Month: November 2025

Razne informacije dolaze do nas te je tako i ovog puta na našoj adresi se pojavila jedna priča koja je sve šokirala te mnogi nakon ovog saznanja ostali su zabrinuti. Radi se o tome da je ovo priča o vremenskoj prognozi i o vremenu kakvo nas očekuje do Nove godine. Evo o čemu se to detaljnije radi.

Naime, u javnosti od strane najpoznatijih meteorologa saznali smo vijest koje su mnoge zbunile i nisu mogli da vjeruju da se ovo desilo. Radi se o tome da je do nas došla informacija kako naredna tri mjeseca će biti najledenija kakvi se čak ne pamte u posljednjih nekoliko decenija.

Za oktobar se očekuje da će biti umjereno hladan dok novembar i decembar će biti sa konstantnim temperaturama u minusu. Kako će se ljudi snalaziti u narednom periodu ostaje nam da vidimo.

BEOGRAD – Odbornik Skupštine Novog Sada Miša Bačulov, koji je uhapšen zbog sumnje da je planirao svoje trovanje i da za to optuži predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, zbrinut je u Urgentnom centru zbog bolova u grudima

.- Ono što mogu da vam kažem, da je pacijent 43 godine starosti primljen u Urgentni centar zbog bolova u grudima. Inače, anamnestički radi se o pacijentu koji je sportista, trenira, ne uzima terapije, ono što se na šta se požalio na bol u grudima i otežano disanje – navela je načelnica prijema Urgentnog centra Marija Milenković za Informer na pitanje kakvo je zdravstveno stanje Bačulova povodom informacije da mu je juče pozililo tokom policijskog zadržavanja.

Doktorka Milenković je dodala da je pacijent u Urgentnom centru zbrinut u kratkom vremenskom intervalu, da su ga pregledali ljekari urgentne medicine pri prijemu, a zatim i kardiolog.

• Po odluci kardiologa, primljen je u koronarnu jedinicu. Što se nas tiče, za 15 minuta zdravstveni radnici su obavili pregled i prijem, kao i za svakog pacijenta što bi uradio Urgentni centar koji dežura 24 sata, 365 dana u godini – rekla je Milenkovićeva.

Po nalogu Višeg javnog tužilaštva u Beogradu pripadnici Uprave kriminalističke policije MUP-a uhapsili su jučče Mišu Bačulova i još jednu osobu zbog sumnje da su sa još najmanje jednim NN licem planirali da Bačulov bude otrovan i da za to optuže predsednika Srbije Aleksandra Vučića.

Sumnja se da su oni planirali i dogovarali radnje kojima se stvaraju uslovi za neposredno izvršenje krivičnog dela napad na ustavno uređenje, saopšteno je iz tog tužilaštva.

Krivičnom prijavom osumnjičenima se na teret stavlja krivično djelo pripremanje djela protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Srbije.

Određeno im je zadržavanje do 48 sati u kom roku će biti privedeni na saslušanje

Policija traga za osumnjičenima koji su otvorili vatru na uličnoj zabavi i ubili muškarca i bebu, kao i za napadačima koji su, iz osvete za prvo ubistvo, ubili jedan par

KINGSTON – Policija na Jamajci traga za osumnjičenima koji su otvorili vatru na jednoj uličnoj zabavi i ubili muškarca i 17-mesečno dete, kao i za napadačima koji su, iz osvete za prvo ubistvo, ubili jedan par.

Prema saopštenju, prva grupa napadača pucala je tokom ulične proslave Dana zaljubljenih u Kingstonu na Jamajci.

Ovaj incident izazvao je drugi napad, kada je naoružana grupa upala u obližnju kuću, kako bi se osvetila za ubistva.

Policija je saopštila da je ubijen par koji je pokušao da zaštiti svoju dvomesečnu bebu.

Stanovnici Majdanpeka i okolnih sela prijavili su da su osetili kratkotrajno podrhtavanje tla!

Epicentar na dubini od 9 km.

anas ujutru, tačno u 10:06, zabeležen je blagi zemljotres magnitude 1,6 sa epicentrom u Majdanpeku. Zemljotres se dogodio na dubini od 9 kilometara, prema podacima seizmoloških stanica.

Zemljotres je registrovan na koordinatama 44.42 N, 21.97 E, a prema prvim informacijama nije bilo izveštaja o šteti ili povredama.

Seizmolozi podsećaju da su ovakvi zemljotresi u ovoj oblasti česti i obično ne predstavljaju ozbiljnu opasnost, ali savetuju stanovnike da prate uputstva nadležnih službi i budu pripremljeni na eventualne slabije potrese.

Iako je magnituda bila mala, lokalni stanovnici su osetili lagano podrhtavanje tla, što je izazvalo znatiželju i zabrinutost u Majdanpeku i okolini.

Leo Leandros, renomirani pevač, kompozitor i tekstopisac sa zapaženom karijerom u Grčkoj i inostranstvu, preminuo je u 102. godini.

• Leo Leandros, poznat i kao Leandros Papatanasiu, bio je grčki pevač, kompozitor i tekstopisac.
• Rođen je 23. avgusta 1923. godine u Astakosu, Aitoloakarnania, Grčka.

Leandros je rođen 23. avgusta 1923. u Astakosu, Aitoloakarnanija. Tokom pedesetih godina 20. veka emigrirao je u Nemačku, gde se posvetio razvoju svoje muzičke karijere.

Imao je umetničke pseudonime Leo Leandros i Mario Panas, pod kojima je potpisao mnoga dela.

Leandros je jedan od prvih izvođača himne Panatinaikosa. U Nemačkoj se istakao kao kompozitor i producent, uglavnom kroz saradnju sa ćerkom, Viki Leandros, koja je stekla međunarodnu slavu kao pevačica.

Odlučio je da se povuče kako bi podržao karijeru ćerke. Kao kompozitor, doprineo je njenoj pobedi na Pesmi Evrovizije 1972. godine pesmom “Après Toi”.

(Business Daily)

Ona je izrazila divljenje prema glumici Miri Banjac, koja ne želi dalje da snima usprkos podršci koju ima

Milica je govorila i o svojim iskustvima saradnje sa suprugom

Glumica Milica Milša radi punom parom, popularnija je nego ikada, a u intervju za “Blic” je otkrila koliko privatni život ispašta zbog posla, kako je to sarađivati sa suprugom, a pričali smo i o velikoj glumici Miri Banjac i njenom povratku na scenu.

Kako nam je Milica otkrila, Žarko Jokanović i ona su pokušali da je vrate na scenu, u želji da joj pomognu da prebrodi težak period nakon gubitka sina, ali Mira ne želi dalje da snima.

– Jesmo, pričali smo sa Mirom, probao je Žarko, ona je jako zahvalna, rekla je Žarku da je presrećna što je u “Zakopanim tajnama” napisao ulogu, specijalno za nju i ona je to odigrala i rekla: “To je moja poslednja uloga, ne mogu ništa više”.

Ona je jedna predivna žena, predivan čovek, glumica kakva se retko rađa, raskošnog talenta, veliki prijatelj, ona je neko ko je zaista poseban. Jako sam emotivna, Mira je neko ko nam je svima jako drag, prestrašno je ovo što joj se dogodilo – rekla je glumica kroz suze i dodala:

-Mira je rekla jednu rečenicu: “Život se mora ispoštovati do kraja, kakav god da je”. Ona je užasno jaka, mudra žena, na svim nivoima je posebna. Nije zaslužila da joj se ovo desi, predobra je žena.

Milica nam je otkrila i koliko joj prija što nema radno vreme i kako uspeva da uskladi obaveze koje ima.

– Nemam vremena, puno radim i kad me neko negde pozove, ja budem toliko umorna, nemam snage da ide. Sve sam razredila, mi radimo pet dana nedeljno po 12 sati, treba otići i vratiti se, to je 14 sati van kuće, ostalo vreme koristim za učenje teksta – kaže ona i dodaje:

– Meni prija to što nemamo radno vreme. Naše radno vreme je takvo da kada radite, uopšte ne postoji radno vreme za vas. Ustajem u pola 6, vraćam se u 8 uveče, nekad snimanja kreću i u 2 popodne i traju do 2 ujutru. Tu pravila nema. Snimanja su uvek po 12 sati dnevno, sve to dođe na naplatu, u smislu da kad ne radite, onda je to super, imate slobodne dane da odmorite, ali se to posle nagomila, istroše se slobodni dani kad imate puno da snimate, ali ja sam izabrala takav posao bez fiksnog radnog vremena. To mi odgovara.

U karijeri dugoj gotovo pet decenija, mnogo je toga čime bi mogla da se pohvali, ali je kako kaže, stid da to ističe.

– Ponosna sam na to što sam radila ono što sam volela, što sam umela da kažem i “da” i “ne”. Teško sam naučila da kažem “ne”, ali eto rekla sam. Sramota me da kažem da sam na nešto ponosna, stid me je. Zapravo ja sam jako stidljiva i kao dete sam bila takva. Ponosna sam na sve nas koji smo stvorili neko delo, ponosna sam što drugu decu činimo srećnom – rekla je ona, osvrnuvši se na to koliko je teško biti javna ličnost:

– Prednosti su što hoće svi da vas puste preko reda, da vam poklone nešto, lepi gestovi, a opet, svi vas znaju, gledaju. Navikla sam da živim sa tim, sada mi je to simpatično. Moje lice znate, ne mogu da se sakrijem.

Na pitanje kako je sarađivati sa životnim saputnikom, te da li postoje sukobi mišljenja, Milica kaže:

– Jedino imam tu sreću što mogu prva da pročitam epizodu. On kad napiše, on prvo pošalje meni na mejl. Njegove sve epizode su kao najzanimljiviji romani. Ja njemu ne dajem nikakve savete, čovek sve zna, šta ja da mu kažem. On nije sa nama na snimanjima, ponekad dođe, ali to je vrlo retko. Sedi kući, radi, piše, mi se ne viđamo. Dođem da prespavam kod kuće, željni smo jedno drugog, ali dobro, to je sve posao.

U karijeri joj je teško bilo da nauči da kaže “ne”, ali je vremenom shvatila da je to potrebno reći, ne samo u poslu, već na svim poljima.

– Kad se u nečemu ne osećate dobro, treba da kažete ne. To važi na svim nivoima, u životu, na poslu. Meni je teško da stavim tačku i na prijateljstva. Ja sam osoba koja se trudi da sve oprosti i razume, tako sam naučena, tako su me roditelji vaspitali, ali zbog vas je u životu bolje da znate da kažete ne. Ja sam osoba koja se ne kaje, trudim se da tako živim. U mladosti treba da budemo mladi, da uživamo u tome, dozvoljene su nam greške, kako smo stariji, treba da budemo malo mudriji. Možda sam negde pogrešila, ali to sam tada izabrala.

S obzirom na to da posao kojim se bavi gotovo uvek zahteva šminku, Milica nam je otkrila kako se neguje i koliko je teško uvek biti sređen.

 Ja kako uđem u kuću, ja skidam šminku, jer meni šminka stoji po 12 sati na licu. U pozorištu su mi lepili bradu i brkove, ja jadna, kako mi je lice ostalo čitavo ne zna se (smeh). Ja se negujem prirodnim preparatima, kozmetika. Protivnik sam raznoraznih ubadanja. To sebi ne bih nikad uradila, ko se pronalazi u tome, slobodno, ko sam ja da nešto branim, ali to nije nešto što ja volim i želim. Svaka godina je nešto drugo, ne možemo uvek biti bebe i deca, moramo da imamo nekad i ovih mojih 57 godina. Mislim da treba ostati prirodan – rekla je Milša i dodala:

– Ne dopada mi se i kada vidim kako to neke žene urade. Čula sam da je neki plastičan hirurg rekao: “Ako vidite da je neko nešto uradio, to nije dobro, to ne treba da se vidi”.

Milica se slikala i za Plejboj i kako kaže, ne srami se toga, jer je ona zapravo jedina javna ličnost koja se slikala za naslovnicu ovog časopisa obučena.

– Ne, ne kajem. Kad sam bila u Kanu, imala sam 17 godina i bila Mis tog kanskog festivala, tražili su da se slikam za Švajcarski plejboj. Bila sam užasnuta, pomislila sam kako to mogu da mi ponude. Kasnije, 2005. godine, Duška Jovanić je bila glavna urednica, i kaže mi: “Molim te moraš da se slikaš za plejboj”, ja njoj kažem: “Slušaj bre Duška, nisam se slikala sa 17, baš ću sad sa 30 da ti se slikam”. Nikad se gola nisam skinula i ne pada mi na pamet. Ona mi kaže: “Biće kako ti kažeš”. Ja njoj kažem da želim da budem obučena, ona mi kaže: “Dobro, budi obučena”. Valjda sam jedina osoba koja je bila obučena.

Milica ističe da se u karijeri nije suočavala sa nepristojnim ponudama.

– Često govorim da je lepota kad sam ja bila mlada minus, sada mislim da nije. Sada mlađe glumice koje imaju sreću da budu lepe, nije minus. Ne smatram da je to bitno, niti me to interesuje. Sada bi bilo smešno da me sa 57 interesuje lepota. Nisam dobijala nepristojne ponude, imala sam možda sreće.

Još tokom studija, Milica Milša je zatrudnela, ali brak nije želela. U toj odluci i svemu što je sledilo, najveća podrška su joj bili roditelji, a kasnije i partner Žarko Jokanović.

– Imala sam roditelje koji su mi apsolutno pomagali u svemu i do kraja svog života su bili za mene. Rodila sam dete, nisam želela da se udajem, mislim da sam bila u pravu, da sam dobro izabrala – rekla je Milica, koja se osvrnula na upoznavanje sa Jokanovićem:

– Žarko je zaista poseban, Bogu sam zahvalna što je on došao u naše živote i naravno mojoj kumi Tanji koja je pogurala celu situaciju, jer ja nisam bila dovoljno mudra da to shvatim, ali hvala im što nisu odustali. Kako on kaže, to je bila ljubav na prvi pogled. Žarko i ja smo se znali na “zdravo, zdravo i ništa više”, a onda je ona sve to na bezobrazno uradila. Znaš, onaj moj drug Žarko nas zvao da popijemo piće, je l’ ti ne smeta?”.

Ja kažem: “Ma što bi mi smetalo”. On sedi kod kuće obučen, cipele, sve i čeka da ga Tanja pozove, a ja ništa nisam znala, pravili su mi zamke. Ali, hvala im na tim zamkama jer ja sad imam najboljeg muža na svetu, mogla sam ga propustiti. Žarko je predobar, inteligentan, duhovit, požrtvovan, zaista je sve ono što sam ja želela u životu. Nekad se uplašim, zamislim da sam to propustila, dobro je da je on bio uporan.

Glamur koji ljudi ne vide

Iako život javnih ličnosti mnogi zamišljaju kao glamur i sjaj, glumica ističe da zapravo nije tako.

– Kad je padala kiša po onom ledenom vremenu, snimali smo leto u sandalama i kratkim rukavima, a mi snimamo usred noći. To je glamurozno verovatno. Snimala sam za Italijane, u najvećem letu mi smo igrali najveću zimu, u kaputima, šalovima, rukavicama, ne znam kako smo preživeli te vrućine. To je taj glamur koji ljudi ne vide, oni samo vide crveni tepih, a on je potpuno nebitan. To me uopšte i ne zanima – istakla je Milša.

Sin ume da nas spusti na zemlju

Ono što glumicu najviše raduje jesu uspesi koje postigne njen naslednik.

– Antonije je divan momak, hvala Bogu što imamo takvo dete, on je naš savetnik, ume da nas spusti na zemlju, svašta vidi i svašta zna, ume da nam kaže stvari. Često kažem: “Bože Žarko, kako smo mi lepo vaspitali ovo naše stvorenje”. Žarko je mnogo uložio u njega, kroz celo njegovo odrastanje, ceo život. To je ono što me čini srećnom, ta moja porodica, Antonije, Žarko, tetka Lila, to je taj naš četverac.

Danas će se na groblju u Malom Mokrom Lugu u Beogradu održati sahrana šesnaestogodišnjeg džudiste koji je tragično nastradao 29. oktobra u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd – Novi Sad.

Tragično stradali mladić je bio član Džudo kluba Partizan, a poginuo je kada je kombi kojim su se on i još sedmorica dečaka vraćali sa međunarodnog sportskog kampa u Azerbejdžanu sleteo s puta kod Subotice, probio ogradu i upao u kanal. 

SD SAZNAJE!

U vozilu je bilo osmoro maloletnih takmičara, uzrasta od 13 do 16 godina. Mladić je nažalost preminuo na licu mesta, dok su njegov brat blizanac, šestoro dečaka i vozač zadobili teže i lakše povrede.

Na dan sahrane objavljena je i potresna čitulja mladom sportisti, u kojoj su porodici, drugarima i trenerima upućene reči saučešća i poštovanja.

Oproštaj u čitulji

– Poslednji pozdrav dragom dečaku koji je bio primer na svim poljima. Neka te anđeli čuvaju. Porodici, njegovim drugarima i trenerima u JK Partizan iskreno saučešće – navedeno je u čitulji.

Od stralog dečaka oprostio se i lekar koji je bio dežuran

Posebno emotivnu poruku uputio je i prof. dr Slobodan Grebeldinger, lekar sa Dečije hirurgije u Novom Sadu, koji je kobnog jutra bio dežuran i zbrinjavao povređene mlade džudiste.

– Kada su počeli da pristižu povređeni, srce mi se steglo. To nisu bili obični pacijenti – bili su to hrabri mladi ljudi, sportisti dostojanstva i ponosa. Dok sam pregledao jednog dečaka, iz džepa mu je ispala medalja. Uzeo sam je, a on ju je stisnuo na grudi – srce mi se cepalo od tuge – napisao je lekar.

Sportska zajednica, prijatelji i porodica danas se opraštaju od Lazara uz poruku da će ostati zapamćen kao izuzetan mladi sportista, drug i borac koji je prerano izgubio život.

“Najgore od svega je to što je moja Sara došla samo veče pre toga, pozdravila me je i pitala: ‘Mama, ko će sutra umreti?'”, rekla je za TV Prva Danijela, majka devojčica

Otac je devojčice 1. novembra tražio obilazeći sve bolnice u Novom Sadu, a policija mu je uveče potvrdila najgore vesti

Najmlađe žrtve pada nadstrešnice na Železničkoj stanici Novi Sad bile su sestre Sara (5) i Valentina (9) Firić iz Kovilja. Kobnog 1. novembra 2024. godine, pre tačno godinu dana, devojčice su sa dekom Đorđem krenule na put u Loznicu, gde je trebalo da kod druge bake i deke proslave porodičnu slavu. U 11.52 sati na njih se srušila nadstrešnica, a spasioci su našli njihova tela jedno pored drugog.

Volonteri Organizacije za traganje i spasavanje Srbije, otkrili su da im je najpotresnija slika bila kada su ugledali deku koji je držao zagrljene unuke ispod ruševina.

 Mi smo bili oko 12.30 sati na Železničkoj stanici Novi Sad i već su ekipe bile na terenu. Kada smo stigli prvo su nas obuzeli šok i neverica. To je naš grad, naši ljudi… Ne znate šta vas čeka. Ali ostavili smo emocije po strani, prešli u profesionalni mod i započeli akciju spasavanja. Ali te scene su bile strašne. Pogotovo scena kada smo ispod ruševina videli deku koji je rukom zagrlio svoje unuke Tinu i Saru. To ne može da izbledi, da se zaboravi, na to ne možete da ostanete imuni – ispričao je Dragan Bjelić iz ove organizacije.

Otac devojčica: “Išao sam od bolnice do bolnice”

Đorđe Firić, otac nastradalih devojčica, ispričao je za “Blic” da je, nakon što je čuo da je pala nadstrešnica, neprekidno zvao oca Đorđa i stariju ćerku Valentinu, ali odgovora nije bilo.

– Kad sam čuo šta se desilo, išao sam od bolnice do bolnice da ih nađem, ali oni su odavno bili mrtvi. Policija nas je pozvala posle ponoći da nam to saopšti – rekao je kratko Đorđe.

“Nijedna majka ne treba to da doživi”

Danijela Karanović, majka nastradalih devojčica, ispričala je ranije za medije da se dogodilo “nešto što nijedna majka ne treba da doživi”.

– Kuća je toliko prazna. Iako su bile male, toliko su bile zrele. Uvek su pazile jedna na drugu. Poslednjih par dana tako su se lepo igrale. Tog dana sam normalno otišla na posao, a ostali su otišli da spavaju. (…) Najgore od svega je to što je moja Sara došla samo veče pre toga, pozdravila me je i pitala: “Mama, ko će sutra umreti?” (…) Iz čista mira je prišla. To se nikad ne može zaboraviti – rekla je Danijela Karanović.

Baka: “Molila sam Boga da su izgubili telefon”

Valerija Božić, Sarina i Valentinina baka, rekla je za medije da joj je žao i deke Đorđa koji je bio dobar čovek kojeg su devojčice puno volele.

– Želele su taj vikend da odu u Loznicu jer je bila slava. Učila sam Tinu da kuva, stalno je nešto pekla, kuvala… Ljutila sam se što prlja sudove, a sad bih sve dala da je tu. Žao mi je i njihovog dede, bio je dobar čovek, volele su ga. S njim je tamo, barem nisu same. Nadala sam se, molila sam Boga, da su izgubili telefon- rekla je Valerija Božić.

Deka: “Na dan Valentininog rođendana išli smo na groblje da zapalimo sveću”

Branko Matić, deka nastradalih devojčica, ispričao je da su im dani nakon pada nadstrešnice pali teško, ali da je 17. novembar bio posebno težak jer je njihova Valentina trebalo da proslavi svoj deseti rođendan.

– Toliko se radovala tome, a umesto svećica na torti išli smo na groblje da devojčicama zapalimo sveću – kroz jecaje je rekao Branko Matić iz Loznice, deda poginulih devojčica.

Majčinstvo: Transformacija i Snaga Ljubavi

Majčinstvo je jedan od najznačajnijih aspekata života žene, donoseći sa sobom niz promjena koje prelaze fizičku dimenziju. Ova iskustva oblikuju ne samo tijelo, već i dušu, um i emocije. Kada žena postane majka, ulazi u fazu života koja je ispunjena neizmjernom ljubavlju, ali i izazovima koji zahtijevaju snagu i strpljenje. Prizori i pripovijesti o majkama pružaju nam uvid u svijet gdje se ljubav iskazuje u svakodnevnim malim gestama, a ne samo velikim trenucima. Ova tema je duboko ukorijenjena u našoj kulturi i tradiciji, gdje se majčinstvo često slavi kao vrhunac ženskog identiteta.Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

U ovoj priči, fokusiramo se na poznatu pjevačicu koja, nakon godina provedenih u centru pažnje, sada radi na tome da postane najbolja verzija majke. Njen put do majčinstva nije samo prekretnica u njenoj karijeri, već i duboka emocionalna promjena koja je oblikovala njen pogled na život. Njen sin, koji je rođen u inostranstvu, donio je novu dimenziju njenom postojanju, gdje ljubav i briga postaju prioriteti iznad svega. Ova promjena je omogućila pjevačici da preispita svoje ciljeve i vrijednosti, postavljajući pitanje šta zapravo znači biti majka u današnjem svijetu.

Preobrazba i Odnos s Djetetom

Pjevačica se, nakon dolaska svog sina, posvetila razmišljanju o roditeljstvu i njegovim izazovima. Njena želja je da ga odgaja u okruženju ispunjenom ljubavlju i podrškom, bez pritiska da ispunjava očekivanja drugih. Ona često naglašava važnost omogućavanja djetetu da pronađe svoj vlastiti put, što uključuje njegovu slobodu da odluči o vlastitim ambicijama. Njena rečenica: „Bez obzira na to hoće li izabrati fakultet ili zanat, moj ponos i sreća će biti jednaki“, oslikava njen otvoren i podržavajući pristup. Ovaj način razmišljanja nije samo osvježavajući, već i revolucionaran u svijetu gdje su roditeljska očekivanja često visoka i rigorozna.

Kroz svoje iskustvo, pjevačica je shvatila da su emocije koje proživljava kao majka duboko povezane sa njenim unutrašnjim ja. Njene riječi: „Majčinstvo me naučilo da volim bezuslovno, da praštam i da se ne bojim promjena“ ukazuju na transformaciju koja se odvija unutar nje. Ova nova percepcija ljubavi donijela je smirenost i duboku povezanost s djetetom, a mnogi koji je poznaju mogu primijetiti kako tu novu energiju prenosi i na svoje javne nastupe. U njenim tekstovima i nastupima, sve više se reflektuje ta emotivna dubina koja dolazi iz majčinstva, što dodatno osnažuje njen umjetnički izraz.

Balansiranje Privatnog i Javnog Života

Balansiranje između karijere i roditeljstva može biti izazovno, posebno za javne ličnosti. Iako pjevačica nastoji zaštititi svog sina od medijske pažnje, ona ponekad dijeli sitne trenutke iz njihovih svakodnevnih života, ispunjene radošću i humorom. Ovi trenuci ne samo da jačaju njihov odnos, već i pokazuju koliko je ona posvećena stvaranju bliskog i sigurnog doma. Njena sposobnost da kombinuje karijeru i obitelj pruža inspiraciju mnogima koji se bore s istim izazovima. Pjevačica često ističe da je ključni faktor u uspehu balansiranje prioriteta, a ne odustajanje od svojih snova.

U današnjem svijetu, gdje se roditeljstvo često idealizira kroz savršene slike na društvenim mrežama, pjevačica odabire autentičnost. Umjesto da stvara imidž savršene majke, ona pokazuje stvarnost koja uključuje greške, lekcije i rast. Ova iskrenost je ono što je čini uzorom mnogim ženama. Njena poruka je jasna: „Djeca ne trebaju postati ono što roditelji žele, već ono što ona jesu“, čime naglašava važnost podrške i slobode u razvoju svakog djeteta. Ovaj pristup ne samo da jača njihov odnos, već i podstiče sinov razvoj kao samostalne ličnosti.

Nova Filozofija i Prioriteti

Kao što vrijeme prolazi, pjevačica shvata da su njeni prioriteti postali drugačiji. Umjesto da se fokusira na uspjeh i postignuća, ona se više usredotočuje na sreću i mir svog djeteta. Izjavila je: „Ništa se ne može mjeriti s osjećajem kada me moj sin zagrli i kaže ‘volim te’”. Ove male, ali značajne stvari čine njen život bogatijim i ispunjenijim. Njena filozofija roditeljstva postaje jasna: ljubav i podrška su osnovni elementi svakog zdravog doma. U ovom kontekstu, ona često organizuje porodične aktivnosti koje im omogućavaju da zajedno provode kvalitetno vrijeme, čime dodatno jačaju njihov odnos.

Majčinstvo, kao proces, zahtijeva strpljenje, razumijevanje i posvećenost. To je putovanje koje, uprkos izazovima, donosi neizmjernu ljubav i radost. Kroz svoje iskustvo, pjevačica nam pokazuje da su prave vrijednosti života prožete ljubavlju i povezanošću sa onima koje volimo. Njena priča služi kao inspiracija za sve nas, podsjećajući nas na to koliko je važno cijeniti male stvari i ljubav koju dijelimo s našim najmilijima. U konačnici, majčinstvo nas uči da je ljubav snaga koja nas pokreće, a ne samo osjećaj, već i akcija koja oblikuje naš svijet.

Umjetnost, ljubav i nasljeđe: Inspirativna priča mlade umjetnice

U martu 2023. godine, mlada umjetnica iz Španije, po imenu Ana, otputovala je u Sarajevo s posebnom misijom. Ova posjeta nije bila običan turistički izlet; ona se uputila u glavni grad Bosne i Hercegovine kako bi upoznala čovjeka čije je muzika oblikovala njen umjetnički put. Iako nije razumjela svaki stih njegovih pjesama, one su za nju predstavljale emocionalnu povezanost s nečim većim od same umjetnosti. Njegove melodije su joj pružale utjehu i inspiraciju, postajući simbol njenog identiteta i težnje da istraži kulturu koja je bila daleko od njenog doma.Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Ovaj umjetnik, čije je ime Halid, bio je jedan od najpoznatijih izvođača u regiji. Njegove pjesme su nosile poruke ljubavi, nade i ljudskosti. Kada je Ana saznala da će imati priliku da ga upozna i da će on biti gost na njenom koncertu u prelijepoj dvorani Sarajevske filharmonije, njen uzbuđeni osjećaj bio je pomiješan s tremom. Taj trenutak je bio više od običnog nastupa; to je bila prilika da stane pored svog uzora i postane dio nečega što je nadilažilo granice muzike.

Na sceni, dok su zajedno izvodili njegove pjesme, Ana je osjećala da nije samo izvođač, već i član njegove umjetničke porodice. Publika je bila očarana, a energija koja se isijavala s njih dvoje bila je neupitna. Njihova konekcija, koja je počela kroz muziku, postajala je sve dublja. Razgovarali su o životu, porodici i snovima, a Halid joj je često govorio o važnosti hrabrosti i strpljenja. Kada mu je povjerila da je upisala filološki fakultet kako bi bolje razumjela balkansku kulturu, reagovao je s toplinom i mudrošću, rekavši: “Ako učiš srcem, jezik će sam doći.”

Ove riječi su postale temelj njenog umjetničkog putovanja, pokrećući je da istražuje bogatstvo jezika i kulture koja ju je očaravala. Halidova podrška je bila ključna; zahvaljujući njemu, Ana je osjetila slobodu u svom izražavanju. Njihova veza nije bila samo mentorska; ona je postala simbol prijateljstva i međusobnog poštovanja. Umjetnost, kao i život, često predstavlja putovanje koje zahtijeva otvorenost prema novim iskustvima, a Halid je bio njen vodič kroz to nepoznato more.

U tom kontekstu, važno je napomenuti kako umjetnost može djelovati kao most između različitih kultura. Ana, iako iz Španije, pronašla je inspiraciju u muzici koja je duboko ukorijenjena u kulturi Balkana. Ovaj spoj dviju kultura, koji se odražava kroz Halidove pjesme, omogućio je Ani da istraži ne samo muziku, već i običaje, tradiciju i jezik regiona. Ova mješavina umjetničkih utjecaja nije samo obogatila njeno stvaralaštvo već i oblikovala njen identitet kao umjetnice koja se ne boji istražiti nove horizonte.

Nažalost, samo nekoliko mjeseci nakon tog nezaboravnog koncerta, Halid je preminuo nakon teške bolesti. Njegova smrt je ostavila duboku prazninu, ne samo u srcima njegovih najbližih, već i kod Ane. U trenucima tuge, sjećala se svih savjeta koje joj je dao i osjećala snagu njegovih riječi. Iako je izgubila svog mentora, njegovo nasljeđe nije nestalo; njegova muzika je nastavila živjeti kroz nju. Ana je postala glas koji prenosi njegovu poruku svijetu, nastavljajući pratiti njegov put i dijeliti njegovu umjetnost s novim generacijama.

Kako su vrijeme prolazili, Ana je shvatila da je njen put kao umjetnice oblikovan ne samo nastupima, već i aktivnostima koje su promovirale Halidovo nasljeđe. Organizovala je koncerte u čast svog mentora, gdje su se izvodile njegove pjesme, a priče o njegovom životu i radu dijelile su se sa publikom. Njene izvedbe nisu bile samo muzički performansi; one su postale platforme za povezivanje ljudi, dijeljenje emocija i poticanje dijaloga o važnosti umjetnosti u ljudskom životu. Ovi eventi su privukli ljubitelje muzike iz različitih krajeva, a svaka izvedba bila je prilika za slavlje života i umjetnosti.

Danas, ona nastavlja izvoditi Halidove pjesme, često završavajući koncerte rečenicom: “Za mog Halida.” Ova fraza nije samo posveta, već i simbol snage umjetnosti da povezuje ljude iz različitih kultura i pozadina. Njena priča svjedoči o tome kako jedan susret može promijeniti život, ne zbog slave, već zbog ljudskosti i empatije koje su se razvile kroz zajedničku ljubav prema muzici. Halidovo povjerenje u Anu otvorilo je vrata koja su joj omogućila da nastavi sanjati, a sada ona sanja još više, znajući da joj je mentor uvijek prisutan u duhu.

Ova inspirativna priča predstavlja univerzalnu ljudsku potrebu za povezivanjem i razumijevanjem. Dok Halidove pjesme i dalje odjekuju među ljubiteljima muzike, Ana čuva dragocjena sjećanja i lekcije koje je naučila od njega. Njihova veza ostaje svjetionik nade i inspiracije, pokazujući snagu umjetnosti da mijenja živote i spaja ljude iz različitih dijelova svijeta. Ana nastavlja širenje ljubavi i poruke svog mentora, koristeći umjetnost kao sredstvo za povezivanje ljudi, stvarajući ljepši svijet kroz muziku koja nadmašuje vrijeme i prostor.

U konačnici, ova priča nas podsjeća da umjetnost nije samo način izražavanja, već i sredstvo za izgradnju mostova između ljudi. Ana i Halid su kroz svoje iskustvo pokazali kako muzika može nadvladati granice jezika i kulture, stvarajući ne samo umjetničke veze, već i duboka prijateljstva. Umjetnost je, dakle, univerzalni jezik koji nas sve spaja, a njihova priča je svijetli primjer kako snaga emocija može oblikovati naše živote i voditi nas ka boljem sutra.