Dug put su prošli blizanci Viktor i
Vasilije Sabadka od momenta kada su požurili svoju mamu i rodili se dva
mjeseca prije termina u punoj brzini komšijinog vremešnog “mercedesa” na
putu između Odžaka i Novog Sada.
Sada, nakon skoro 70 dana provedenih na odjeljenju neonatologije Dječije
bolnice u Novom Sadu, dva malena heroja su stigla kući. Mama Marina
Sabadka priča kako je izgledala borba za život dvojice mališana i šta su
sve uspjeli da prevaziđu od transfuzije krvi, preko upale pluća do
tople postelje u porodičnom domu!
Nekoliko dana prije nego što će Vasilije
i Viktor konačno doći kući provela sam sa njima u Dječijoj bolnici.
Viktor je prvi bio spreman da krene kući, ali u dogovoru sa doktorima
odlučili smo da sačekamo Vasilija. Hvala Bogu, taj dan je došao brzo pa
smo proteklog petka konačno izašli iz bolnice – priča ponosna mama.
Kako kaže, dvojica mališana provela su
više od dva mjeseca na neonatologiji, jačajući i spremajući se za život
mimo inkubatora, bez kiseonika i aparata.
Za to vrijeme svašta su proživjeli. Iako
bi većina mislila da je najgore prošlo sa porođajem u komšijinom
taksiju, uz policijske rotacije, prava borba uslijedila je poslije toga.
Kada su se rodili obojica su imali
manje od kilograma. Počeli su da napreduju tek za mjesec. Morali su da
primaju krv, bili su prikopčani na kiseonik, a obojica su zaradili i
prehlade za to vrijeme. Vasilije je čak uspio da prebrodi i upalu pluća!
Bilo je zaista stresno – sa velikim olakšanjem sada priča Marina.
Prema njenim riječima, Vasilije koji je “sačekao” da mama stigne do porodilišta pa se rodio kasnije od brata bio je dosta slabiji. Ipak, maleni borac je sve prevazišao.
– Tek kada sam provela posljednjih
desetak dana sa njima na odjeljenju vidjela sam kako sve to zaista
izgleda. Znate kako, kada ste kod kuće i samo sjedite pored telefona i
zivkate bolnicu, nemate svijest o tome šta se sve dešava tamo, na licu
mjesta. Oduševila sam se kada sam vidjela koliko ljekari i medicinske
sestre brinu o mojoj djeci. Kolika je to pažnja. Zbog toga sam malo bila
i u strahu kada je trebalo da krenemo kući. Kako ćemo bez njihovih
savjeta, pomoći?! Sva ta pitanja su me sustigla, ali srećom, ide nam
odlično – iskrena je mlada mama.
Kada je trebalo da izađu iz bolnice doživjeli su nešto neočekivano.
Posvećenost svih na odjeljenju nije bila
upitna nijednog trenutka, ali ipak mogu reći da sam više nego
oduševljena načinom na koji smo tretirani. Kada je trebalo da krenemo
kući, sve sestrice sa odjeljenja koje su brinule o Viktoru i Vasiliju su
došle da nas isprate. Zbog svoje krhkosti i bijelog tena, Vasilija su
prozvali “pahulja”, vezali su se za obojicu, a i mi za njih – priča
Marina.
Kako je to sve izgledalo za vrijeme borbe dvojice malenih heroja za život opisuje jednim slikovitim primjerom
– Kada je Vasilije konačno počeo da pije
mlijeko, potpuno je mijenjao boju. To me je izbezumilo. Razlog za to je
što mu je trebalo vremena da koordiniše disanje sa sisanjem. Sada to
znam i već smo uhodani sa hranjenjem, ali da mi se tako nešto dogodilo
da sam sama, ne znam kako bih reagovala. Sve to su razlozi što sam sa
dozom straha pošla sa njima kući. Međutim, dobro nam ide. Dobili su da
piju gvožđe zbog malokrvnosti, kao i da radimo vježbice da ojačaju vrat.
Mimo toga, sve je u redu. Viktor je dugačak 46 centimetara i ima 2.770
grama, a Vasilije je za centimetar duži i ima 2.590 grama. Imamo redovne
kontrole i sada samo pratimo napredak. Vjerujte, kada sam shvatila kroz
šta su sve prošli moji maleni heroji, plakala sam od sreće i šoka
istovremeno – sada kroz osmijeh olakšanja priča mama mališana.
Iako su u inkubatorima bili odvojeni, a
jedini trenutak koji su provodili zajedno bio je u maminom zagrljaju
tokom kratkih maženja u bolničkoj sobi, Vasilije i Viktor su čvrsto
povezani i izuzetno bliski.
– Ne mogu riječima ni da opišem taj
trenutak kada su došli zajedno kući i kada sam ih stavila jednog pored
drugog. Vasilije je odmah naslonio glavu na Viktora, ta ljubav se
osjećala u vazduhu, ne može se ni objasniti kako. Zajedno jedu, spavaju.
Dobri su, traže pažnju, ali nisu zahtjevni – navodi.
Marina pored Viktora i Vasilija ima i kćerku Mašu (13) i sina Aleksu koji ima nepune dvije godine.
Kako kaže, kćerka joj je velika podrška.
Želi da radi sve oko braće i pomaže mami, ali ima svoje školske obaveze
i sve usklađuje sa tim.
dnevne.net