Večeras je došlo do saobraćajne nesreće kod Bubanj potoka, u smeru ka Beogradu.
Kako se vidi na snimcima Instagram stranice “192_rs”, automobil je sleteo s puta i prevrnuo se.
Trenutno stanje učesnika nije poznato.
Policijske snage su na terenu i više informacija će biti poznato nakon uviđaja.
Kurir.rs
Svetlana Đokić ubijena je juče u porodičnoj kući u Boljevcima kod Surčina, a za zločin je osumnjičen njen suprug Zlatko Đokić koji se i dalje nalazi u bekstvu. Komšije za Kurir navode, da je Zlatko juče nakon svađe nožem u kuhinji nasmrt izbo suprugu.
– Jadna naša Ceca! Pre samo 20 dana je napravila ručak i nekoliko ženica se okupilo jer je otišla u penziju. Proslavila je odlazak u penziju. Nije dočekala ni prvu penziju zbog skota koji je ceo život maltretirao. Kažu da je izbo nekoliko puta i to dok su im snajka i unučad bili na spratu kuće. Navodno, starija unuka koja ima 13 godina čula je da se nešto dešava, da neko viče, jauče i pozvala je policiju. Ubrzo je kući došao i njihov sin i tada je zatekao krvavu majku kako leži nasred kuhinje.
Foto: BoBa Nikolić
Kako potom dodaju komšije, usledile su strašne scene.
– Dečko je šokirao. Nije mogao da dođe sebi. Video je majku u lokvi krvi… Zamislite kakav je to šok i neverica. Toliko nam je teško da pričamo o tome. Ona je bila divna, požrtvovana i neverovatna žena koju život pored njega nije mazio. Prošle godine je davio, bio je neko vreme u pritvoru. Dobio je navodno, i zabranu prilaska. Koliko se pričalo, jedno vreme je bio i lečen u jednoj ustanovi, ali je nakon nekog vremena došao kući. Poslednjih godinu dana je bio loše, voleo je da pije, a nije uzimao terapiju pa mu je to dodatno naškodilo.
Foto: BoBa Nikolić
Naši sagovornici objašnjavaju da Zlatko za kojim policija intezivno traga od sinoć, nije mogao da se nosi sa tragedijom koju su doživeli 2011. godine.
– Zlatko i Svetlana su u novembru 2011. godine izgubili sina koji je tada imao 20-ak godina. Naime, kako se tada pričalo, on je u donjem delu kuće stavio omču oko vrata i stao na kantu čekao je devojku da dođe, hteo je da se našali s njom, ali mu se kanta izmakla i došlo je do tragedije. Niko nije mogao da veruje da se desio takav nesrećan slučaj. Ta nezapamćena tragedija ih je dodatno uništila kao porodicu. Svi su patili zbog toga. Zlatko je do pre godinu dana radio, međutim odlučio je valjda da ne radi i verovatno u nedostatku para za alkohol su usledile svađe. Svetlana se lavovski borila, svake nedelje je išla na groblje, radila, držala kuću što se kaže, a on ništa.
Vidi galerijuUbistvo u Boljevcima, dan posle Foto: BoBa Nikolić
Komšije su prekjuče videli Svetlanu koja je išla, prema njihovim rečima, u prodavnicu, pa na groblje kod sina i onda do centra Surčina kako bi platila račune i sredila papire za penziju.
– Nemamo reči za ovakvu tragediju. Niko nije zaslužio ovakvu smrt, a pogotovo ne Ceca. Ovaj skot se do sada verovatno ubio. On se neće predati živ, jer je kukavica. Ako se ubio ne treba da se sahrani pored njih – kažu oni i dodaju da ima komšija koji su se jako prepali što ga policija još uvek nije pronašla.
Telo je poslato na obdukciju, a istraga povodom zločina je i dalje u toku.
Muzičar Dejan Gvozden, član beogradskog benda “Kristali”, preminuo je u 55. godini.
Tužnu vest potvrdila je njegova supruga Vladana Veljković, koja se dirljivom porukom oprostila od voljenog supruga.
Supruga Dejana Gvozdena, Vladana Veljković oprostila se danas bolnim rečima:
– Hodala bih zauvek samo da budem u tvojim rukama. Ti si ljubav mog života uvek i zauvek. 9.4.1970. – 5.10.2025. – napisala je Ivana.
Njihova ljubav bila je posebna i mnogi su ih pamtili po vedrini i povezanosti.
Zbogom, legendo – UMRO POZNATI PEVAČ!
U ranijem intervjuu Vladana je govorila o njihovom odnosu.
– Zaista smo posvećeni svojoj porodici i svojim životima, naša ljubav je lepa. Šta može biti romantičnije od čoveka koji vam svakodnevno peva pesme, budi vas poljupcima i mirisom kafe? Suprug ima divnu ćerku, koja takođe pokazuje da je talentovana za muziku. Želim samo da istaknem da mi je drago da sa svim članovima naših porodica imam lep i prijateljski odnos – pričala je Vladana.
Priznaje da joj se pogled na život promenio kada je počela da živi u zajednici, ali svakako nije bila spremna na činjenicu da će njihova veza na neki način biti pred očima javnosti i da će privatna strana njihove veze biti eksponirana. I na kraju, morali smo da pitamo kakve su reakcije ljudi kad ih vide prvi put.
– Svačiju pažnju privlačimo i primećujemo osmeh na licima, a često nam govore kako nam razlika u visini fantastično stoji – pričali su.
(Telegraf.rs)
U javnost je stigla vijest da se omiljeni izvođač, čija muzika već decenijama grije srca ljudi, bori s teškom bolešću. Ova informacija pogodila je ne samo njegovu porodicu i bliske prijatelje, nego i čitavu muzičku zajednicu koja je stala uz njega u ovim trenucima. Posebno emotivan trenutak desio se kada je njegov dugogodišnji prijatelj na društvenim mrežama podijelio poruku podrške, naglašavajući da zajedništvo i vjera mogu biti najveći lijek.
Ono što ovu priču čini posebnom jeste način na koji su se ljudi okupili oko njega, pokazujući da njegova muzika nikada nije bila samo zabava, već i izvor snage, ljubavi i inspiracije. Generacije su odrasle uz njegove stihove, a sada je došao trenutak da mu publika uzvrati istom mjerom – pružajući mu ljubav i podršku u najtežem životnom periodu.
Poruka njegovog prijatelja posebno je odjeknula jer nije govorila samo o bolesti, već o nadi, molitvi i vjeri u snagu zajednice. “Dok god u srcu postoji trunka nade, dobro je”, glasila je poruka koja je ohrabrila hiljade ljudi da mu upute riječi podrške i molitve. Na društvenim mrežama ljudi iz cijelog regiona dijelili su sjećanja uz njegove pjesme, svjedočeći koliko su im pomogle da prebrode vlastite izazove. Njegove balade, pune emocija i topline, bile su saputnici u trenucima ljubavi, radosti, tuge i gubitka. Danas te iste pjesme postaju simbol borbe, otpornosti i nade.
Reakcije na ovu vijest nisu bile samo emotivne, već i duboko lične. Ljudi su pisali kako su uz njegove stihove doživjeli prve ljubavi, tješili se u trenucima bola ili slavili život. Ova emotivna povezanost pokazuje da umjetnici, iako ih često vidimo samo na sceni, u stvarnosti postaju dio naših života, utkajući se u uspomene koje nosimo.
Zato i nije iznenađenje što je vijest o njegovoj borbi pokrenula lavinu empatije. Komentari, poruke podrške i obećanja da će biti uz njega, preplavili su javni prostor. Ljudi su željeli da osjete da nisu sami – i da ni on nije sam.
Podrška nije ostala samo na riječima. U mnogim gradovima organizovane su humanitarne akcije, koncerti i okupljanja s ciljem prikupljanja sredstava za njegovo liječenje i pomoć njegovoj porodici. Time je još jednom potvrđeno da zajednica nije samo skup pojedinaca, nego snaga koja može mijenjati stvarnost.
Ove inicijative nisu donijele samo finansijsku pomoć, već i osjećaj povezanosti i solidarnosti. Svaki koncert, svaka donacija, svaki iskreni stisak ruke – sve to pokazuje da ljubav i podrška mogu prevazići granice i ujediniti ljude u jednom cilju.
Iz ove priče svi možemo izvući pouku. Kada se neko suoči s teškom dijagnozom, nije samo medicinski tretman ono što je potrebno – jednako važna je i podrška, ljubav i osjećaj da nismo sami.
Njegov prijatelj poručio je: “Obradujte pacijente dobrim vijestima.” Ta jednostavna rečenica nosi snažnu poruku: i u najmračnijim trenucima potrebno je unositi svjetlost, jer nada i pozitivna energija mogu biti presudne.
Ono što se dešava danas pokazuje kako se ljudi mogu ujediniti oko jedne osobe i jednog cilja. Zajedništvo i solidarnost su ono što daje smisao borbi, jer ni jedan čovjek ne treba prolaziti kroz iskušenja sam.Umjetnik koji je decenijama donosio radost i utjehu sada prima nazad istu tu ljubav od onih kojima je podario muziku. Njegova borba postala je simbol otpornosti i inspiracija za sve nas – da vjerujemo, da podržimo i da pokažemo da ljudskost nikada ne prestaje biti važna.
Tema današnjeg članka je nažalost povezana sa crnom hronikom, a dolazi upravo iz Srbije, gdje se često događaju situacije povezane sa crnom hronikom.
Misterija nestanka Milana Đorđevića, 41-godišnjeg farmaceuta iz Niša, i dalje izaziva veliku uzbunu i neizvesnost. Prošlo je devet meseci otkako je poslednji put viđen, a njegova porodica i dalje traga za odgovorima.
Njegova majka, Marica Đorđević, iz dana u dan gubi nadu, ali ne prestaje da traži svog sina. Slučaj je intrigantan ne samo zbog dužine trajanja nestanka već i zbog neobjašnjenih okolnosti koje su ga pratile.
Razmatrane su razne teorije:
Međutim, nijedna od ovih hipoteza nije potvrđena, što samo dodatno otežava istragu.
10. juna 2023. godine bio je poslednji dan kada je Milan viđen. Tog jutra, sve je izgledalo sasvim uobičajeno:
Međutim, komšinica je primetila dva glasna telefonska razgovora ispred njegovog automobila. Policija je tvrdila da su ti pozivi povezani sa njegovom šeficom iz Beograda, ali ovo nikada nije zvanično potvrđeno.
Najveći šok za porodicu bio je kada su saznali da se Milan uputio ka Bojaninim vodama, planinskoj oblasti poznatoj po svojoj lepoti, ali i nepristupačnosti.
Njegova porodica i dalje ne zna šta ga je navelo da krene ovim putem.
U isto vreme:
Iako su policija i istražni organi učinili sve što su mogli, rezultati istrage nisu doneli konkretne odgovore. Tri ključna problema izdvajaju se u istrazi:
Uprkos mnogim teorijama i spekulacijama, nijedna nije potvrđena.
Nestanak Milana Đorđevića ostaje jedna od najvećih misterija u novijoj srpskoj hronici. Njegova porodica, posebno majka Marica, svakim danom prolazi kroz borbu između nade i očaja.
Na početku su svi verovali da će se brzo pojaviti, ali sada, devet meseci kasnije, sve izgleda kao da je zemlja progutala čoveka.
Porodica ne odustaje – oni nastavljaju potragu i ne žele da se pomire sa nepoznatim.
Dianina djeca naslijedila su njezinu strast prema sportu i obitelji, vrijednosti koje su u nju duboko usadili njezini roditelji. Unatoč suočavanju sa značajnim izazovima izazvanim ratom i financijskim poteškoćama, ostala je nepokolebljiv izvor ohrabrenja i potpore za svog sina, nikada ne posustajući u svojoj predanosti njegovom uspjehu.
Dijani su roditelji usadili ljubav prema sportu i prema obitelji koju je prenijela i na svoju djecu. Unatoč velikim izazovima uzrokovanim ratom i financijskim poteškoćama, uvijek je bila nepokolebljiv izvor podrške za svog sina. Zapravo, donijela je odluku promijeniti vjeru kako bi dobrobit svoje obitelji bila prioritet. – Iako su moji roditelji odrasli pod komunističkom vlašću i identificirani kao Jugoslaveni, oni sami su katolici. Tijekom odrastanja nisam bio usađen s vjerovanjem u Boga, niti smo sudjelovali u proslavama Uskrsa ili Božića.
I sada, da budem iskren, nisam mogao prenijeti te običaje vlastitoj djeci jer ih nemam. Slično, u Srđanovoj obitelji također nisu ponovno kršteni zbog ograničenja. Ovo je Dijana ispričala u intervjuu za Kurir. Na molbu majke, organizirano je zajedničko krštenje Srđana. U završnoj fazi života Srđanova majka Stanka, koja se borila s rakom kostiju, izrazila je želju da joj se djeca krste. To je za Srđana predstavljalo dilemu jer su mu roditelji bili katolici, a on nije bio kršten u katoličkoj crkvi.
Unatoč tome što je odrastao i živio u Srbiji, i dalje je osjećao povezanost sa svojim katoličkim podrijetlom. Uz sve veći pritisak, njezin otpor je postajao sve jači, no dolazak sina Marka sve je promijenio. Godine 1992. donijela je odluku o krštenju, a kasnije je sakrament proširila i na svoju djecu. Tijekom susreta sa svećenikom suočila sam se sa zadatkom da otkrijem svoje ime.
Kad sam se predstavila kao Diana, reagirao je iznenađeno, objasnivši da to nije u skladu s pravoslavnom tradicijom, već rimokatoličkom praksom. Kako bi riješio ovu dilemu, tri puta je obišao oltar prije nego što se vratio potražiti rješenje. Podsjećajući na činjenicu da katolici imaju i krsno i građansko ime, predložio sam ideju da zadržim svoje osobno ime uz prihvaćanje crkvenog imena. Svećenik je pristao na ovaj dogovor, a Dijana je uz pomoć supruga Srđana na kraju prihvatila staro srpsko ime Milica.
Promjenom pristupa, majka Novaka Đokovića, Dijana, prešla je iz očuvanja određene razine privatnosti u prihvaćanje medija. Sada otvoreno govori o svom slavnom sinu i čak je otkrila motive koji stoje iza promjene imena. Vesna Dedić, koja nije u nikakvoj vezi s Novakom, iznijela je i intimne detalje iz vlastitog života. Otkrivanje alternativnog imena
Dijane Đoković iznenadilo je i publiku i novinare koji su pomno pratili razvoj priče. Gotovo trideset godina unazad, obitelj Novaka Đokovića naišla je na nevjerojatno otkriće o vjerskom podrijetlu njegove majke. U to vrijeme doživjela je duboku transformaciju prelaskom s katoličanstva na pravoslavlje i dobivanjem novog imena tijekom svetog obreda u pravoslavnoj crkvi.
Njih dvoje su jedan od najpoznatijih parova u javnom životu u Srbiji. Željko i Jovana Joksimović dobili su troje dece. Među njima, Ana, najmlađa ćerka, ispoljava izvanredne muzičke sposobnosti, slično kao njena sestra bliznakinja Srna i stariji brat Kosta, koji je samo nekoliko godina stariji od nje.
Željko Joksimović, diskretan po pitanju ličnih porodičnih stvari, ovu informaciju je ograničio na nekolicinu odabranih. Međutim, posle mnogo godina, konačno je odlučio da podeli svoja najdublja razmišljanja i otkrije detalje o svojoj supruzi Jovani Joksimović, njihovom domaćinstvu i braku. Osim toga, na nedavnom koncertu u Osijeku s ponosom je predstavio talentirana vunderkinda publici.
Joksimovićev primarni cilj nije bio da svoje ćerke izloži javnosti, već da ispuni želje svoje najmlađe ćerke, koja ga je od samog početka plenila i sa njim neosporno deli posebnu vezu. Kada je mlada Ana prišla ocu i izrazila želju da prisustvuje koncertu sa sestrom, to je bio tipičan zahtev. S obzirom na to da su njena starija braća i sestre, Mina i Kosta, već imali tu priliku, izgledalo je sasvim prirodno da kantautorica ispuni želju najmlađe kćerke, što je izazvalo značajno interesovanje javnosti. Sada imate priliku da prisustvujete kompletnom razgovoru između najmlađe ćerke Željka Joksimovića i talentovanog kantautora. Želio bih da izrazim zahvalnost svom timu što je stigao nešto pre roka, što nam je omogućilo da napravimo jedinstven i nezaboravan doček. Ovo je samo uvid u uzbudljive stvari koje spremamo za budućnost. Ovo je posebna prilika za Kostu, jer iako je već bio na mojim koncertima, to će biti prvi put da će njegove šestipogodišnje ćerke, Ana i Srna, doživjeti čari moji nastupi. Željko se živo prisetio trenutka kada je Ana izrazila želju da ode na koncert rekavši: „Tata, nikad nas nisi vodio na koncert“. Ovaj komentar ga je duboko pogodio, te je bio odlučan da joj ispuni želju organiziranjem koncerta u Osijeku. Željko je napomenuo i da je svo troje njegove dece, koje deli sa Jovanom, trenutno upisano u muzičku školu. Ponosim se činjenicom da zapanjujuće liče na svoju majku, zbog čega ih je nemoguće ignorirati. Kosta je već krenuo u treću godinu muzičke škole, dok Ana i Srna trenutno pohađaju pripremnu nastavu u iščekivanju polaska u muzičku školu. Njihov prirodni muzički talenat blista jer poseduju izuzetne pevačke sposobnosti.
Biografija
Željkovo odrastanje odvijalo se u Valjevu, gde je uspešno završio osnovnu i srednju školu. Istovremeno je pohađao nižu i višu muzičku školu, usavršavajući svoje muzičke talente. Sa 12 godina, pokazao je svoje umijeće na prestižnom muzičkom festivalu održanom u Parizu, izaći kao pobjednik i stekavši cijenjenu titulu najboljeg harmonikaša u Evropi. Naime, Željkov brat je Saša Joksimović, vrhunski glumac i voditelj. Željko je u početku studirao harmoniku u Podgorici, da bi na kraju prešao na Fakultet muzičke umjetnosti u Beogradu, iako nije završio diplomu. Zanimljivo je da posjeduje izvanredan talenat za sviranje na impresivnom nizu od 14 muzičkih instrumenata. Pored svog maternjeg jezika, tečno govori pet međunarodnih jezika: grčki, engleski, ruski, poljski i francuski. Željko je 1995. godine stupio u brak sa psihologinjom Vesnom Avramović, a zajedno su iste godine na svijet dočekali kćerku Minu. Iako je njihova bračna zajednica bila kratka, bivši partneri zadržali su srdačnu vezu nakon razvoda. Na tragu svog oca, Mina je donela odluku da nastavi sopstveni muzički put i upisala renomiranu Muzičku akademiju. Uz značajno prisustvo na brojnim platformama društvenih medija, stekla je znatnu bazu obožavatelja koji su primijetili njenu zapanjujuću sličnost s nikom drugim do Kim Kardashian.
Željko je neizmjerno ponosan na svoju kćer i visoko cijeni njeno mišljenje, često ih traži. Čvrsto vjeruje da će imati dovoljno prilika da pokaže svoj talenat. Željko je u prošlosti bio u romantičnoj vezi sa poznatom pevačicom Svetlanom Cecom Slavković. Nakon te veze, stupio je u četvorogodišnju saradnju sa Leontinom Vukomanović, tokom koje su ne samo zajedno radili, već su se bavili i javnim verbalnim sparingima. Do razlaza je došlo zbog njegove veze sa voditeljkom Adrijanom Čortan, sa kojom je delio prijatne trenutke do 2008. godine. Uprkos medijskim spekulacijama koje ga povezuju sa pevačicama Svetlanom Cecom Ražnatović i Romanom Panić, te glasine su ostale neutemeljene. 2008. godine je započeo vezu sa voditeljkom Jovanom Janković. Njihova veridba dogodila se 14. februara 2011. godine, ali je, nažalost, nedugo zatim njihova veza prekinuta. Kružile su izveštaje da je Jovana bila u nevernoj vezi sa košarkašem Sašom Đorđevićem, a pevačica je stala u njenu odbranu. Brzim preokretom sudbine, njihove nesuglasice su brzo riješene, a zakleli su se na ljubav jedno drugom 21. januara 2012. godine na privatnoj ceremoniji usred mirne ljepote Maldiva. Nakon ove radosne proslave, samo nekoliko dana kasnije, brak su ozvaničili građanskim venčanjem u Srbiji.
Incident se odigrao na stajalištu za kamione, a lokalna policija je privela osumnjičenu osobu.
FOTO: PEXELS
Pucnjava koja se jutros dogodila u Engltonu, Teksas, rezultirala je tragičnom smrću dvoje djece i povredama još dvoje maloljetnika.
Jedno od poginulih mališana imalo je četiri godine, dok je drugo bilo staro 13 godina.
Povrijeđena djeca, uzrasta osam i devet godina, prevezena su u bolnicu, gdje se trenutno nalaze u stabilnom stanju.
Nebojša Pavković, general-pukovnik Voјske Јugoslaviјe je u periodu od 2000. do 2002. godine obavljao dužnost načelnika Generalštaba Voјske Јugoslaviјe, a tokom rata na Kosovu i Metohiјi 1999. godine obavljao јe dužnost komandanta Treće armiјe Voјske Јugoslaviјe.
Kao što Nebojša Pavković do samog kraja nije odustao od borbe kada je bilo najteže, Marija Pavković nikada nije odustala od borbe za svog oca.
Marija Pavković je ušla u birokratsku borbu kao što je njen otac ušao u borbu za slobodu i čast otadžbine, a ona je svoju ispovest podelila u emisiji “Neispričano” na Kurir televiziji.
Ćerka kaže da je dijagnostika bila značajno zakasnela, sa obzirom da u zatvoru nisu utvrdili od čega njen otac boluje mesecima, a objasnila je i da je tretman u zatvorskoj bolnici bio gori nego u matičnom zatvoru u kome je general do pogoršanja stanja bio smešten.
Pavković objašnjava da se njenom ocu u drugoj polovini jula stanje pogoršalo, ali da se i ranije dešavalo da klone, izgubi svest i bude sproveden u najbližu ambulantu:
“Uveravali su nas da nije ništa ozbiljno. On je tada krio i nije govorio meni da ne jede. Ne voli da se žali, uvek se pravi da je sve dobro. Danas da ga pitate, rekao bi da je dobro, ne voli sažaljenje i ne voli da ga gledamo kao slabog. Kada je izgubio svest, drugi zatvorenici su pomogli i stražari su ga sproveli do ambulante. Nisam znala da on tada već nije jeo desetak dana. Kada je izašao, rekao mi je i ja sam mislila da su moža problemi sa šećerom, pritiskom, apetitom, nismo znali šta se dešava. Nakon toga mu često nije bilo dobro, a nisu hteli da ga sprovedu u bolnicu. Pisali smo i ja, advokat, ambasada, da pitamo zašto ga ne sprovode u bolnicu.”
Pavković kaže da je došlo do toga da on, kao neko ko ne traži pomoć često, je zamolio ćerku da urgira da general dođe do lekara i bolnice:
“On je samo ležao, nije jeo, nije pio. Odlučili su da ga sprovedu u pravu bolnicu u nekom manjem mestu. Obavestili su nas o ozbiljnosti situacije, a došlo je do toga da je alarmantno. Kada sam shvatila da je u gradskoj bolnici gde mogu da ga vidim, nije u zatvoru, ja sam odlučila da odem tamo. Anksioznost dolazi od nečinjenja, ako imate neku tešku situaciju, želite da krenete u akciju, bolje se osećam nego da sedim i telefoniram. Tada sam odlučila da dođem do njega i vidim izveštaje, šta se tačno dešava” kaže ćerka.
Ona kaže da je 2. avgusta otišla da vidi svog oca, a tada je donela i odluku da će početi sa direktnom akcijom:
“Kada neko ko se nikada ne žali, nikada ne kaže da ima neki problem, ako on kaže da mu je loše, znate dokle je došlo. Tada je već tražio moju pomoć. Zna da sam ja za njega i članove moje porodice takva, povučena sam i nisam nametljiva, ali kada je neko moj u pitanju postajem dosadna i uporna. Nema stajanja. Odlučila sam da idem tamo sa jednim ciljem, da ga živog dovedem u Srbiju, i to je tako moralo da bude. Znala sam da je teško, mnogi su mislili nemoguće, ali to je bio moj cilj.”
Marija Pavković kaže da nije očekivala da će on magično ozdraviti kada kroči na tlo Srbije, ali je želela da se vrati u svoju zemlju:
“Mislila sam da ili ima šanse da se bolest stavi pod kontrolu, da mu bude bolje, a ukoliko nema šanse, bar će umreti okružen svojom porodicom i ljudima koji ga vole, a ne sam, zaključan u ćeliji, u mestu gde niko ne razume njegov jezik i ne trudi se da prevede šta ima da kaže. Samo sam razmišljala da je njemu loše, meni kada je loše prija mi pažnja, da mi neko da čaj, a zamislite da ste u takvim bolovima, da imate tu bolest i ležite sami, zaključani u sobi po ceo dan. Verujete da ćete umreti tu sami, ni krivi ni dužni, bez podrške i nekog da vas drži za ruku i pomogne vam” kaže Pavković.
Podsetimo, Nebojša Pavković, general-pukovnik Voјske Јugoslaviјe je u periodu od 2000. do 2002. godine obavljao dužnost načelnika Generalštaba Voјske Јugoslaviјe, a tokom rata na Kosovu i Metohiјi 1999. godine obavljao јe dužnost komandanta Treće armiјe Voјske Јugoslaviјe. Haški tribunal ga јe 2009. godine osudio na 22 godine zatvora.
Penzionisani general vratio se u Srbiju, nakon što je Međunarodni rezidualni mehanizam u Hagu doneo odluku o njegovom prevremenom puštanju sa kazne od 22 godine zatvora, i to zbog ugroženog zdravstenog stanja.
(Telegraf.rs/Kurir.rs)
Nezapamćena tragedija pogodila je bjelopoljsko selo Barice kada su u dvorištu kuće pronađena beživotna tela dve starije žene. U pitanju žene starosti 85 i 86 godina koje su u selu živele same, a tela su pronađena na 20-ak metara od ulaznih vrata.
“Kako smo čuli, nesrećne žene se nisu javljale porodici na telefon od juče poslepodne. Oni žive u Mojkovcu i odmah su jutros krenuli da ih obiđu, ali su ih zatekli mrtve. Tela su prema nezvaničnim informacijama zateknuta jedno pored drugog” kaže za RINU izvor upoznat sa slučajem.
Služba zaštite i spašavanja iz Bijelog Polja juče je čitav dan bila na terenu kako bi spasioci pomogli zavejanim meštanima kojima su dopremili i stočnu hranu, ali kako kažu nisu primili poziv da je potrebno da obiđu i domaćinstvo u selu Barice.
Iako na telima nisu uočene nikakve povrede i tragovi nasilja, tužilac u Višem državnom tužilaštvu u Bijelom Polju naložio je da se tela nesrećnih žena pošalju na obdukciju.
(Telegraf.rs/RINA)