prihode, a dok neki ulažu u ugostiteljske objekte, drugi to čine ulažući u muzičke studije i nekretnine.
Svetlana Ceca Ražnatović i Saša Kovačević otvorili su sopstvene muzičke studije, kako za svoje potrebe, tako i za potrebe svojih kolega. Pored studija Kovačević ima i restoran.
Frontmen grupe “Bijelo dugme”, Goran Bregović ulaže u nekretnine, te se tako procenjuje da u svom vlasništvu ima preko trideset kuća i stanova, a ni jedna njegova vila ne košta manje od milion evra.
Podsetimo, muzičar Goran Bregović je podelio priču svoje porodice, ljubavi svojih roditelja i očevog poroka koji je doveo do razvoda braka.
– Moji roditelji su se jako voleli. Otac je bio vojno lice i mnogo je pio. Njih dvoje su se razveli baš zbog toga. A bila je to velika ljubav – počeo je Brega, a onda opisao neverovatno tužnu epizodu iz života njegovih roditelja.
– Kada se moja majka razbolela od leukemije bila je u bolnici u Splitu, u gradu u kome je moj otrac živeo sa drugom ženom. Ta njegova druga žena mi je pričala da je moj otac nestajao iz kuće noću.
– Ona ga je jednom pratila i videla kako se on iskrada i odlazi do bolnice u kojoj je moja majka umirala. Tu bi celu noć napolju sedeo ispod prozora sobe u kojoj je moja majka umirala i pušio celu noć.
– On je tad već bio izlečen od alkoholizma ali kada je moja majka umrla on se vratio na selo i zasadio vinograd. Onda je počeo ponovo da pije. Pio je hiljadu litara vina godišnje, toliko je davao taj vinograd.
– I uglavnom je to vino pio sam. Ako ima tužna priča za ilustraciju za veliku ljubav koja je propala zbog alkohola, to je ta priča iz moje porodice – rekao je Bregović.
Haris Džinović takođe voli da uloži u nepokretnu imovinu, te se takođe bavi izdavanjem nekretnina, ali i biznisom koji je pokrenuo sa svojom suprugom Melinom Džinović.
Folker Era Ojdanić oprobao se u ugostiteljstvu, te tako godinama uspešno vodi restoran i motel. Njegove koleginice, Lepa Lukić i Zorica Marković takođe su poznate kao ugostiteljke, pa imaju svoje kafane, dok džez pevačica Lena Kovačević poseduje poslastičarnicu.
Među estradnjacima postoje i oni čiji su biznisi propali, a Marija Šerifović je morala da zatvori poslastičarnicu koju je otvorila sa svojom majkom, Vericom.
Milici Todorović je propao posao sa brzom hranom, a njenoj koleginici, Slavice Ćukteraš sa salonom lepote, čime je želela da se bavi i Goga Sekulić, ali je shvatila da joj to ne ide.
Posle jednog dana zatišija u naselju Hajdukovo kod Subotice, kada je srpska policija nedavno iz šume u kojoj su se sukobili kriminalci koji kontrolišu trgovinu ljudima i iznela mrtve i ranjene, sinoć su nastavljeni sukobi ovih grupa na nekoliko mesta u okolini Subotice.
Sinoć se pucalo u okolini Subotice i to na nekoliko mesta u okolini ovog grada koji već mesecima, ako ne i godinama muku muči sa bandama krijumčara ljudi koji praktično kontrolišu delove šume od Subotice ka mađarskoj granici.
„Pucnjava se juče čula u Hajdukovu, Makovoj sedmici i kod Palića. Ne znam da li je neko ubijen ili ranjen. U sredu je bilo zatišije, nije bilo pucnjave. Pre toga, u utorak, bilo je sukoba, a bila je i policija. Jedan migrant je poginuo, a dvojica su ranjena. Skoro svake noći čuju se rafali, ovo je strašno šta se dešava“, kaže za jedan Subotičanin.
Po njegovim rečima ljudi u prigradskim naseljima moraju da se kriju po kućama, jer iznad njihovih glava fijuču kuršumi, a po neko zrno završi i u zidu. Strah je veliki, a pucnjava počinje čim padne mrak, već oko 21.00 čas, dok ljudi još sede u baštama, posle vrelih dana. U policiji je potvrđeno da se u noći između četvrtka i petka dogodila pucnjava.
„Za sada nema izveštaja o poginulima i povređenima. Policija je na terenu, a pripadnici Interventne policije i Žandarmerije postavili su kontrolne punktove“, rečeno je iz PU Subotica.
Već duže od godinu dana traju sukobi nekoliko grupa krijumčara ljudi koji se bore za prevlast oko unosnog posla krijumčarenja migranata preko srpsko-mađarske granice. Te bande kriminalaca koji zarađuju na muci svojih zemljaka, naoružane su do zuba, a sve češće i više se upotrebljava i automatsko oružje. Puca se rafalno, ne štedi se, a policijske akcije u kojima bude zaplenjen poneki „kalašnjikov“, po svemu sudeći, ne daju veće rezultati.
Pre skoro tačno godinu dana, početkom jula prošle godine, dogodio se još jedan sukob među kriminalcima, kada je jedna grupa upala u kamp druge grupe.
Avganistanac (26) koji je kasnije uhapšen, otvorio je vatru po ljudima koji su bili u šatorima. Jedna osoba je ubijena, nekoliko ih je ranjeno, uključujući i devojčicu od 16 godina. Situacija od tada ne da se nije popravila, a pucnjave su učestale.
Dečak ubica je počinio zločin koji je potresao celu Srbiju
Apelacioni sud u Beogradu produžio je za još tri meseca pritvor ocu dečaka ubice koji je počinio masovno ubistvo u osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”.
Pritvor okrivljenom po ovom rešenju može trajati do 30. oktobra, objavljeno je na sajtu tog suda. Prilikom razmatranja predloga Višeg javnog tužioca u Beogradu da se njemu produži pritvor Apelacioni sud je, imao u vidu činjenicu da iz do sada prikupljenih dokaza proizlazi postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni izvršio krivično delo teška dela protiv opšte sigurnosti.
Apelacioni sud je naveo da postoje osobite okolnosti krivičnog dela koja se odnose na postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni u dužem vremenskom periodu obučavao svog maloletnog sina od 13 godina da rukuje vatrenim oružjem, municijom i da vežba gađanje meta iz vatrenog oružja, da mu je radi obuke u rukovanju oružjem u više navrata i davao vatreno oružje i municiju i da istovremeno u stanu, u kom živi sa maloletnim sinom, nije savesno čuvao vatreno oružje i municiju na način da ne dođe u posed njegovog maloletnog sina i ne ugrozi bezbednost ljudi i objekata.
Dodaju i da je tim opasnim radnjama izazvao opasnost za život i telo ljudi, usled čega je njegov maloletni sin u njihovom stanu lako došao u posed vatrenog oružja i poneo je ga sobom u školu u kojoj je pucanjem iz tog vatrenog oružja, upravo zahvaljujući prethodnoj obuci u rukovanju i gađanju iz vatrenog oružja, lišio života osmoro dece i čuvara i teško telesno povredio šestoro dece i nastavnicu.
Kao razlog da postoje osobite okolnosti da će ukoliko se nađe na slobodi ponoviti krivično delo u kratkom vremenskom periodu, između ostalog navode i to što je u njegovom stanu pronađeno više komada oružja i velika količina municije.
Dečak ubicaFoto: Srbija Danas/Printscreen
Takođe, stoje i zakonski razlozi za pritvor, jer su način izvršenja i težina posledica krivičnog dela doveli do uznemirenja javnosti koja može ugroziti nesmetano i pravično vođenje krivičnog postupka budući da je opšte poznata činjenica da postoji ogromno interesovanje javnosti za ishod ovog postupka.
Apelacioni sud je, takođe, imao u vidu i da istraga još uvek nije okončana, budući da je neophodno dalje u toku postupka pribaviti nalaz i mišljenje veštaka, te preduzeti eventualno druge radnje za kojima se ukaže potreba tokom istrage radi rasvetljavanja svih okolnosti navedenog krivičnog dela.
Pucnjava na VračaruFoto: Srbija Danas
Tužilaštvo je ranije saopštilo da je otac dečaka ubice na saslušanju negirao izvršenje krivičnog dela i detaljno je izneo odbranu. Dečak ubica nije krivično odgovoran prema važećim propisima, jer nema navršenih 14 godina života.
Milić Vukašinović, popularni roker, operisan je juče, nakon što je danima trpeo bolove. Uz njega je sve vreme njegovasupruga Suzana, koja mu je najveća podrška.
Ljubav između Milića i Suzane desila se, verovali ili ne, putem Fejsbuka.
U to vreme je roker obožavao da provodi vreme na toj društvenoj mreži, pa je tako, jednog dana, do njega došla i Suzana.
FOTO: ZORANA JEVTIĆ
– Sa bivšom nevenčanom ženom Planinkom sam raskinuo jer ona nije mogla da se suoči sa mojom virtualnom vezom sa izvesnom ženom. Kada se završio taj šou na “Fejsbuku”, pojavila se moja stvarna i prava ljubav Su – rekao je svojevremeno Milić.
Suzana je ubrzo napustila svoj dom u Smederevu i preselila se kod Milića, u stanu koji je iznajmio nakon što ga je, tada već bivša devojka, izbacila iz kuće.
Kako je Suzana bila u braku, barem na papiru, kada je započela vezu sa Milićem, oni su morali da sačekaju da stignu papiri da se razvela.
FOTO: MARINA LOPIČIĆ
Čim se to desilo, dva dana kasnije, Milić i ona su se venčali.
Suzana, koja je od Milića mlađa 24 godine, nosila je venčanicu, dok je Milić bio u svom prepoznatljivom rok izdanju.
Zanimljivo je i da je Suzana ta koja je spremila zakusku za njihove najbliže, sa kojima su slavili. Suzana je sve sama napravila, kao i svadbenu tortu koju je ukrasila sa dva bela labuda i natpisom „Srećno venčanje“.
Iako su u to vreme oboje imali decu iz prethodnih brakova, želeli su da imaju i zajedničko dete. Nažalost, to im nije pošlo za rukom.
– Prvu trudnoću Suzana je pobacila na najgori način, drugi pobačaj nas je oboje dotukao. Nakon što smo saznali da ćemo postati roditelji, otišli smo kod mog prijatelja doktora i Suzana je obavila medicinski pregled. Slušali smo i bebino srce. Na seledećoj kontroli plod nije nastavio da živi – ispričao je Milić svojevremeno.
FOTO: MARINA LOPICIC
Suzana je bila velika podrška Miliću kada je preminula njegova ćerka, a kako je tada govorio, da nije imao nju uz sebe, možda bi i on završio tragično.
U jeku pandemije, Milić i njegova supruga Suzana rešili su da otvore svoju prodavnicu kućne hemije.
Kako su pričali, Suzana je bila ta koja je vodila sve, jer se razumela u posao. Kada im je oboma pukao film zbog toga što Suzanu vlasnici drugih prodavnica ne tretiraju kako treba, odlučili su da pokrenu svoj biznis.
Međutim, sudeći po podacima koji se nalaze u Agenciji za privredne registre, oni su, čini se, radnju zatvorili u junu prošle godine, jer je obrisana iz registra APR.
Sanda je glumila u mjuziklima kao što su Jalta, Jalta i Poljubi me Kato, a publika ju je znala i iz televizijskih serija
Sanda Langerholc, hrvatska glumica umrla je u 91. godini života, pišu tamošnji mediji.
Sanda je glumila u mjuziklima kao što su Jalta, Jalta i Poljubi me Kato, a publika ju je znala i iz televizijskih serija: Smogovci, Veliki i mali, Punom parom i dr.
Poznate su i njene uloge u filmovima Ispod crte, Zlatne godine, Voz na jug, Sasvim malo okreta, Slučajna romansa… Bila je i voditeljka televizijske emisije Ekran na ekreni.
Danas bi Matej Periš (27) iz Splita, koji je nastradao za doček Nove 2022. godine u Beogradu, proslavio svoj rođendan, a ovim povodom se oglasio njegov otac Nenad Periš.
Nenad, koji je te 2022. godine pet meseci tragao za svojim sinom koji se vodio kao nestao, sve dok njegovo telo nije pronađeno u Dunavu na Adi Huji u Beogradu, objavio je tužnu poruku posvećenu svom pokojnom sinu.
MATEJ PERIŠFOTO: PRIVATNA ARHIVA, BETA/MILOŠ MIŠKOV
– Pre dve godine na današnji dan bio sam kao i danas, večeras u ovoj dalekoj zemlji, pričali smo. Rekao si mi tada: “Volim te”… Danas, evo, na isti dan koji nisam ni mogao zamisliti da će doći, ja tebi kažem: “Fališ mi, do boli ,do boli …”. Danas, kada bi na tvojoj torti bilo 29 sveća grlim te svom snagom. Zajedno smo kao i tada… Zajedno zauvek – napisao je Nenad Periš na svom Fejsbuk profilu.
Ispod ove njegove objave nizali su se komentari podrške, utehe i lepih reči za pokojnog Mateja.
– Matej, neka ti je srećan rođendan među anđelima u večnom životu. Šaljem vam ljubav i puno snage, a Mateju mir u duši. Nije uteha, ali nismo ga zaboravili. Uvek je u našim srcima – samo su neke od poruka ispod objave Nenada Periša.
FOTO: FACEBOOK
Podsetimo, mladi Splićanin je prošle godine sa društvom iz Splita fdošao u Beograd na doček nove godine. Prijatelji su uoči dočeka, u noći između 30. i 31. decembra 2021, otišli u Beton halu, gde su bili u nekoliko kafića, a na kraju su otišli u klub “Gotik”. On je u jednom trenutku otišao od svojih prijatelja, izašao napolje u majici i počeo da trči beogradskim ulciama.
Njegovo kretanje snimile su sigurnosne kamere. Trčao je, iako ga niko nije jurio, sve do kafića “Savanova”, gde se spustio do reke, ušao u vodi, malo plivao i nestao u talasima.
NENAD PERIŠFOTO: PRINTSCREEN/FACEBOOK
Matejevi prijatelji prijavili su njegov nestanak ujutru.
– Zbog čega je Matej napustio klub do danas nije razjašnjeno. Njegovi drugovi su ispričali u istrazi da su mislili da je otišao sa nekom devojkom ili do toaleta, kao i da im njegov odlazak nije bio čudan, jer je i ranije imao običaj da ode tokom izlaska, ali se uvek ispostavilo da je otišao s nekom devojkom ili društvom – kaže sagovornik i dodaje da je Matej poslednji poziv uputio svojoj drugarici iz Splita, Maji Sopti, koja je u to vreme takođe bila u Beogradu. Međutim, ona mu se nije javila.
Kako smo tada pisali, bazne stanice locirale su signal Periševog mobilnog telefona prvo kod “Savanove”, a tek kasnije i kod Velikog ratnog ostva. Ono što je zanimljivo jeste da je njegov telefon lociran čak dva i po sata nakon što je Matej poslednji put snimljen i to kako se spušta stepenicama do Save.
OVDE JE MATEJ UŠAO U REKUFOTO: DAMIR DERVIŠAGIĆ
– Telo muškarca koji je na sebi imao garderobu koju je Matej nosio u noći nestanka, pronađeno je 18. maja 2022. oko 9 časova ujutru. Telo su pronašli mornari koji su se nalazili na Adi Huji. U džepu je pronađen mobilni telefon, a na ruci srebrni sat. Već na licu mesta prema odeći se zaključilo da je reč upravo o nestalom Splićaninu. Zvanična informacija MUP-a stigla je sutradan, 19. maja. Saopšteno je da je DNK analizom utvrđeno da se radi o Mateju, kao i da je prema nalazu obdukcije, smrt nastupila nenasilnim putem – podseća naš izvor.
U crkvi Svetog Ante u Beogradu, potom je bila održana misa koju je zajedno sa srpskim patrijarhom Porfirijem održao i beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar. Nadbiskupija Srbije pripremila je 27 belih ruža za 27 godina Matejevog života, a stotine građana došlo je da ga isprati na večni počinak.
Dragan Kobiljski, otac devojčice ubijene u OŠ “Vladislav Ribnikar”, oglasio se na društvenim mrežama potresnim pismom.
Pismo prenosimo u celosti:
Kako misliti i kako živeti? Zašto nas zovu roditeljima “stradale” dece? Nisu naša deca stradala nesrećnim spletom okolnosti, naša deca su ubijena (streljana, likvidirana) sa vrlo jasnom namerom, planom i željom za fatalnim ishodom… ništa se tu slučajno nije desilo… slučajno su se samo neki spasli…
I kako sada žive, dišu i uopšte postoje roditelji ubijene dece? Kakvo je detinjstvo i mladost braći i sestrama, kakva je starost bakama i dekama? Kakav je život ranjenih i kolike su traume preživelih?
Koliko je tu zapravo svetova razoreno?
FOTO: NENAD KOSTIĆ
Može li se ovo popraviti? – ne može! Mogu li se deca vratiti? – ne mogu!
A da li je važno ipak utvrditi odgovornosti u ovom zlodelu? – Važno je! Važno je kako se nikad ovako nešto ne bi ponovilo.
Niko od nas nije sudija ni na ovom svetu, a ponajmanje na “onom” svetu i niko ne pokušava to da bude, ali da zlo ne bi ostalo samo zlo, morala bi makar pouka iz ove tragedije da se ponese.
Utvrđivanje odgovornosti i zakonska kazna ne predstavlja našu osudu. Ona predstavlja stav društva da su radnje koje su do zla dovele neprihvatljive i da za cilj ima njegovo uređenje.
Ni pokajanje ni oprost nemaju za posledicu oslobođenje od odgovornosti, niti bi sa tim trebalo da se meša.
Bog će prihvatiti iskreno pokajanje, naš oprost će značiti nastavak života bez besa i gneva, a podnošenje odgovornosti i izricanje kaznenih mera imaju za cilj stvaranje i gajenje društveno prihvatljivih normi ponašanja.
Mi jos nismo stavljeni na iskušenje, niti je od nas neko tražio oprost, ni sa kim nismo zagrljeni plakali nad slikama ili telima naše ubijene dece – kažu neprijatno im je da gledaju… i uporno se trude da objasne kako je sve bilo u redu:
– dete sa potpunim odsustvom empatije izlagano od strane roditelja sadržaju neprimerenom njegovom emocionalnom razvoju i obucavano u streljani – ne bi trebalo da je u redu
– detetu dostupno oružje u kuci – ne bi trebalo da je u redu
– oglušenje roditelja na savete o potrebnoj psihološkoj podršci i detaljnom ispitivanju deteta usled “krize svesti” – ne bi trebalo da je u redu, jer je za posledicu imalo zataškavanje slučaja deteta koje je zapravo trebalo da se leči
– promena smene i odeljenja bez i jednog pisanog traga u vidu Molbe/Zahteva i Odobrenja, gde će jasni razlozi za preduzimanje takvih mera biti navedeni i nadalje proceduralno praćeni…- ne bi trebalo da je u redu, jer dokazuje odsustvo sistematičnog i organizovanog pristupa
– plasiranje neistina o vršnjackom nasilju i viktimizacija zločinca – ne bi trebalo da je u redu, jer dovodi do stvaranja idola pogubnih za ovo društvo
– video snimci i skrnavljenje identiteta žrtvi, njihovih porodica i potencijalnih žrtvi – ne bi trebalo da je u redu iz svih moralno etičkih i bezbednosnih normi
FOTO: NENAD KOSTIĆ
Toliko toga nije u redu… Nepravda boli, izvrtanje činjenica boli, jeziva realnost boli, pokušaji izbegavanja odgovornosti bole, a mi?
Mi treba da nastavimo da podnosimo komentare o zločinu, o pravnom postupku, o nama i našoj pobijenoj deci, da podnosimo javno dostupne video snimke gde našu decu u crnim džakovima smeštaju u kamion, da imamo stalno pred očima foto dokumentaciju naše streljane dece uporno uveravajući sebe da imaju spokojan izraz lica, da se utešno i sa zahvalnošću vraćamo poslednjim poljupcima i dodirima u Gradskoj kapeli gde smo makar imali prilike da ih poslednji put usnule vidimo… da gutamo suze, suzbijamo krike, jer su nam ruke na pola ostale prazne… i da podnosimo svoju bol…
I znamo mi da niko “osim” zločinca “nije hteo” loše, ali loše (ne)činjenje je imalo ključnu ulogu u ovoj nezapamćenoj tragediji.
Podnošenje odgovornosti za izabrane postupke je minimum na koji društvo, koje želi bolje, ima pravo.