Voz na relaciji Novi Sad-Beograd naleteo je večeras nešto posle 21 čas na pešaka kod stanice Novi Beograd, saznaje se nezvanično.
Na terenu su policija i nadležni iz Železnice Srbije.
Uskoro opširnije…
Kurir.rs/Telegraf
Voz na relaciji Novi Sad-Beograd naleteo je večeras nešto posle 21 čas na pešaka kod stanice Novi Beograd, saznaje se nezvanično.
Na terenu su policija i nadležni iz Železnice Srbije.
Uskoro opširnije…
Kurir.rs/Telegraf
Eugenia Davitashvili je bila najpopularnija vidovnjakinja svih vremena. U bivšem SSSR-u su je zvali fenomenom, a često se bavila i iscjeljenjem te je liječila mnoge poznate osobe.
Ono što o Eugeniji najviše pamte je njena tvrdnja da su tri horoskopska znaka stvarno posebna, te da te znakove imaju ljudi koji mogu osvojiti cijeli svijet!

Ovan
Život Ovna je poput vlaka smrti, a sve zbog njihovog posebnog karaktera.
Predstavnici ovog horoskopskog znaka stalno žele sve odjednom. Ali zaboravljaju da život nije bajka i da nisu u zemlji čuda.
Međutim, kombinacija više različitih okolnosti može dati slične rezultate.
S druge strane, spremnost Ovna na bilo kakav ishod i žrtvu je ogromna garancija uspjeha.
Ovaj horoskopski znak je otvoren i iskren, njegovi predstavnici su puni zanimljivih trikova i spremni su pokušati ih primijeniti – uvijek je interesantno.
Lav je grabežljivac, to jest onaj koji nije samo spreman uništiti sve na svom putu, već i onaj koji zna čekati.
Ako ste dobro upoznati čak s jednim Lavom, vjerojatno već znate koliko vješto mogu čekati i koliko mogu biti teške njihove strateške igre.
Eugenija je primijetila da je njihova sposobnost čekanja ponekad jednostavno nevjerojatna – to mogu biti godine dosljednog i jasnog očekivanja trenutka kada morate napraviti oštar priljev energije, niz aktivnosti i na kraju dobijete zasluženu nagradu.
Istovremeno, Lavovi ne mogu odustati ako nisu uspjeli.
Oni će smisliti novi plan i krenuti dalje.
Sposobnost ovog znaka da preuzme kontrolu nad sobom jednostavno je nevjerojatan.
Eugenija je vjerovala da je ovaj horoskopski znak svakako podcjenjivan, ali bez razloga!
Iako (u početku) tihe, Ribe brzo sve savladaju u svakom novom okruženju i timu, izbjegavajući sukobe i tako se nesmetano kreću ka svom cilju
Izvor:Atma
Bio je prijatelj mnogim pevačima.
Makedonski estradni novinar Zoran Vasilevski, poznat kao Zoki Faci, preminuo je jutros posle duge borbe sa kancerom.
Makedonija je izgubila novinara, prijatelja, čoveka koji je svima znao da pomogne, saopštio je njegov prijatelj Stefan Lazarov.

Skupljane pare za lečenje u Turskoj
Makedonski jutjuber Stefan Lazarov na svom Fejsbuk profilu nedavno je uputio apel za pomoć svom prijatelju Zoranu Vasilevskom poznatijem kao Zoki Faci.
Voditelj televizije Pink doneo je odluku o otkazu!
Mladi voditelj ”Nacionalnog dnevnika” na televiziji Pink I ”Vesti” Mihajlo Pavić je pravi melem za oči i uši. Tome svedoče prijatne reakcije mnogih koji ga ugledaju na malim ekranima.
POZNATI VODITELJ DAO OTKAZ NA PINKU UŽIVO U PROGRAMU: Uputio ŠOKIRAJUĆE reči gledaocima (VIDEO)
Ipak, to na frekvencijama spomenutih televizija više neće imati prilike jer je Mihajlo upravo objavio video na svom Instagram profilu kojim se oprostio od ružičaste televizije.
– Nakon punih osam godina, više nisam deo ružičaste televizije – napisao je on.
– Hvala vam na pažnji i poverenju svih ovih godina. Pink medija grupa je bila kuća u kojoj sam stasavao lično i profesionalno. Mi se vidimo nekad, na nekom drugom mestu. Hvala gledaocima i kolegama, do gledanja – rekao je Mihajlo i oprostio se od kolega i vernih gledaoca.
Šta je sledeći korak u karijeri šarmantnog Mihajla, saznaćemo uskoro.
Izvor: republika.rs
Srbija ima tradiciju dugu 160 godina kada je u pitanju banjski turizam, ali jedno mesto kao da se posebno izdvaja, barem po svedočenju meštana koji tvrde da se u njihovoj banji nekada “lečilo pola Jugoslavije”
U podnožju planine Jelice, nalazi se pravi prirodni dragulj lekovitih izvora. Mnogi se tu leče od reumatizma i kožnih oboljenja. Analizom vode potvrđena je lekovitost, a Slatinska Banja ima više sumporvodonika nego ostale banje u Srbiji.

Nekada se u ovoj pomalo zaboravljenoj banji lečilo pola bivše Jugoslavije, tvrde meštani, koji pamti dane kada je ovo mesto bilo puno gostiju koji su tražili i mnogi našli rešenje za svoje boljke.
– Dolazili su ljudi sa svih strana, sve je bilo puno, rođena sam ovde i pamtim da su ljude ovde donosili na nosilima, posle lečenja oni ustanu, neki dođu sa štakama i štapovima, pa posle 15 kupanja bace”, kaže za RINU Zoran Đurović.
Ovo mesto netaknute prirode danas je potpuno neiskorišćeno. Posećuju ga oni koji su sigurni u njegova lekovita dejstva. Čak i u poznim godinama tu dolaze po vitalnost.
– Ovde sam se lečila i od psorijaze i od reume, zbog zglobova, bila sam prilično nemoćna, prsti su mi bili ukočeni”, kaže Ljubinka Ikodonović.
Brojna domaćinstva pre odrđeneog vremena izdavali su smeštaj i bavili se banjskim turizmom. Sada je situacija potpuno drugačija i ovde su većini slučajeva dolazi samo kod rodbine. Pored samog izbora banjske vode, meštani su sami svojim rukama sagradili brvnaru i prilagodili da svaki putnik namernik može bez problema prići izvoru zdravlja.
Mi smo se organizovali i napravili fontanu i brvnaru da može lepo da se voda natoči za piće i za kupanje, mnogi dolaze iz drugih gradova, zahvataju vodu pa se kupaju u svojim domovima”, rekao je Zoran.
Srbija ima tradiciju dugu 160 godina kada je u pitanju banjski turizam, a Minsitarstvo turizma daje punu podršku, kako bi banje i lekoviti izvori u Srbiji zaživeli. Lokalna samouprava takođe ima plan za revitalizaciju ovog poetncijala kad je u pitanju zdravsteni turizam.
-Jedan od najvećih stručnjaka Đurić je radio istraživanja i dokazano je da je voda u Slatinskoj banji dosta kvalitetna za lečenje različitih bolesti. Mi smo doneli odluku o izradi planskog akta, kojim želimo da definišemo šta grad može da učini da pribavi u javnu svojinu kako bi izgradio jedan centar. Uglavnom tu ima nekoliko porodičnih domaćinstava koji se bave izdavanjem soba a i ima i 14 kada. Izgradnjom RH centra u vlasništvu države Srbije sve ostalo se podiže na viši nivo. Radimo na statusu banje i ubeđen sam da će i to biti završeno do kraja godine, rekao je gradonačelnik Milun Todorović, piše RINA.
Izvor: alo.rs
Naime, Lajtiha je pristala da se uda za Radosava, ne mareći ni zha uslove u kojima će živeti
Poznato je da se sve više Srba, mahom iz seoskih sredina, ženi Albankama i da sa njima grade porodicu. Priča porodice Timotijević iz Gornjeg Ojkovca oduševila je javnost pre nekoliko godina.
Naime, Lajtiha je pristala da se uda za Radosava, ne mareći ni zha uslove u kojima će živeti. Ubrzo je Lajtiha od svekrve dobila novo ime – Zorica i porodici Timotijević podrarila je troje dece.
– Meni srce puno, ali me duša boli što nadaleko nema više dece. Kad o meni pričaju, ne kažu “onaj što je oženio Albanku”, nego “onaj što ima čeljad”, pa naglase – troje. Kao da imam ne znam ni sam kakva čuda, a ne decu. Tuga je golema kad te znaju po tome što si otac, kad u celom kraju nemaš kome da odeš na veselje, kad sam posle dugo vremena prvi iz čije kuće se čuo dečji plač, kad ću još dugo ostati poslednji koji je zaljuljao kolevku – ispričao je Radosav Timotijević, Zogin – Zoričin suprug za Blic.

Hteo je Radosav pošto-poto, ne želeći večno da momkuje, da se oženi. Bilo je devojaka koje su htele da pođu za njega, ali nijedna nije htela na selo. Nisu želele opanke, svaka je na štalu bila gadljiva, volela da bude varošanka, nikako seljanka. Ne kudi ih Timotijević, jer nijedna ne bi bila kao što je Zoge, a poznajući sumornu svakodnevicu sela, jasno mu je što žene hoće u grad i daje im to za pravo.
– Otišao sam u Čačak, upoznao jednu Albanku, ona mi pokazala sliku svoje sestre. Rekao sam hoću… Otišao sam u Albaniju, zaprosio Zoge, 12 godina mlađu od mene. Pristala je… Veselja li kad sam je doveo kući, majka Jela i otac Slobodan su od sreće skakali. Zoge im je veliki kamen sa srca skinula, a tek radosti kad su se deca počela rađati – prepričava Radosav.
Njegovoj supruzi najteže su pali jezik, planinska klima i teren. Za ovih godina, ocenjuje Radosav, srpski je savladala za čistu peticu.

– Dole kod mene su ravnice, a ovde brdo do brda. Živela sam blizu mora, tamo gde zima ne postoji, a ovde sneg zna da zaveje do kukova. Selo mi nije problem, jer sam na selu odrasla. Uslovi života mi nisu teško pali, beda tamo, beda ovde, navikla sam da se nema – priča majka jedino troje mališana u čitavom kraju.
Svekar i svekrva je hvale, sve najbolje o njoj pričali priji kad je dolazila iz Albanije da obiđe ćerku i unuke u čestitoj kući Timotijevića. Zna Zoge da pomuze krave, uzvari mleko, spravi sir – onaj čuveni zlatarski, ravnopravno s mužem radi u njivi, kosi, plasti, sprema, čisti. Drugačije se na selu i ne može, naročito kad kuća živi od poljoprivrede. Uz sve to brine o porodu.

– Da vidiš moju Zoricu kad upregne volove, pa barabar sa mnom u šumu da izvlačimo drva ili da vozom čistimo put. Prošle zime sin nam se razboleo, a do puta dva i po kilometra, sve kroz dubok sneg. Malo ga ja nosio, pa stao da predahnem, a onda ga uzela ona, nosila u rukama. Vičem: “Nemoj, trudna si, ne smeš, ne možeš”, a ona ne da za pravo. Brže ona išla sa njim u naručju nego ja – hvali Timotijević suprugu.
Bojan, Dobrivoje, Jovana. I tu su Radosav i Zoge stavili tačku što se tiče dece. Ne može se više.
– Da je do nemaštine – nije. Do zemlje bi dan i noć savijali grbače da prehranimo još dece, odavajali od usta ako treba, ali drugo je u pitanju. Najbliža škola odavde je sedam kilometara, u Jasenovu, pola puta je kroz šumu. Brzo će naša stasati za školu, a treba ih jedno po jedno ispraćati i sačekivati. A ko bi onda pazio na četvrto, peto. Barem da čiste puteve, da se može kolima, i nekako, ali u ovim uslovima ne – sleže ramenima Radosav.
Englez Džek Holms suočio se sa velikim problemom kada mu se na čelu pojavila bubuljica, barem je tako mislio.
On i supruga pokušavali su danima da je iscede. Međutim, nakon ceđenja se najpre pojavio mali otok, koji je brzo počeo da se širi sve dok mu se oko nije zatvorilo.
Printscreen/Tik Tok
Kako je rekao, mnogi su ga zadirkivali da se sigurno tukao sa nekim, a da neće da prizna. Kada su mu se zatvorila oba oka Džek je rešio da se obrati lekaru, piše San.
Mislio je da je reč o potkožnoj bubuljici kojoj treba više vremena da prođe. Otišao je u bolnicu i saznao šokantnu dijagnozu. Naime, saopštili su mu da ga je ujela konjska muva, a lekari su ostali zapanjeni dok su sanirali ubod. U bolnici su uspeli konačno da mu očiste izraslinu, iz koje je iskočila larva.
– Gledao sam kako se nešto, što je iskočilo iz čela, koprca na maramici, apsolutno odvratno – priseća se Džek i dodaje:
– Posle toga su počela da mi otiču usta i osećao užasan bol pa sutradan morao ponovo da odem u bolnicu gde su mi dali set antibiotika, posle kojih sam se sutradan osećao kao preporođen.
Ovaj mladić je na TikTok-u objavio fotografije pre i posle vađenja larve.
(Kurir.rs/The Sun/T.J.)
Bračni par Hajdi i Ed Savit mislili su da su se prvi put sreli na Univerzitetu u Njukaslu, u Engleskoj, 2011. godine, gde je Ed studirao psihologiju i biznis, a Hajdi bila na smeru ekonomije i menadžmenta. Međutim, ljubav na prvi pogled u njihovom slučaju bila je na drugi, jer se ovaj par sreo mnogo godina ranije, a da to nije ni znao.
Njihova priča započela je kada je Ed, suočen s problemima oko veš mašine u svom studentskom smeštaju, kontaktirao prethodnog stanara, Hajdi, koja je bila voljna da mu pomogne. Nekoliko nedelja kasnije, sreli su se u noćnom izlasku, što je dovelo do prvog sastanka, nakon čega su postali nerazdvojni.
Nakon par meseci veze, Hajdi je povela Eda na večeru kod svojih roditelja, kada se njena majka setila da je Hajdi imala druga iz detinjstva koji je takođe nosio ime Ed, i to tokom letovanja u Turskoj.
Par je prvo pomislio da je to samo jedna od simpatičnih slučajnosti pa nisu pridavali toliko značaja tome, dok Hajdina majka par dana kasnije nije pretražila porodične fotografije u potkrovlju, pronašla sliku, a potom je i poslala paru.
Kao što se ispostavilo, na toj slici su zapravo bili njih dvoje kao šestogodišnjaci, stojeći rame uz rame. Edova porodica je potom i sama pronašla fotografije sa istog letovanja i dodatno potvrdila da se na njima zaista nalaze Hajdi i Ed, prenosi Blic.
14 godina kasnije sudbina ih ponovo spojila
Vraćajući se u prošlost, dve porodice su 1997. otišle na porodični odmor u inostranstvo. Jedna je bila iz Šefilda, dok je druga porodica bila iz Londona, i nisu se poznavali! Kako su se nalazili u istom hotelu i na istoj plaži, deca su se tokom putovanja sprijateljila i družila čitav odmor. Ipak, kada je odmor prošao, njihovo prijateljstvo se završilo.
Printskrin
A onda, 14 godina kasnije sudbina je ponovo spojila par, a da oni to nisu znali.
U leto 2016. godine, Ed i Hajdi su se venčali i sada su suvlasnici kafića u Londonu.
Nakon venčanja simbolično su, nakon 20 godina ponovo posetili mesto gde su proveli svoj odmor 1997. i gde su se prvi put upoznali. A njihova neobična priča navela je mnoge da se pitaju da li su neke “ljubavi na prvi pogled” možda ipak to bile na drugi ili treći…
(Kurir.rs/ L. S.)
Reakcija roditelja ostavila sve bez teksta
Ono što se nedavno dogodilo u jednom tržnom centru u Beogradu, zgrozila je ne samo očevice, već i korisnike društvenih mreža gde je sve obelodanjeno, a za sve je zaslužna bahatost roditelja dvoje male dece.
Naime, kako je na mreži “Iks” opisao jedan posetilac tržnog centra, sramno ponašanje roditelja navodno je došlo do izražaja kada je jedno od dvoje dece moralo da obavi nuždu u sred bašte poslastičarnice.
“Mladi bračni par sa dvoje dece. Dete, od 3-4 godine kaki i piški u bašti poslastičarnice. Otac salvetom pokupio kaku i ostavio na sto. Devojčica otrčala, otac za njom, a majka ležerno za njima. Radnica pokušava da očisti mokraću i pospremi za bahatim roditeljima”, piše u objavi.

Kako je njen autor kasnije bliže pojasnio u komentarima, majka, koja je bila sa bebom u kolicima, samo je nezainteresovano odšetala iz poslastičarnice, ni ne trudeći se da sanira ono što se dogodilo. Otac, kako se navodi, sa druge strane je pokušao da pokupi ono što je ostalo iza deteta, a onda otrčao za njim bez blama i bez upozorenja radnici lokala šta se nalazi u salveti koju je ostavio – na stolu!
“Svojim očima gledam celu situaciju, čak ni da roditelji upozore radnicu, da joj kažu šta je u salveti ili da sami odnesu u korpu koja stoji 10 metara dalje, da zatraže neku kesu ili džoger da obrišu… NE, samo su se okrenuli po principu “baš me briga” i odoše”, dodaje autor u komentarima.
“Ni stida, ni sramote”
Posle prvobitne neverice u ono što je napisano, malo je reći da je ova situacija zgrozila sve koji su pročitali objavu, pa su odmah počeli da se ređaju komentari osude upućeni roditeljima.
“Molim?! U kom paralelnom svemiru neko može da pomisli da je to ok?!”, “‘Ajde molim te reci da je neka forica, nije se desilo ili tako nešto!? J**ote ne mogu da verujem majke mi”, “Ni stida ni sramote. Sve razumem, malo dete, nije moglo da izdrži do ve-ce-a, sve se može opravdati osim izostanka reakcije roditelja da obrišu za svojim detetom. Strašno”, “To su isti oni što to rade i na plaži. Još ako se buniš sledi “Pa to je dete!”, “Molim Vas, recite da ovo nije istina”, “Stoka bahata!!!”, “Roditelji treba da odgovaraju. Postoje kamere koje su to zabeležile. Odvratno”, pisali su korisnici.
U komentarima su delili i druge, slične situacije kojima su prisustvovali i koje pokazuju svu bahatost nekih roditelja.
“Kod nas bile komšije, stariji, obrazovani s malim detetom. Bacali iskorišćenu pelenu s terase i svađali se sa ženom ispod što se ljuti. Beograd je bio u pitanju. Bili su u nekom problemu, inače ovako ok”, “Gospode, kakvi ljudi. Moje dete je prosulo jogurt ispred prodavnice, na beton. Ušla sam unutra, kupila vlažne maramice i očistila sve. U restoranu su ljudi na stolu presvlačili us*ano dete. Kada sam prišla da im kažem da nema smisla da to rade gde ljudi jedu, nisu mogli da shvate”, “Ja sam takvu situaciju imao u restoranu u Makedonskoj u kom sam radio. Niko od nas zaposlenih nije hteo da počisti dečiji izmet iz bašte, preko koga je majka ležerno bacila vlažnu maramicu, nego smo menadžera naterali da joj odnese metlu i lopatu da ona počisti”, tvrde oni.
Broj obolelih od velikog kašlja, odnosno pertusisa, nastavio je trend iz septembra i nastavio da raste i u oktobru, kada je ova bolest za mesec dana dijagnostikovana kod još 18 osoba, pokazuje najnoviji izveštaj Instituta za javno zdravlje Srbije “Dr Milan Jovanović Batut”, po kom je od ove bolesti preminula još jedna beba starosti do tri meseca, i to je treća preminula beba u ovoj godini.
Kako se navodi u izveštaju, od početka 2024. godine a zaključno sa 31. oktobrom prijavljena su tri smrtna ishoda uzrokovana pertusisom kod nevakcinisane dece uzrasta do tri meseca. U prethodnom izveštaju, koji se odnosio na period do 30. septembra, navedeno je da su od početka godine prijavljena dva smrtna ishoda kod nevakcinisane dece u istom uzrastu.
Pedijatar Saša Milićević, za “Blic uživo” govorio je o velikom kašlju i naveo da nema potrebe da se pravi panika i da ljudi brinu, ali oprez je svakako neophodan.
– Mislim da nemamo razloga za brigu, ali jedna vrsta opreza je svakom slučaju neophodna, jer taj veliki kašalj, odnosno pertusis jedna bolest koja je dosta zarazna, prilično zarazna, i to bakterijska. Uglavnom su ti simptomi kašlja izazvani u dečjoj populaciji, virusima različitim. Međutim, ovo je bakterija Bordetella pertussis. To su dve bakterije, jedna je ta Bordetella pertussis, druga je Bordetella parapertussis, ali stepen prenosa je sličan kao kod virusa. Dakle, vrlo, vrlo zarazna bolest koja, nažalost, nije iskorenjena. Mnogi ljudi kažu, pa zar ta bolest još postoji? Nažalost, postoji. Još u devetom veku su arapski lekari otkrili ovo oboljenje i ta bolest je stalno tu. Prosto je čak i izgubila neki svoj ritam javljanja, neku sezonu. To važi ne samo za tu bolest, već za mnoge druge. Nema više sezone da možete znati otprilike kada možete da očekujete – naveo je doktor Milićević.
Doktor navodi da vakcina nije potpuna zaštita, ali je svakako najbolja prevencija.
– Vakcina štiti 10 do 15 godina. Međutim, to je upravo onaj period kada je taj mali pacijent najugroženiji. Jer kod velikih, kod odraslih i kod starije dece, veliki kašalj retko kada izaziva komplikacije, retko kada dovodi do smrtnog ishoda. Nego upravo u ovom najmlađem uzrastu kada ta vakcina i treba da deluje. Dakle, idealno je da dete primi vakcinu, onda će biti zaštićeno. Jer dete može biti i od strane majke zaraženo, može od bilo koga ko dođe kada se beba rodi, svi hoće da dođu da vide bebu. Daje se sa navršena dva meseca.
Veliki kašalj može ostaviti i brojne posledice, deca mogu nakon bolesti dobiti i kilu.
– Ljudi su nekako, prosto, izgubili poverenje u vakcinu. Sama reč vakcina kod mnogih roditelja izaziva, da kažem, “alergiju”, da se izrazim stručno. Ljudi imaju taj neki strah, prosto, neopravdan. Međutim, vidimo da sad zapravo dolazimo u situaciju da ovi mali pacijenti koji su, nažalost, preminuli, nisu bili zaštićeni vakcinom. A najveća opasnost zapravo preti i drugoj deci, tog najmlađeg uzrasta, obično od prve do pete godine, koji nisu vakcinisani ili koji nisu potpuno vakcinisani. Takvi roditelji, da kažem, imaju razloga za brigu, zato što ta klica prosto traži nevakcinisanog pacijenta koji nema antitela, jer ta antitela zapravo se bore protiv bakterije. Ako neko nema antitela, on je zaista tu ugrožen i preti opasnost da se pojavi ne samo bolest, nego komplikacije, u smislu zapaljenja pluća, zapaljenja uha, nekad čak zapaljenja moždanih ovojnica. Drugo, nekad od velikog kašlja deca dobiju kilu, odnosno herniju. Nekad čak dođe do pucanja creva, mada relativno retko, ali čitav niz komplikacija i zapravo mogu da se izbegnu. Ako je dete primilo vakcinu, onda su komplikacije retke – kazao je on.
Doktor napominje da ljudi moraju da veruju svom pedijatru i kako kaže, niko nije zlonameran i ne predlaže nešto što može da bude štetno.
Dok ne budemo postigli taj imunološki prag od 95%, mi ćemo biti pod tom presijom tih virusa i bićemo u riziku da se neka epidemija razvije.
Srbija Danas/Blic