Stanovnici Bulevara Arsenija Čarnojevića kažu za Kurir da su viđali pokojnog mladića u kraju
Ubistvo koje se danas oko 11.45 sati dogodilo na Novom Beogradu, uznemirilo je žitelje Bulevara Arsenija Čarnojevića, koji su za Kurir ispričali da su pokojnog mladića često viđali u kraju.
– Ne poznajem ga lično, ali jesam ga viđao. Sada sam video njegovu drugaricu kako plače i govori nekome da je ubijen. Rekla je: “Izrešetali su ga! Leži u onoj travi kod trafike, krvav je, ubijen je!” – ispričao nam je jedan Novobeograđanin koji živi u blizini mesta zločina.
Vidi galerijuUviđaj na mestu ubistva na Novom Beogradu Foto: Petar Aleksić
Na lice mesta došla je i rođena sestra ubijenog koja je vidno uznemirena.
– Videli smo kada je došla devojka. Sa njom su i neka dva mladića. Mučme scene, zaista. Telo je tu i dalje, na travi iza trafike… Mnogo policije je ovde i u uniformi i u civilu, forenzičari su došli. Ogradili su taj deo oko tela, ne može da se priđe, ali svakako nije prijatno – ispričao nam je sagovornik i dodaje da u ovom trenutku ne zna više detalja o zločinu.
Podsetimo, telo muškarca sa vidnim povredama glave pronađeno je jutros u Bulevaru Arsenija Čarnovića iza trafike. Očevici su ispričali da su prethodno čuli pucnje, zbog čega se sumnja da je žrtva pogođena hicima iz vatrenog oružja u glavu.
– Odmah je pokrenuta akcija Vihor u potrazi za napadačem – dodaje sagovornik Kurira.
Vidi galerijuUviđaj na Novom Beogradu Foto: Kurir
Istražitelji na mestu zločina trenutno prikupljaju dokaze, a iz džepova žrtve izvađeni su određeni predmeti.
– Iz džepova ubijenog forenzičari su izvadili neke stvari i stavili ih u kese, te ih odneli na analizu. Sumnja se da je na mladića ispaljeno nekoliko hitaca i da je pogođen direktno u glavu – dodaje sagovornik. Uvi]ajem rukovodi tužilac Višeg javnog tužilaštva u Beogradu.
Od 1. januara naredne godine žene koje žele da ostvare pravo na starosnu penziju suočiće se sa novim pravilima.
Prema izmenama koje proizlaze iz važećeg Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, uslov za odlazak u punu starosnu penziju biće navršenih 64 godine života i najmanje 15 godina staža osiguranja.
Iako je osnovni kriterijum za starosnu penziju za sve osiguranike 65 godina života i 15 godina radnog staža, žene se i dalje nalaze u prelaznom periodu.
Granica za dame povećava se postepeno iz godine u godinu, sve do 2032. kada će uslovi za muškarce i žene biti potpuno izjednačeni – 65 godina života uz minimum 15 godina staža.
Tokom 2025. važiće još uvek „stari“ uslov: žena koja podnosi zahtev za penziju moraće da ima 63 godine i 10 meseci života, uz obaveznih 15 godina staža. Međutim, već od prvog dana 2026. dolazi do novog pomeranja, pa će ženama iz svih kategorija osiguranja – zaposlenih, samostalnih delatnosti i poljoprivrednih osiguranika, biti neophodne 64 godine života.
Zakon ostavlja otvorenu i drugu mogućnost: pravo na starosnu penziju može se steći i isključivo na osnovu 45 godina staža, bez obzira na pol i bez obzira na to koliko godina života osiguranik ima.
Pored redovne, predviđena je i prevremena starosna penzija, namenjena onima koji žele ranije da napuste tržište rada.
Od 2024. uslovi za muškarce i žene su potpuno ujednačeni pravo na prevremenu penziju stiče se sa najmanje 40 godina staža i uz 60 godina života. Ipak, ovakav odlazak u penziju nosi trajno umanjenje mesečnog iznosa, i to 0,34 odsto za svaki mesec ranijeg penzionisanja, s tim da ukupno umanjenje ne može biti veće od 20,4 odsto.
Osiguranici koji ispunjavaju uslove mogu da biraju da li će otići ranije sa umanjenjem ili će sačekati da napune godine neophodne za punu starosnu penziju bez ikakvog umanjenja.
Tokom noći u kragujevačkoj ulici Nikole Pašića odigrala se prava drama, kada je nakon saobraćajne nezgode jedno lice ostalo priklješteno u vozilu.
Ekipa Hitne pomoći odmah je pozvala vatrogasce spasioce, da izvuku iz smrskanog vozila povređeno lice.
– Vatrogasci-spasioci stigli su u vrlo kratkom roku i započeli tehničku intervenciju. Utvrđeno je da je osoba zadobila povrede u predelu vrata usled zabijanja kuke za vuču nakon udara vozila. Brzom i koordinisanom akcijom sedam vatrogasaca-spasilaca, povređeno lice je bezbedno izvučeno iz nezgode, rekao je Zoran Kočović načelnik Uprave za vanredne situacije.
Ekipa Hitne pomoći odmah je po izvlačenju preuzela povređenu osobu i pružila neophodnu medicinsku pomoć, dok je patrola PU Kragujevac obezbedila mesto događaja i podržala sprovođenje intervencije.
Zahvaljujući blagovremenoj reakciji i izuzetnoj profesionalnosti svih službi koje su učestvovale u akciji, lice je uspešno spaseno, a u ovoj nezgodi nije bilo nastradalih.
Vrijednosti Prvog Maja kroz prizmu Snežane Đurišić
Pjevačica Snežana Đurišić nedavno je podijelila svoja sjećanja na proslavu Prvog maja, dana koji se tradicionalno slavi kao Dan rada. Ovaj praznik, koji simbolizira zajedništvo i radost, ima poseban značaj u njenom životu, a njena svjedočanstva nude dublji uvid u kulturne i emocionalne aspekte ovog posebnog dana. Proslava Prvog maja nije bila samo običan događaj za Snežanu; ona predstavlja ključne trenutke koji su oblikovali njen lični i muzički put. Kroz svoje uspomene, ona nam pruža uvid u temeljne vrijednosti koje je usadila njena porodica i zajednica, ističući važnost trenutaka provedenih s najmilijima.
Za Snežanu, Prvi maj je predstavljao priliku za okupljanje porodice. Ovaj dan nije bio samo praznik, već i vrijeme kada su se okupljali, razmjenjivali poklone i uživali u zajedničkim trenucima. “Svaki Prvi maj bio je poseban jer smo se okupljali kao porodica i slavili zajedno,” prisjeća se ona, a njene riječi nose težinu sjećanja ispunjenih smijehom i radošću. Ove obiteljske tradicije doprinijele su jačanju veza među članovima porodice, a obroci koje su zajedno pripremali i igre koje su igrali ostavili su dubok trag u njenom srcu. Svi su prisjećali tih trenutaka sa osmijehom, znajući koliko su takvi trenuci važni za izgradnju identiteta i zajedničkog nasljeđa.
Snežana se također sjeća poklona koje su joj roditelji često darivali na ovaj praznik. “Sjećam se da su mi roditelji poklanjali lijepe stvari, od odjeće do malih modnih dodataka,” kaže ona. Ovi pokloni nisu bili samo materijalne vrijednosti; nosili su simbol ljubavi i pažnje koju su roditelji ulagali u nju i njene sestre. U njenom srcu, svaki poklon bio je još jedan dokaz njihove bliskosti. Razmjena poklona među sestrama postala je tradicija koja ih je zbližavala, pokazujući koliko su mali gestovi važni u očuvanju porodičnih veza. Na primjer, sjećajući se jedne godine kada je dobila poseban broš od svoje majke, Snežana naglašava koliko je taj poklon bio značajan i kako joj je svaka sitnica bila draga jer je nosila emocije i uspomene.
Majka Snežane imala je ključnu ulogu u oblikovanju njihovih uspomena na Prvi maj. “Ona nas je učila da budemo oprezni i da se nikada ne zaboravimo radovati,” naglašava pjevačica, ističući kako su te vrijednosti postale temelj njenog odgoja. Majčina stroga, ali pravedna ruka, oblikovala je Snežanin karakter i njen odnos prema svijetu. “Sjećam se njenih riječi koje su me vodile kroz život,” dodaje ona, naglašavajući koliko je važno voljeti i poštovati druge. Ove mudre lekcije su joj dale snagu u teškim vremenima, pokazujući kako porodica može biti izvor podrške i inspiracije. U mnogim situacijama, kada joj je bilo najteže, upravo su te riječi bile njen vodič, podsjećajući je na vrijednosti koje su joj usađene od malih nogu.
Jedan od najsmješnijih trenutaka iz tih proslava bio je pokušaj Snežane i njene sestre da iznenade majku novim modnim kombinacijama. Iako je ovaj pokušaj naišao na kritike, postao je nezaboravan trenutak koji će pamtiti cijeli život. “Majka nas je grdila, ali to je postalo nešto što nikada nećemo zaboraviti,” smije se ona, naglašavajući važnost uživanja u svakom trenutku, čak i kada stvari ne idu prema planu. Ove situacije su im pokazale da su nepredviđene situacije često najljepše uspomene, a svaki put kada se sjeti tog trenutka, Snežana se nasmije i shvati koliko je važno cijeniti male stvari u životu. Ovaj humor i sposobnost da se nasmiješe čak i u teškim trenucima oblikovali su njen karakter kao umjetnice i osobe.
Danas, kao uspješna pjevačica, Snežana Đurišić nosi pečat tih dragocjenih uspomena iz djetinjstva. “Muzika je uvijek bila dio mog života, a proslava Prvog maja igrala je važnu ulogu u tom smislu,” objašnjava ona. Njene pjesme često reflektuju emocije i sjećanja koja su oblikovala njen život, a svaki nastup predstavlja priliku da prenese svoju priču publici. Za Snežanu, muzika nije samo posao; to je strast i način života. “Svaka nota i svaka pjesma nose priču koju sam doživjela,” dodaje, ističući kako su uspomene s proslava Prvog maja inspirisale mnoge njene radove. Njene pjesme često su prožete nostalgijom i ljubavlju prema porodici, a taj emotivni naboj čini njen rad posebnim i bliskim srcima mnogih slušatelja.
Iako Prvi maj danas možda ne nosi istu težinu kao nekada, za Snežanu i dalje ima posebno značenje. “Za mene, Prvi maj je podsjetnik na sve lijepe trenutke koje sam provela s porodicom,” zaključuje ona, naglašavajući da ovaj praznik ostaje simbol zajedništva i ljubavi. U svijetu koji se brzo mijenja, gdje mnoge tradicije gube na značaju, Snežana se trudi održati duh Prvog maja živim. “Naš svijet postaje sve brži, ali ja želim da se sjećam trenutaka koje smo provodili zajedno. Zbog toga sam uvijek zahvalna na svojim uspomenama,” dodaje ona, ističući koliko je važno sačuvati tradiciju i bliskost s voljenima. Kroz svoje iskustvo, Snežana podsjeća sve nas koliko je važno njegovati porodične vrijednosti i tradicije, jer su one temelj naše kulture i identiteta.
Gubitak Djeteta: Putovanje Kroz Tugu i Snagu Zajedništva
Gubitak djeteta predstavlja jedan od najtežih i najtragičnijih trenutaka koje roditelji mogu doživjeti tokom svog života. Ova bolna iskustva ostavljaju trajne ožiljke na duši, oblikujući ne samo svakodnevnicu onih koji su to preživjeli, već i njihove međuljudske odnose. Nažalost, mnogi roditelji se suočavaju s osjećajem bespomoćnosti, depresije i duboke tuge, proživljavajući osjećaj izolacije koji može dovesti do gubitka identiteta. U nastavku ćemo istražiti kako gubitak djeteta utiče na živote roditelja, kroz priče i iskustva ljudi koji su prošli kroz ovu bol, uz fokus na primjere poznatih ličnosti poput Eve Ras.
Priče koje govore više od riječi
Eva Ras, istaknuta glumica i aktivistkinja, poznata po svom radu u pozorištu i filmu, nosi sa sobom duboku tragediju koja je oblikovala njen život. Kada je izgubila svoju kćer, njen svijet se naglo promijenio. Ovaj gubitak nije bio samo emocionalna trauma, već i značajna prekretnica koja je uticala na njen profesionalni put. Eva često ističe da je taj trenutak bio kao gubitak same sebe, govoreći: “Tog dana, pored svoje drage kćeri, sahranila sam i sebe.” Ove snažne riječi oslikavaju duboki emocionalni bol koji mnogi roditelji doživljavaju u sličnim situacijama, gdje se život čini kao zauvijek promenjen.
Proces tugovanja: Izolacija i borba za identitet
Proces tugovanja je duboko individualan i složen. Za Evu, svaki dan predstavljao je novu borbu s tugom koja je ponekad bila neizdrživa. Osjećaj krivice se često javlja, a mnogi roditelji se pitaju da li su mogli učiniti nešto da spriječe tragediju. U njenom slučaju, bol je bila dodatno pojačana jer je kćer bila njen izvor sreće i podrške. Eva je izjavila: “Moja ljubav ostaje, iako smanjena njihovim odsustvom iz ovog svijeta.” Ovaj osjećaj duboke ljubavi koja se transformira u tugovanje pokazuje koliko su složeni emocionalni procesi nakon gubitka voljene osobe.
Uspomene kao put do ozdravljenja
Jedan od načina na koji se roditelji suočavaju s tugom i pamte sretnije trenutke su fotografije. Za Evu, jedina sačuvana slika svih članova njene porodice postala je dragocjena uspomena. Ona kaže: “Ova fotografija svjedoči o ljubavi koja je postojala prije tragedije, ali i o gubitku koji nas je zauvijek promijenio.” Ove riječi naglašavaju koliko su uspomene važne za očuvanje sjećanja na voljene. U mnogim slučajevima, fotografije postaju simboli povezanosti s izgubljenom osobom, omogućavajući roditeljima da osjete njihovu prisutnost u svakodnevnom životu.
Potraga za smislom kroz podršku zajednice
Nakon gubitka, Eva Ras se suočila s brojnim pitanjima koja su ostala bez odgovora. Mnogi roditelji osjećaju potrebu za razumijevanjem i podrškom, no često se suočavaju s izolacijom kada traže odgovore. Iako se obratila prijateljima i porodici, ni oni nisu imali rješenja koja bi umanjila njenu bol. Ova introspektivna potraga može dovesti do jačanja veza s drugim ljudima koji prolaze kroz slične situacije, omogućavajući stvaranje zajedništva koje je od izuzetnog značaja za proces ozdravljenja. Nažalost, mnogi roditelji se povlače u sebe, misleći da ih drugi neće razumjeti ili da će njihova tuga biti preteška za druge, što dodatno pogoršava osjećaj izolacije.
Snaga zajedništva u teškim trenucima
Zajedništvo igra ključnu ulogu u procesu tugovanja. Mnogi roditelji koji su pretrpjeli sličan gubitak formiraju grupe podrške gdje mogu otvoreno razgovarati o svojim osjećajima bez straha od osude. Takvi susreti omogućavaju dijeljenje emocija i iskustava, što može biti izuzetno katartično. U tim prostorima, roditelji se osjećaju prihvaćeno i shvaćeno, a to može biti prvi korak ka ozdravljenju. Eva je pronašla podršku u ovim grupama, gdje je mogla otvoreno razgovarati o svom gubitku i pronaći utehu u zajedničkom iskustvu. Ova vrsta povezanosti pomaže u izgradnji novog identiteta nakon gubitka, jer se roditelji suočavaju s novim izazovima i pitanjima o tome kako nastaviti dalje.
Zaključak: Snaga ljubavi i zajedništva
Život Eve Ras i njena borba nakon gubitka kćeri podsjećaju nas na duboku snagu suosjećanja i međuljudske podrške u teškim vremenima. Gubitak djeteta je iskustvo koje se nikada ne može potpuno preboljeti, ali dijeljenje emocija i iskustava može biti ključ u procesu ozdravljenja. U trenucima kada se suočavamo s tugom, važnost zajedništva postaje neprocjenjiva. Eva, svojim iskustvom, pokazuje ne samo snagu, već i ljudsku ranjivost, podstičući nas da budemo prisutni jedni za druge u trenucima kada je to najpotrebnije. Njena priča može poslužiti kao izvor inspiracije mnogima koji prolaze kroz sličan gubitak, pokazujući da i u najdubljoj tami može postojati nada i svjetlost koja proističe iz ljubavi i međuljudske podrške.
Stres u Savremenom Životu: Razumijevanje i Upravljanje
U savremenom društvu, stres se često smatra neizbježnim dijelom našeg svakodnevnog života. Od poslovnih obaveza do ličnih izazova, naš um je stalno izložen različitim pritiscima. Ovi pritisci mogu dolaziti iz više izvora, uključujući rokove na poslu, finansijske brige, porodične obaveze, pa čak i svakodnevne situacije poput gužvi u saobraćaju. S obzirom na sve veći tempo života, važno je razumjeti kako stres utiče na naše zdravlje i kako se možemo efikasno nositi s njim.Sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Stres ne utiče samo na naše mentalno zdravlje, već ima i ozbiljne posljedice po naše fizičko stanje. Mnogi od nas često ne prepoznaju fizičke simptome stresa, kao što su glavobolje, bolovi u leđima ili probavni problemi, smatrajući ih normalnim. Na primjer, brojni ljudi ne shvataju da su učestali bolovi u stomaku ili migrene često posljedica visokog nivoa stresa. Ignorisanje ovih simptoma može dovesti do ozbiljnijih zdravstvenih problema kao što su hronične bolesti, uključujući hipertenziju, dijabetes i srčane probleme.
Emocionalni Uticaji Stresa
Osim fizičkih simptoma, stres može značajno uticati i na naše emocionalno stanje. Osobe izložene velikom stresu često prolaze kroz promjene raspoloženja, povećanu iritabilnost i depresivna stanja. Ova emocionalna stanja ne samo da otežavaju svakodnevni život, već mogu imati i negativan uticaj na odnose s porodicom, prijateljima i kolegama. Stres može izazvati osjećaj usamljenosti i izolacije, što dodatno pogoršava sveukupno stanje.
U svetu muzike, gde su uspeh i radost često u prvom planu, ne smemo zaboraviti na duboke emocije i bolne trenutke kroz koje prolaze umetnici. Darko Lazić, jedan od najomiljenijih pevača na Balkanu, poznat je po svojoj sposobnosti da sa svojom publikom deli najiskrenije emocije. Nažalost, nedavno je doživeo tragediju koja ga je duboko pogodila – gubitak bliskog prijatelja. Ova situacija nas podseća na značaj prijateljstva i međuljudskih odnosa, i kako se čak i najuspešniji umetnici suočavaju s tugom i bolom.
Emocije i gubitak: Darkova objava
U poslednjim danima, Darko Lazić je na svojim društvenim mrežama podelio potresnu vest o smrti svog prijatelja. Njegova objava na Instagramu, koja je uključivala crno-belu fotografiju na kojoj se smeška pored preminulog prijatelja, ostavila je mnoge u suzama. Opis “Počivaj u miru, druže moj” uz emotikone slomljenog srca snažno odražava njegovu duboku tugu. Ovaj trenutak ne govori samo o prijateljstvu koje su delili, već i o univerzalnoj poruci o važnosti cenjenja dragih osoba u našim životima. Darko je ovu situaciju iskoristio da podsjeti svoje pratioce na prolaznost života i značaj trenutaka koje delimo s voljenima.
Važnost prijateljstva u teškim vremenima
Gubitak bliskog prijatelja duboko pogađa sve nas i ostavlja ožiljke u našim srcima. Darko Lazić kroz svoje emocionalne javne istupe postaje inspiracija mnogima koji se suočavaju s gubicima. Njegova otvorenost potiče ljude da se ne stide svojih emocija, pokazujući da je izražavanje bola znak snage, a ne slabosti. U svetu koji često očekuje da budemo jaki i neosetljivi, Darko svojim primerom pokazuje da je u redu osećati, tugovati i tražiti pomoć kada je to potrebno. Takođe, njegovo iskustvo otvara vrata razgovoru o mentalnom zdravlju, što je izuzetno važno u društvu koje se često suočava s stigmatizacijom ovih tema.
Isak Džonson, 31-godišnji MMA borac, preminuo je nakon što je pao tokom meča na turniru „Matador Fighter Challenge“ u Čikagu.
Kako prenosi “NBC 5 Chicago”, Džonson je izgubio svest tokom borbe protiv Marija Aleksandrovskog. Hitna pomoć je brzo reagovala i prevezla ga u bolnicu, ali je nekoliko sati kasnije preminuo.
Promoter turnira, Džo Gojtija, izjavio je da je Džonson prethodno prošao obavezni lekarski pregled.
– Nemam reči da izrazim svoja osećanja. Naš borac Isak Džonson pao je pred kraj meča, medicinsko osoblje mu je odmah pružilo pomoć, ali, nažalost, nije preživeo. Moje najdublje saučešće porodici, prijateljima i saigračima – rekao je Gojtija.
Policija uveliko vodi istragu, a posle obdukcije znaće se tačan uzrok smrti.
SNCB je putnicima savetovala da konsultuju njihovu internet stranicu ili aplikaciju za najnovija ažuriranja o redu vožnje, prenosi “Brasels tajms”.
Za vozove Jurositi između Brisela i Roterdama, i Brisela i Amsterdama, SNCB je naveo da će tokom štrajka karte važiti od dana pre, do dana posle prvobitnog datuma važenja, što omogućava veću fleksibilnost za putnike, a karte se mogu i refundirati.
Saobraćaj brzih vozova Jurostar biće u prekidu tokom trodnevnog štrajka, a međunarodna železnička kompanija je u petak objavila da polovina polazaka njenih vozova između Brisela i Pariza neće saobraćati, kao ni četvrtina vozova između Brisela i Amsterdama, i Amsterdama i Londona.
Očekuje se da će samo 20 odsto vozova između Brisela, Liježa i Nemačke saobraćati tokom dana štrajka, a detalji o svakom polasku biće dostupni na internet stranici kompanije.
Gradski saobraćaj u Briselu biće takođe značajno poremećen od danas do kraja dana u sredu, prema saopštenju gradskog saobraćajnog operatera (STIB).
Belgijski sindikati su prošlog meseca pozvali na trodnevni štrajk kako bi osudili socio-ekonomske rezove savezne vlade, koji, između ostalog, utiču na penzije, uslove rada i podršku socijalnom osiguranju.
Zoran Đorđević, dramski umetnik i član ansambla Beogradskog dramskog pozorišta od 1971. godine, preminuo je u 79. godini u Beogradu. Bio je aktivan na sceni i tokom penzionerskih dana.
Diplomirao je glumu u klasi profesora Minje Dedića na FDU, a čitavu svoju karijeru posvetio je BDP-u. Na ovoj sceni prvi put je nastupio 1968. godine, u predstavi „Đido“, u režiji Minje Dedića. Bio je jedan od retkih glumaca koji je ceo radni vek proveo u istom teatru. Rođen i odrastao na Crvenom krstu, upravo je tamo gledao prvu predstavu koja ga je, kako je sam zapisao, pretvorila u „klinca koji sanja pozorište“. Na istoj sceni odigrao je i svoju prvu profesionalnu ulogu, a nastupao je i nakon penzionisanja.
Tokom karijere ostvario je više od 70 uloga na matičnoj sceni. Među najznačajnijima su: „Na leđima ježa“ (igrana preko 300 puta), „Vesele žene Vindzorske“, „Dva viteza iz Verone“, „Ivkova slava“, „Zona Zamfirova“, „Večiti mladoženja“, „Puču“, „Revizor“, „Jazavac pred sudom“, „Poltron“, „Sabirni centar“, „Besnilo“, „Psovači“ i „Karmen“. Posebno je cenio saradnju sa rediteljem Paolom Mađelijem u predstavama „Večeras improvizujemo“, „Centrifugalni igrač“, „Trinaest božijih tričarija“ i drugim. U njegove poslednje projekte ubrajaju se „Let iznad kukavičjeg gnezda“, „Falsifikator“, „Kad su cvetale tikve“ i „Zaljubljeni Šekspir“. Bio je i član izvorne postave čuvene predstave „Buba u uhu“ (JDP), u kojoj je igrao više od šest decenija.
