Danas nas je sve pogodila izuzetno tužna vest, mali Vasilije, za čiju operaciju je cela Srbija skupljala novac, izgubio je životnu bitku.
– Bio si i ostgaćeš naša duša, naš anđeo čuvar, čuvaćemo te u srcima do zadnjeg našeg izdisaja, jer ti si naš heroj koji se borio do poslednjeg izdisaja… Zauvek u našim srcima, tvoji najvoljeniji – pisalo je u današnjoj tužnoj objavi u Fejsbuk grupi Budi human – Humanitarne licitacije
Foto: Facebook Printscreen/Budi human – Humanitarne licitacije
Podsetimo, Vasilije Dimić iz Kraljeva do februara prošle godine bio je zdravo dete koje se igralo sa vršnjacima i imalo interesovanja kao i sva deca tog uzrasta, dok njegove vaspitačice nisu primetile da, posle spavanja, više ne može samostalno da se oblači, niti da tokom obroka drži kašiku u rukama.
Roditelji su hitno reagovali i odveli ga kod lekara, a potom bili upućeni i u Kragujevac, gde je otkriveno da dete ima tumor na mozgu. Dečak je prebačen za Beograd, gde su mu lekari odradili operaciju, ali nisu smeli dalje da idu jer je Vasilije ne bi preživeo.
M. S. (33) uhapšen je zbog sumnje da je počinio nasilje u porodici tako što je fizički napao majku N. L. (56) u Zemunu.
Sumnja se da je M.S. najpre ušao u raspravu sa majkom i tom prilikom joj pretio i vređao.
To mu, navodno nije bilo dovoljno već je i fizički nasrnuo na nju.
– Sumnja se da je majku gurao i pritom lomio stvari po kući. Slučaj je prijavljen policiji koja je privela nasilnika. Odmah mu je izrečena hitna mera zabrane prilaska majci – rekao je izvor Informera upoznat sa slučajem.
M. S. (33) uhapšen je zbog sumnje da je počinio nasilje u porodici tako što je fizički napao majku N. L. (56) u Zemunu.
Sumnja se da je M.S. najpre ušao u raspravu sa majkom i tom prilikom joj pretio i vređao.
To mu, navodno nije bilo dovoljno već je i fizički nasrnuo na nju.
– Sumnja se da je majku gurao i pritom lomio stvari po kući. Slučaj je prijavljen policiji koja je privela nasilnika. Odmah mu je izrečena hitna mera zabrane prilaska majci – rekao je izvor Informera upoznat sa slučajem.
Mladi bračni par ubijen je prošle nedelje u jednom kafiću u Americi, a vlasti još uvek traže počinioca svirepog ubistva.
Radnica kafića Đina Vajngart (37) i Emerson Vajngart (33) ubijeni su u smrtonosnoj pucnjavi koja se dogodila nešto posle ponoći prošlog četvrtka, saopštila je policija Elkhorna.
Više policijskih vozila požurilo je na lice mesta nakon što su dobili poziv da se dogodila pucnjava.
Kada su policijski službenici stigli, zatekli su par, koji se venčao prošlog leta, sa smrtonosnim ranama od vatrenog oružja, ali ubice nigde nije bilo.
Vlasnik kafića Džordan Bar rekao je da je ubica kukavica ušla u bar i počela da puca.
“Njihovi životi su tek počeli i verujem da govorim u ime cele naše firme. Apsolutno smo uništeni onim što se dogodilo”, rekao je Bar.
“Ovaj odvratan čin nasilja nas je sve uzdrmao do srži.”
Za sada nije otkriven nijedan motiv, a policija nije objavila opis osumnjičenog.
Obe žrtve su odrasle u istoj državi i venčale su se u junu.
Emerson je bio strastveni ribolovac i veliki obožavatelj Grin Bej Pekersa, dok je Đina volela da peva i pleše.
Prvo je Viši sud u Beogradu, a zatim i Apelacioni sud, na 35 godina zatvora osudio Miroslava Matića zbog ubistva taksiste Ćire Treneskog i sveštenika Miroslava Čvorovića 12. marta 2015. godine.
Matić je u toj noći, u naselju Kotež, ušao u taksi Treneskog koji ga je odvezao do Padinske skele. Potom su obojica napustili vozilo, ubica je u taksistu ispalivši više rafala, a dok je taksista nepomičan ležao, Matić se vratio i ispalio mu rafal u stomak.
Iz taksija je uzeo novčanik žrtve, lične podatke i telefon. Matić je pobegao sa mesta zločina taksi vozilom, s kojim je zapao u kanal. U tom trenutku, naišao je sveštenik Čvorović koji se ponudio da mu pomogne.
Međutim, pokušao je da se udalji kada je video pušku u Matićevim rukama. Ubica je i njega upucao i bacio u kanal.
Matić se branio tezom da je taksista hteo da kupi pušku od njega i da je došlo do nesporazuma, pa navodno, plašeći se za svoj život, odlučio da ubije taksistu. Potom je naveo da se plašio da je i drugi čovek video ubistvo, pa je odlučio da puca i na njega.
Bez obzira na dosuđenu kaznu, porodica Treneskog nije zadovoljna, a gošća autora emisije “Crna hronika” na Kurir televiziji Jelene Pejović bila je supruga ubijenog taksiste, Lidija Treneski.
Treneski se osvrnula na taj kobni 12. mart, pa je ispričala kako je saznala sa ubistvo svog supruga.
– Tog 12. marta ja sam došla s posla. Radila sam tada kao instruktor u autoškoli. Došla sam oko 5 sati, seli smo, popili čaj. I našto me je tog dana glava bolela, valjda promena vremena, oko 5 do 6 je izašao iz kuće. Otišao je da podigne ličnu kartu, tako je bar rekao, ide do SUP-a do Borče da podigne ličnu kartu. Međutim, krenuo je i onda se predomislio i otišao je da radi. U 6 časova je izašao iz kuće, već oko, između pola 7 i 7 desilo se to što se desilo. Ja sam bila kod kuće, ništa nisam znala. Kolege su počele da me zovu telefonom i da me pitaju da li si se čula sa Ćirom, jesi li ga možda zvala. Rekli su kao bio je neki udes na Glogonjskom ritu, neki kolega iz Pinka izgleda da je imao udes i kao kreni po njega pa vidi pošto je tu iz vašeg kraja. Ja sam ga zvala, zvala, zvala, zvala, ja ne znam koliko puta sam okrenula telefon. Znači, pokušavajući da ga dobijem, telefon je non-stop zvonio. Zvoni, zvoni, zvoni i onda se prekine – započela je surpuga ubijenog taksiste, pa nastavila:
– I negde, pa ne znam koliko je bilo sati, možda posle 8, pokušala sam preko jednog kolege da saznam da li se taj kolega čuo sa njim. I on je rekao kao nije se čuo, ali zvaće ga. I meni tu onda krene neka nervoza, pošto delovalo mi je da nešto znaju, a neće da mi kažu, zato što sam ja malo specifična kad čujem nešto, pa onda ja planem, pa i verovatno zbog toga su svi nekako izbegavali da mi kažu. I posle sam ponovo pozvala tog kolegu i rekla sam mu ako nešto zna, da mi kaže. I onda je on nekih par sekundi čutao i kaže da je u pitanju Čira. Pitala sam ga samo da li je živ, da znam da li idem na Urgentni centar ili gde. I opet je par sekundi potrajalo i on je rekao, izvini što to moram ja da ti kažem, ali nije živ. Eto, tako sam saznala, i onda sam ja krenula peške na Glogonjski rit. Vraćali su me, zaustavljali, već su kolege došle. Došla sam kući, milicija me sutradan zvala telefonom i da je u pitanju ubistvo u kojem je Ćira stradao.05:09
NISAM MOGLA DA IDENTIFIKUJEM MUŽA Potresno svedočenje supruge ubijenog taksiste: Nismo zadovoljni kaznom, sud je olakšao ubici
Potom je rekla da Ćiru nije mogla da prepozna uopšte:
– Supruga nisam identifikovala uopšte, zato što su ga vodili kao NN lice. Imali su registarski broj tablica, dokumenta su bila ukradena i pod izgovorom da su ukradena dokumenta, oni nisu mogli da tvrde. Nisu mogli da tvrde da je vlasnik automobila baš on. Inače, auto, kako da vam objasnim. Ja ne znam pravu priču i još uvek je nisam saznala i ne znam da li ću je ikad saznati. Ubica je rekao da je seo u naš auto i da je krenuo našim kolima. Međutim, meni to sve nekako čudno deluje, zato što slika, kada su došli na uviđaj, tu su bili i novinari, slikali su auto, auto je bio ugašen, upaljena sva četiri migavca, upaljena taksi tabla. On nije mogao sa tim kolima da krene. Nije mogao da ide sa tim kolima. Prvo, ugasio bi verovatno migavce, ugasio bi tablu. Znači da je moj suprug njega doveo tu, stao je da naplati vožnju i šta se dalje dešava, samo Matić zna.
Potom je pričala o tome kako se branio ubica, i šta je rekao na suđenju:
– On je rekao, kada je počelo suđenje, dao je izjavu da se vozio sa mojim suprugom i da je nekoliko puta moj suprug njega vozio. I kao da je on poznavao mog supruga. Pritom, dajući izjavu, on je rekao da se moj suprug njemu predstavio pod imenom Srđan, a moj suprug je Ćira, znači to ne pije vodu. Rekao je da se vozio nekoliko puta sa njim i da su kroz vožnju pričali, i da je moj suprug njega pitao odakle si, ubica je rekao iz Ljubovije, i moj suprug je pitao da li je to u Bosni. Ubica mu je rekao da nije, ali da je blizu Bosne, pa je dodao da li ga nešto interesuje? Suprug je rekao da, hoću da kupim oružje. Ubica je rekao da nema pištolj, ali da ima pušku. Moj suprug je pristao da kupi pušku od njega. Dogovor je bio za 150 evra, kalašnjikov sa preklapajućim kundakom ukraden sa ratišta iz Bosne. Tako da on se samo time branio. Moj suprug je njega posle jurio, par puta ga je zvao, pitao da li mu je doneo oružje.
Nastavila je priču, pa je rekla da je ona morala da brani supruga, jer joj je delovalo da sud traži olakšavajuće okolnosti za ubicu:
– Ja sam i sudiju pitala, jer ne znam gde bi moj suprug to držao, da li mogu da mi kažu veličinu puške. Bilo mi je krivo kada su krenuli sa tom pričom i kada su tražili sve da bi olakšali ubici. Tražili su olakšavajuće okolnosti za ubicu, ja sam branila i pričala onoliko koliko mi je bilo dozvoljeno. Moj suprug nije imao dosije, nije imao mrlju, bio je u vojnoj policiji, odslužio je vojsku, radio je kao taksista…
Potom je odgonetnula zbog čega nije zadovoljna presudom za 35 godina zatvora za ubicu:
– Presudom nisam zadovoljna, presuda Višeg suda je bila 30 godina jer se sam prijavio, na sudu se vidno pokajao i to mu je prvo delo koje je napravio. Tada sam reagovala i pitala da li je trebalo da ubije ceo razred osnovne škole pa da mu dođe veća presuda. Nije bitno da li je jedan, dva ili pet ljudi. Mislim da nema opravdanja ako ubijete nekog, a da vam pritom život nije bio ugrožen. Ubici život nije bio ugrožen niti u jednoj sekundi. Dali smo ceo taj predmet, a Apelacioni sud je dodelio 35 godina. Nadala sam se da će biti 40, ali ni 35 godina nije malo, meni je sve malo iskreno vam kaže. Mom detetu i meni je sve malo.
Laktaški vatrogasci su intervenisali na gašenju požara u 18.02 časova
Juče popodne izbio je požar u porodičnoj kući u Jablanu na području Laktaša, a vatrogasci su objavili da crtež Svetog Save nije izgoreo u požaru.
Kako su naveli na Fejsbuku, “desilo se čudo sa crtežom Svetog Save koji je odolio vatrenoj stihiji”.
Laktaški vatrogasci su intervenisali na gašenju požara u 18.02 časova.
Nešto slično se i ranije dešavalo. Naime, u požaru koji je sredinom januara uništio kuću porodice Stojić u Patkoviči kod Bijeljine jedino što je ostalo neuništeno je ikona Svetog Georgija, piše ATV.
Većina ljudi ima
odbojnost prema posnoj hrani – ne vole hranu bez mesa, jaja,
maslaca…Prijateljima sam uspela da dokažem suprotno.
Probali su moje specijalitete i bili više nego oduševljeni. Vanilice mogu biti ukusne i onda kada su posne. Ukus im možete obogatiti raznim začinima – cimetom, rumom, limunom, narandžom…
Keksiće spajajte nekim nesvakidašnjim pekmezom/marmeladom. Napravite ih malo drugačije nego inače i čarolija je stvorena.
U pitanju je univerzalno slatko testo od kog možete praviti razne oblike, po potrebi. Testo možete iskoristiti za slatke korpice ili za tart, npr.
Posne vanilice – sastojci:
100 g šećera u prahu
200 g margarina
300 g mekog brašna
začini po ukusu: vanilin šećer, cimet, kora od narandže ili limuna…
Punjenje:
teglica marmelade po izboru
2 kašičice ekstrakta ruma
Priprema:
Sjedinite sve suve sastojke, dodajte usitnjen margarin i umesite testo. Po potrebi dodajte 1-2 kašike vode (ukoliko testo ne može lepo da se umesi).
Testo upakujte u kesicu i držite ga u frižideru oko pola sata.
Razvijte
ga 3 mm debljine, pospite ga vanilin šećerom i cimetom, utapkajte,
secite željene oblike i pecite na 150-160 stepeni maksimalno 10 minuta.
Sjedinite marmeladu i rum i spajajte po dva keksića.
Narednog dana, uvaljajte vanilice u šećer u prahu (koji ste začinili vanilom), ali samo po obodu (ne cele).
Breskvice su starinski kolač. Verujem da ste svi čuli za njih ako ih niste probali. Sastav je sličan vanilicama, a ukus ipak različit. Sećam se, kada smo bile male, breskvice su bile obavezne za Božić i Novu godinu. Starinski recept je sa mašću, a ovaj koji vam pišem sa uljem.
Breskvice, sastojci:
Prvi deo:
2 jajeta
150 g šećera
2 dl ulja
3 kašike mleka
3 kašike brašna
1 prašak za pecivo
Drugi deo:
1 kesica vanilin šećera
500 g mekog brašna
Ostalo:
1 dl ruma
7-8 kašika džema od kajsija
žuta i crvena jestiva boja po potrebi ili arome jagode i kruške
kristal šećer po potrebi
Priprema:
Umutite
jaja sa šećerom, pa dodajte ulje, mleko, brašno i prašak za pecivo.
Umutite sve sastojke, prekrijte posudu i držite 2-3 sata u frižideru ili
na hladnom mestu.
Potom dodajte vanilin šećer i brašno. Brašno dodajte postepeno i mešajte varjačom (mikserom) dok je moguće, a potom umesite testo rukama
Po potrebi dodajte još 1-2 kašike brašna dok mesite testo.
Testo treba da bude kompaktno i da se ne lepi, ali ne treba da bude jako čvrsto.
Pravite kuglice željene veličine, (moje su bile manje i od ove količine sam dobila 55 gotovih breskvica, tj 110 kuglica).
Kuglice
ređajte u pleh obložen papirom za pečenje, ali ostavljajte dosta
razmaka između kako se kuglice tokom pečenja ne bi spojile.
Pecite ih 7-8 minuta u zagrejanoj rerni na 150 stepeni (ili u zavisnosti od jačine vaše rerne).
Mlake
keksiće izdubite oštrim nožićem pažljivo kako se ne bi polomili. U
mrvice koje ste dobili nakon dubljenja, dodajte rum i džem i sve lepo
sjedinite.
(U ovaj deo možete dodati kako prah ili još nešto drugo
po izboru pored ruma i džema.) Napunite poslastičarsku kesu bez
nastavka i punite izdubljenje polovine, pa spajajte po dve. U dve
činijice sipajte po cca 1 dl mleka i po malo crvene i žute boje (ili
arome).
Jednu stranu umačite u crvenu boju, drugu u žutu i uvaljate u kristal šećer. Po želji, breskvice dekorišite listićima.
Napomene:
Da biste lakše oblikovali jednake kuglice, napravite rolnicu, secite na jednake komade i oblikujte kuglice.
Smesa
za spajanje kuglice treba da bude srednje čvrsta, postepeno dodajte
džem. Sve zavisi i od toga koliko ste izdubili keksiće, ako ste ih
dubili manje, biće vam potrebno manje džema i ruma.
Sto je pun zastava svih zemalja sveta, na TV ekranu kviz u kome se
ređaju zastavice, a na podu raširene mape sveta i Evrope. Tek ispod
police vidimo poneku dečju igračku, veliki helikopter, kamiončiće, ali
sve to što se rola po tepisima kuća u kojima odrastaju mališani malom
Iliji Stanojkoviću (3) iz Odžaka više nije interesantno, samo zastave!
– Jamajka, Filipini, Zimbabve, Kambodža, Togo, Papua Nova Gvineja
– izgovarao je tečno kako bi koju zastavu ugledao, naravno, uvek tačno.
– Hmmm, koja li je ova – pokušali su da ga zaintrigiraju i naravno, nestrpljivo je dotrčao jer mora on da pogodi.
Sledeći put, kad su pokušali isto, Ilija je sve zbunio odgovorom još i pre nego što su mu pokazali kartu.
– Ah, vidi on i sa druge strane kako se providi. Karte sa
zastavama nosi u vrtić, to mu je omiljena igračka, pokazuje ih tamo
drugarima, a vaspitačice su ih plastificirale, jer su ih druga deca
cepala – priča Igor, Ilijin otac.
Ne samo da Iliji ne pada napamet da cepa svoje zastave, niti da se s njima igra kao s papirićima, već pažljivo gleda i boje.
– Srbija! – izgovorio je sav ushićen. To je bila i prva zastava koju je spoznao i danas je nestrpljivo traži u velikoj gomili.
Srbija Danas/Telegraf/Mateja Beljan, Jovana Milivojević/prenio A.R.
Kod nas se podrazumeva da je baka-servis dostupan 24 časa i često
nema dileme oko toga kome drugom ostaviti dete kada odemo na posao ili
moramo nešto hitno da obavimo. Međutim, nije svuda tako.
Jedna mlada mama ostala je šokirana kada je zamolila svoju majku da joj čuva ćerku kada se sa porodiljskog vrati na posao i bakin odgovor morala je sa svima da podeli.
– Zamolila sam mamu da mi pomogne oko novorođenčeta kako bih se mogla vratiti na posao nakon
što mi istekne porodiljsko. Imajte na umu, moja mama ima 64 godine, ona
je domaćica od 1992. godine i od tada više nije deo radne snage. Odbila je, rekavši da je prestara i da je već odgajila svoju decu – napisala je žena na Reditu.
Dodaje da je njena majka odbila da joj pomogne jer nije želela da izgubi svoju slobodu i vreme, kao i da još nije prihvatila ulogu bake na pravi način.
Sa druge strane, njena majka tvrdi da je ona već odgajila svoju decu i da je sada u dobu u kojem želi da uživa u svom vremenu. Ona je rekla da je spremna da pomogne, ali pod uslovom da joj se plaća satnica i da se osiguraju sve potrebne potrepštine za čuvanje deteta.
Baka i unuka
Foto: Shutterstock
Ova situacija je izazvala raspravu na društvenim mrežama, gde se ljudi ne slažu oko toga ko je u pravu.
– “Izvinite što sam otvoren i nepristojan, ali možda nemojte imati decu ako sebi ne možete da priuštite brigu o njima. A ako je tvoj plan uvek bio da se vratiš na posao, trebala si o tome razgovarati sa mamom tokom trudnoće”, “Mislim da ti je glava u oblacima ako veruješ da se život tvoje mame neće promeniti sa novorođenčetom. Bebe su težak posao, a vaša mama ima 64 godine. Ti si mama, ili ostani kod kuće ili plati vrtić”, navijali su jedni.
Međutim, drugi su stali u obranu novopečene mame i uveravali je kako je potpuno normalno oslanjati se na baku i deku za pomoć.
“Tvoja mama zvuči užasno. Moja majka to nikad ne bi uradila”,
“Ono zbog čega osećam da je tvoja majka u krivu je to što te optužuje.
To znači da je ona očigledno sposobna i da ima vremena da se brine za
vašu bebu, samo neće da vam pomogne”, komentarisali su drugi.