Nakon smrti legende narodne muzike Halida Bešlića, ekipa portala “Srbija Danas” posetila je selo Vrapci kod Knežine u Bosni i Hercegovini, gde je pevač rođen i odrastao. Bela kuća detinjstva, nova kuća koju je sagradio tik pored, i seoska škola koju je pohađao: sve stoji kao nemi svedok života čoveka koji je u glas pretočio tugu, ljubav i sevdah jedne čitave Jugoslavije.
edan od najvoljenijih pevača narodne muzike sa prostora bivše Jugoslavije, Halid Bešlić, preminuo je 7. oktobra 2025. godine, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u muzici, ali i u srcima miliona obožavalaca.+
On je sahranjen u ponedeljak, a više od 50.000 ljudi je došlo na dženazu.
Dan nakon sahrane, novinarska ekipa portala Srbija Danas zaputila se u njegovo rodno mesto – Vrapci, selo kraj Knežine, u Bosni i Hercegovini.
Put do sela vodi kroz krivudave bosanske puteve, a jesenja magla kao da je pojačavala osećaj tuge koji je već bio prisutan. Tamo, na blagom uzvišenju, stoji bela, skromna kuća u kojoj je Halid rođen i u kojoj je proveo detinjstvo.
Ta kuća, jednostavna i čista, kao da govori sve o njemu. Bela fasada, sa starim drvenim prozorima i zelenim vratima, stoji kao spomenik jednog vremena. Kuća je spratna, niska i skromna, podignuta na blagom uzvišenju, sa temeljima od kamena i betona. Ispred nje, drvena ograda napravljena od neobrađenih trupaca delimično je nagnuta, ali i dalje stoji baš kao što i sećanja na Halida stoje u ljudima koji ga nisu zaboravili.Kuća Halida Bešlića / Izvor: Srbija Danas
Krov od crepa, duboko spušten, štiti kuću od kiše i snega, a okolina je obrasla u zelenilo. Tu su kruške, šljive, pokoji lešnik, baš onako kako to biva u bosanskim selima. Sve odiše mirom. Naizgled obična, ova kuća je zapravo priča o skromnosti, postojanosti i korenima koje Halid nikada nije zaboravio.
Halid je u poslednjim godinama života pričao da iako je vidoe pola sveta, sada u starosti najviše željan potoka i proplanak svog zavičaja. Ove krajeve je i opevao u pesmi “Romanija”.
Nova kuća
Na svega desetak metara od bele, skromne kuće u kojoj je rođen, nalazi se nova kuća koju je Halid Bešlić izgradio godinama kasnije — tiho, bez pompe, ali s očitom željom da ostane blizu svojih korena.
Kuća je moderna po krovu, a tradicionalna po duši. Sagrađena od crvene cigle, još uvek bez završne fasade, ova kuća odaje utisak funkcionalnosti i topline, a ne luksuza. Krov je nov, tamni, od limenih panela, sa dva dimnjaka i jednostavnim linijama. Sve deluje čisto, domaćinski, sa urednim travnjakom ispred i istom onom drvenom ogradom koja povezuje staru i novu kuću – kao most između prošlosti i sadašnjosti.
Ispred kuće, kroz pukotinu ograde, na trenutak se pojavi pas čuvar, kao da i dalje pazi na Halidovu imovinu, iako njega više nema. Sve odiše mirom – bez betona, bez pločica, bez modernih detalja – samo priroda, trava, drvo i tišina.
Osnovna škola
Nadomak Halidove rodne kuće, nalazi se i osnovna škola u koju je išao – seoska, niska zgrada sa belim zidovima, sivim drvenim vratima i ostarjelim prozorima. Ova škola, jednostavna i oronula, nosi u sebi duh jednog drugog vremena – vremena socijalističke Jugoslavije, u kojoj je Halid odrastao.
Unutar tih zidova, Halid je učio ne samo pismo i brojeve, već i vrednosti zajedništva, poštenja i bratstva, koje su bile temelj tadašnjeg društva. Iako je kasnije postao zvezda, nikada nije zaboravio ni školu, ni vreme u kojem je odrastao.Osnovna škola / Izvor: Srbija Danas
– Mnogo se dobro živelo u Jugoslaviji, toliko da nije mogla da opstane. Da smo bili gladni ne bi se rasturili. Sirotinja se najela, ova je zemlja vazda bila sirotinja. Iz obesti smo se rasturili, samo iz obesti, mi kao narod smo bezobrazni, iza toga stojim sto odsto. Mislim na sve narodne na ovim našim prostorima, kad kažem bezobrazni mislim da ne cenimo ono što imamo. Samo znamo da se hvalimo, a ne znamo da cenimo i čuvamo onop što imamo – pričao ej Halid jednom prilikom.