Trogodišnji dečak pronašao je pištolj u majčinoj torbi i potom je upucao i smrtno ranio svog dvogodišnjeg brata, saopštila je lokalna policija u gradu Geriju, u američkoj saveznoj državi Indiani.
Majka dvojice dečaka rekla je policiji da je njen trogodišnji sin pronašao pištolj u ručnoj torbici kada je ona izašla iz spavaće sobe i da je slučajno upucao svog mlađeg brata, koji je kasnije preminuo, prenosi AP.
Radna grupa okružnog tužilaštva preuzela je istragu slučaja.
Velika tragedija
Trogodišnji dečak pronašao je pištolj u majčinoj torbi i potom je upucao i smrtno ranio svog dvogodišnjeg brata, saopštila je lokalna policija u gradu Geriju, u američkoj saveznoj državi Indiani.
Majka dvojice dečaka rekla je policiji da je njen trogodišnji sin pronašao pištolj u ručnoj torbici kada je ona izašla iz spavaće sobe i da je slučajno upucao svog mlađeg brata, koji je kasnije preminuo, prenosi AP.
Radna grupa okružnog tužilaštva preuzela je istragu slučaja.
Mladoženja je ubijen samo nekoliko trenutaka nakon venčanja u Meksiku, a vlasti veruju da je on bio slučajna žrtva.
Prema El Univerzalu, Marko Antonio Rosales Kontreras, 32, upucan je u subotu nakon što je napustio ceremoniju venčanja u crkvi Nuestra Senjora de La Kandelarija u Kaborki u Meksiku. Pucnjava se dogodila nešto posle 17 časova.
Svedoci su rekli vlastima da je samo jedan naoružani napadač prišao i nekoliko puta pucao u Marka Antonija, dok ga je njegova nova žena užasnuto gledala. On je hitno prevezen u bolnicu, ali je proglašen mrtvim.
Magazin “Pipl” je imao uvid u snimak koji pokazuje kako njegovu novu ženu odvode iz crkve dok plače. Njena bela venčanica bila je poprskana krvlju. Činilo se da je fizički nepovređena.
Istražitelji sada veruju da je napadač možda ubio pogrešnu osobu i da nije nameravao da ubije Marka Antonija, koji je radio kao inženjer računarskih sistema.
– Istrage pokazuju da je napad na Marka Antonija bio usmeren na drugu osobu koja se takođe venčavala u isto vreme u drugom obližnjem gradu – navodi se u saopštenju lokalnog tužilaštva.
Motiv pucnjave nije otkriven, ali Kaborka je dom zloglasnog narko kartela u severozapadnom Meksiku.
Vlasti nastavljaju istragu pucnjave. Nema imena osumnjičenih za napad.
Aleksandar Radulović Futa i Marina Tucaković decenijama su stvarali muzičke hitove, ali i najveće pevačke zvezde poput Džeja Ramadanovskog, Svetlane Cece Ražnatović, Ane Bekute i mnogih drugih. Da iver ne pada daleko od klade, pokazalo se i na primeru njihovog sina Milana Radulovića Laće, koji je nesumnjivo nasledio raskošan talenat roditelja.
Ipak,tragičan odlazak prvo mlađeg sina Miloša, Marinina teška bolest i smrt i na kraju smrt i starijeg sina Laće Futu su obeležili neizmernom tugom.
FOTO: ANA PAUNKOVIĆ, MARINA LOPIČIĆ, DAMIR DERVIŠAGIĆ
Neposredno uoči prve godišnjice Laćine i trogodišnjice Džejeve smrti, Futa je smogao snage da prekine ćutanje i da u ekskluzivnom razgovoru za Kurir otkrije sve detalje povratka u javnost zahvaljujući angažovanju na filmu “Nedelja”.
Šestog decembra navršavaju se tri godine od kada nas je napustio Džej. Možete li podeliti sa nama vaše najlepše sećanje na njega?
– Sigurno je to trenutak kad smo se upoznali i kad sam prvi put u životu čuo šta sve jedan mali, a veliki čovek nosi u sebi. Ta božanstvena boja glasa i njegovo vokalno poigravanje s različitim muzičkim žanrovima na mene su ostavili takav utisak da sam jednostavno ostao bez teksta! Sve to pomenuto, i više od toga na jednom mestu. I, naravno, kao kruna svega koncerti na Tašu ’91 i na Sajmu ’92.
Koja vam je njegova pesma omiljena i da li ona ima neki poseban značaj?
– Sve balade koje je otpevao su ujedno i moje omiljene pesme, a ima ih dosta. To su pesme koje se pevaju decenijama i pevaće se uvek. Ali, ako treba da se opredelim za jednu koja ima poseban značaj za mene, to je svakako “Sunce ljubavi”. Tekst – Marina. Sve je rečeno.
Marina i vi ste važili za tandem snova. Kako biste opisali uticaj i trag koje su vaše pesme upravo za Džeja ostavile na vaše živote i živote svih ljudi?
– Možda bi to moglo da se poveže i s Marininim i mojim celokupnim muzičkim opusom, koji kreće od prve polovine osamdesetih pa nadalje. Sve je u skladu s razvojem neke nove muzike, koja sama po sebi šalje i neke nove poruke. Najbolji i najautentičniji primer za to je sigurno Džejev opus. Kako je sve to bilo usko povezano i sa životima drugih ljudi, isto tako se to manifestovalo i na nas same, odnosno naše živote. Inspiraciju smo tražili iz svega što nas okružuje i iz svega što nam se dešava, pa je sve to zajedno svesno ili nesvesno uticalo i na nas kao autore, samim tim i na druge slušaoce.
Vi i Marina ste među prvima uočili njegov talenat. Kako je taj momenat izgledao?
– To se u startu znalo i videlo. Jedan takav talenat kao što je Džej, u masi mediokriteta koji su svakodnevno bili prisutni u našim životima, nije mogao da prođe neopaženo. A po kapacitetu svega što je u sebi nosio neosporno je bilo da će njegova karijera trajati dugo. I sad posthumno se još više slušaju i obraduju pesme koje je Džej pevao, što znači da i sada fali takvih (ali novih) pesama, a fali i pevača, makar po kvalitetu, kao što je bio Džej. Mada se takav retko rađa, daj Bože da ih bude.
Napisali ste veliki broj njegovih pesama. Možete li nam reći šta je bila inspiracija kada je u pitanju Džej?
– Marina i ja smo pravili pesme shodno našem raspoloženju u tom trenutku. Zato je bilo i veselih i tužnih, i brzih i laganih, i smešnih i ozbiljnih pesama. Mi ih nismo stvarali namenski za određene pevače ili prilike, nego smo ih stvarali zato što smo osećali potrebu, a ispostavilo se da je, kad se sve sabere, to bio jedan ogroman profesionalno odrađen posao. Džej je verovatno bio i naša najveća dodatna inspiracija za sav autorski rad.
Više od tri decenije ste delili životne trenutke s Džejem, između ostalog i prekid njegove saradnje s Marinom. Šta je to što je Džeja najviše promenilo, po vašem mišljenju? A šta je ono što svi od njega možemo da naučimo?
– Ja to ne bih nazvao prekidom saradnje Džeja sa Marinom i sa mnom, nego bih to nazvao prelaznom fazom u stvaralaštvu. Vremenom je došlo do prezasićenja i svako od nas pojedinačno kreće u neke druge izazove (osim Marine). Negde krajem ’94. Džej otvara svoj noćni klub, a ja svoj studio. Njemu je muzika od tog momenta bila u drugom planu. Do tada smo uradili sedam studijskih albuma, ne zna se koji je od koga bolje prošao. Sa ove vremenske distance ne znam šta bismo dalje komponovali za Džeja u to vreme da smo nastavili s radom istim tempom, i šta bismo mogli bolje i više da uradimo. Jednostavno je bila potrebna pauza i da se jedni od drugih malo odmorimo.
FOTO: ANA PAUNKOVIĆ, DRAGAN KADIĆ, PRIVATNA ARHIVA
Pratili ste snimanje filma “Nedelja”, kako ste reagovali kada su vas prvi put pozvali? Da li ste na ovaj način oživeli prošlost bar na trenutak i šta je to za vas značilo?
– Film je počeo da se snima baš u trenutku kad se meni u životu izdešavalo sve najgore što nekoga može da zadesi. Kad ostaneš bez najvoljenijih bića, kad ostaneš bez cele porodice, kad ostaneš sam. Zvali su me u vezi s dozvolama za korišćenje naših pesama u filmu o Džeju i njegovom životu, u kojem su isprepletane tužne sudbine svih meni dragih likova. U početku nisam hteo da se više angažujem oko svega toga jer su jednostavno tužni momenti bili jači od mog kreativnog delovanja. Ali na insistiranje Vladana Anđelkovića, producenta filma, malo-pomalo sve više me je privlačila ta priča. Vraćajući film iz prošlosti, uz izbegavanje svih negativnih uspomena, ispostavilo se da je muzika na mene zapravo delovala pozitivno. Muzika je pobedila. Nadam da je moj doprinos i doprinos mojih saradnika u muzičkom delu filma zadovoljio sve kriterijume i upotpunio celu priču, koja je sama po sebi odlična.
Šta publika može da očekuje od filma “Nedelja”?
– Od filma svi očekuju da će to biti muzički film, ali film je jedna ozbiljna, umetnički odrađena drama, u kojoj je muzika samo sastavni deo celine. Detalji iz Džejevog života su sami za sebe zahvalni za razvijanje radnje filma, koji obuhvata period njegovog života od ranog detinjstva pa do istorijskog koncerta na Tašmajdanu ’91. Ovaj film je sjajna prilika da publika upozna i delove njegovog života pre nego što je ušao u muzički svet. Da pogledaju jednu umetnički izuzetno odrađenu tužnu životnu priču s dobrom muzikom. Nadam se da će gledaoci biti oduševljeni.
FOTO: PELICULA PRODUCTION
Susret s Marinom i Futom
Najupečatljivija scena u filmu
Nedavno objavljen trejler za film “Nedelja” izazvao je veliku pažnju publike u Srbiji, ali i regionu. Čini se da mnogi s nestrpljenjem čekaju da pogledaju priču o jednom od najomiljenijih muzičara na ovim prostorima – Džeju Ramadanovskom.
FOTO: PELICULA PRODUCTION
Trejler nagoveštava da će “Nedelja” biti priča o prijateljstvu i uspehu, sa elementima akcije, drame i nezaobilazne muzike. Jedan od možda i najupečatljivijih momenata jeste Džejev sudbonosni susret s Marinom Tucaković i Futom, s kojima je sarađivao dugi niz godina.
Kako je već očekivano, utorak veče je rezervisano za žurke. Nakon emisije “Amidži šou” očekuje nas lud provod uz elitne učesnike.
Kao što smo navikli, učesnike i gledaoce će zabavljati renomirani gosti.
Te noći učesnike “Elite” će živim izvođenjem svojih, ali i drugih hitova dobro prodrmati popularni pevač Deni Boneštaj.
Pored njih, dobro poznati DJ Neba, čest i rado viđen gost u rijalitiju, tako da ne propustite žurku u “Zadruzi” uživo na Pinku, odmah posle emisije “Amidži šou”!
Deni Boneštaj je na Instagramu potvrdio da postaje otac po 5. put.
On nedavno za domaće medije izjavio da je presrećan što ima četvoro dece i da je to ono što ga čini ponosnim u 34. godine. tada još uvek nije zano d aje 5. na putu.
– Presrećan sam čovek da sa 34 godine imam četvoro dece. Imamo najlepšu decu na svetu i bilo je umora, i nervoze, kada su deca u pitanju, ali kada smo sve ustanovili, sve je bilo lakše.
Brat Žarka Lauševića poslao venac sa potresnim rečima kojima se oprostio od brata.
Slavni glumac Žarko Laušević preminuo je 15. novembra 2023. godine nakon kraće i teške bolesti. Danas je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu održana komemoracija, a na Novom groblju u Beogradu održaće se poslednji ispraćaj i kremacija. Ekipe portala Republika nalaze se na licu mesta i izveštavaju sa ovog događaja.
Portal Republika zabeželežio je i venci koji su doneti na kremaciju. Potresne poruke teraju suze na oči.
– Legende nikada ne umiru – bila je jedna od poruka.
– Poslednjui pozdrav dragom bratu – bila je još jedna od poruka na vencu.
Pokojni ŽarkoLaušević, velikan domaće kinematografije pokazao je dobru dušu i manire džentlmena i kada je u maju 2014, prvi put posle 15 godina, došao iz Amerike u Srbiju, sletevši na beogradski aerodrom.
Inače, detalj nepoznat javnosti jeste taj da je Laušević pre dolaska u Beograd, otišao u Crnu Goru da poseti bolesnu majku.
Naime, Žarko je pre nego je prvi put došao u Srbiju išao je da obiđe teško bolesnu majku, koje je živela u Podgorici. Prvi put je obišao 2013. godine, a njihov susret je bio veoma potresan.
– Žarkova majka Roksanda patila je do zadnjeg dana jer je mlađeg sina ostala željna pošto je po islasku iz zatvora otišao u Ameriku gde je živeo sa porodicom i prehranjivao se baveći se molerajem. Kada je 2013. došao da obiđe teško bolesnu majku vezanu za postelju ona je gorko plakala jer je doživela da pored sina Branimira i ćerke Branke koji su bili uz nju, još jednom vidi i Žarka – kaže sagovornica za Republiku koja je bila svedok svemu i dodaje da je Lauševa majka iako teško bolesna, tog dana ozdravila bar u duši, kada je ugledala svog sina:
– Koliko su Roksandi svi dani bili teški svedoči i to što ih je brojala i u svakom trenutku je znala koliko dugo nije “dušu svoje duše”, kako ej govorila za Lauša. Žarku je majka rekla ovako: “Sine moj, željnja sam te ostala, videla sam te posle 13 godina, četiri meseca i dva dana”.
Do smrti u decembru 2016, Roksandu je sin Žarko posetio još nekoliko puta, a kada je preminula on je izjavio da je majka uvek žudela da ih vidi sve na okupu.
– Majka je uvek bila presrećna kad smo svi na okupu, a poput oca zabrinuta kad god to nismo. I uvek je računala vreme koliko se nismo videli. Već je bila ozbiljno bolesna kada su je pripremili na susret sa mnom 2013, posle mnogo godina. Kada je rekla koliko me nije videla računica je bila u dan tačna – rekao je Žarko za Gloriu 2016.
Nakon Crne Gore Laušević stiže u Srbiju. Iako izuzetno uznemiran zbog pažnje medija, zainteresovanih za njegov dolazak, glumac je pomogao jednoj dami u nevolji, pred budnim novinarskim ekipama.
Foto: e-stock
– Od trenutka kada je Laušević sa prtljagom u rukama izašao ispred najmanje deset novinarskih ekipa, rešen da ćuti i ne daje izjave, krenuo je stampedo mahom ženskih reportera, kao i fotografa i snimatelja koji su ga pratili u stopu. Na pitanja koja smo postavljali sa svih strana, unakrsno, u nameri da ga odobrovoljimo da nam makar nešto kaže, Žarko je koračao napred i na mah bi pogledao ka novinarki koja postavi pitanje. Činilo se da blago klima glavom i da je izustio “dobro”, kao i da se pomalo osmehuje. Fotografi i snimatelji su se kretali unazad dok su snimali glumca s prednje strane ne bi li uhvatili posebnu ekspresiju na njegovom licu. Na putu ka parkingu aerodroma, gde je Žarka čekao automobil i vozač , jedna fotoreporterka je pala na zemlju pravo ispred glumca. On se brzo sagnuo i pružio joj levu ruku da bi joj pomogao da ustane, što je ona prihvatila. Čak je i progovorio zbog nje, pitao je da li je dobro posle pada – prepričava novinarka koja je bila na licu mesta te nadalje svedoči kako je Žarko tada, a i kasnije kada god ga je sretala u Beogradu, uvek želeo da prođe neprimećeno jer je patio zbog tragedije koja je zavila u crno porodice dva mladića koja je u Podgorici ubio kao i svoju koja je od te kobne noći 1993. obeležena bespovratno:
– Žarku je ruka vidno drhtala kada je pružio fotoreporterki da bi ustala. I kasnije sam primećivala da mu ruke podrhtavaju kao i donji deo lica. Izraz lica mu je uglavnom bio ozbiljan i u narednim posetama Beogradu gde se vratio svom poslu i najvećoj profesionalnoj ljubavi glumi. Ovacije publike u Sava centru naredne 2015. godine na premijeri njegovog povratničkog filma ” Smrdljiva bajka” su mu ipak izmamile osmeh jer su bile najveća potvrda da ga hiljade ljudi, najmanje, nisu zaboravile i da su ga jedva čekali na filmskom platnu.
Slavni glumac Žarko Laušević sahranjen je danas u kapeli na Novom groblju, nakon čega će biti kremiran!
Slavni glumac Žarko Laušević preminuo je 15. novembra 2023. godine nakon kraće i teške bolesti. Danas je u Jugoslovenskom dramskom pozorištu održana komemoracija, a na Novom groblju u Beogradu poslednji ispraćaj i kremacija. Ekipa portala Republika našla se na licu mesta i izveštavala sa ovog događaja, o čemu možete čitati u nastavku ovog teksta.
Sahrana Žarka Lauševića
15.06 – Spušten je kovčeg Žarka Lauševića. Glumac je sahranjen, nakon čega će biti kremiran. Glumac je ispraćen uz pesmu “Odlazak” koju je pevao u filmu “Stela”.
Sahranjen Žarko Laušević
15.04 – Automobili stižu po porodicu Žarka Lauševića, crna vozila čekaju ih ispred kapele
– Dragi naš Žare, treba nešto reći u ime svih, ali teško je… Jedino što možemo jeste da probamo da poštujemo mesto u koje udari grom. Bio si predodređen da se sve drame dogode u tebi. Tvoja krhkost bila je snaga kojom si na sve razoružao. Ne znam da li si bolje pisao glumio, slikao, umetnik u davanju takva je bila tvoja otmenost u davanju svima nama, a uvek si osećao da si nekome dužan. Hvala ti beskrajno na svemu, Žare naš dragi – govorio je Laušev prijatelj Nebojša Dugalić, dok su Žarkove ćerke jecale.
– Ako umrem mlad, posadi mi na grobu samo ružmarin, ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin – glase stihovi ove pesme.
14.09 – Porodica Žarka Lauševića prima saučešće u kapeli
– Ne ostavljaj nas još – čulo se iz kapele.
14.05 – Nezgoda na sahrani Žarka Lauševića – nepoznatoj ženi se zapalila kosa, Vesna Trivalić skočila da ugasi plamen, udarala je po kosi i leđima, svuda se oseća paljevina
More ljudi ulazi u kapelu
14.02 – Žarkov sin tuguje kraj očevog kovčega
13.56 – Nakon intimnog oprošteja od Lauševića, porodica je otvorila vrata kapele. More ljudi ušlo je u kapelu, kako bi odalo poslednju počast slavnom glumcu
13.50 – Porodica Žarka Lauševića stigla na Novo groblje, nekoliko automobila dovezlo ih je do kapele. Ušli su u kapelu i zatvorili vrata, a povorka ljudi se nalazi ispred.
Porodica Žarka LauševićaPorodica Žarka LauševićaZatvorena vrata kapele
13.47 – Stigao je venac od porodice Vesne Trivalić, na kom su potpisani i njen suprug Nenad i sin Nikola
Venac od glumice Vesne Trivalić i njene porodice
13.44 – Na Novo groblje stigli su brojni glumci, između ostalih i Dara Džokić i Đuro Palica, kao i Dubravko Jovanović i Dragan Petrović Pele
Dubravko JovanovićĐuro Palica
13.40 – Stigli su glumci Irfan Mensur i Vesna Trivalić, koji su došli ruku pod ruku sa Vesninim suprugom
Vesna Trivalić sa suprugom i Irfanom Mensurom
13.34 – Stigao je glumac Nebojša Dugalić, Žarkov veliki prijatelj
Nebojša Dugalić
13.33 – Na Novo groblje stigla je glumica Ivana Zečević, sa kojom je Žarko snimio poslednje scene za seriju “Kalkanski krugovi”
Ivana Zečević
13.32 – Stigao je i glumac Miki Manojlović
Miki Manojlović
13.28 – Na Novo groblje stigao je i glumac Viktor Savić, kao i veliki broj kolega koji su bili na komemoraciji
Viktor Savić
13.25 – Kolege Žarka Lauševića pristižu u velikom broju. Glumac Andrija Milošević stigao je na groblje sa kolegom Enisom Bešlagićem
Andrija Milošević i Enis Bešlagić
13.15 – Glumac Radoš Bajić stigao je na Novo groblje i kupio belu ružu za svog voljenog kolegu
Na ispraćaju za kremaciju Žarka Lauševića nije služeno opelo, a kako saznajemo, ovaj verski obred nije održan na zahtev porodice glumca.
Protokol ispraćaja na kremaciju dozvoljava porodici da sama odluči da li će biti opela ili ne.
FOTO: KURIR
Poslednji ispraćaj Žarka Lauševića upriličen je danas na Novom groblju u Beogradu, a par stotina kolega, prijatelja i članova porodice došli su da upute poslednje zbogom legendarnom glumcu.
Supruga Anita, ćerke Asja i Jana i sin Dušan nijednog trenutka se nisu razdvajali i tešili su se u boli.
FOTO: ZORANA JEVTIĆ
Danas je, pre ispraćaja, održana komemoracija Žarku Lauševiću u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, njegovom matičnom teatru.
Na komemoraciji su govorili: Tamara Vučković Manojlović, Vida Ognjenović, Vojislav Brajović, Irfan Mensur, Svetlana Bojković, Milutin Karadžić, Dragan Bjelogrlić, Svetozar Cvetković, Milan Marić, Petar Božović.
FOTO: ZORANA JEVTIĆ
Podsetimo, Žarko Laušević preminuo je 15. novembra usled teške bolesti u 63. godini.
Tužnu vest o smrti glumca je podelila glumčeva supruga Anita, u ime porodice.
“Obaveštavamo javnost da je danas 15.11.2023. godine u 63. godini života, posle kraće i teške bolesti, preminuo naš suprug i otac Žarko Laušević. O datumu i mestu sahrane javnost će biti blagovremeno obaveštena. U ime porodice Anita Laušević”, pisalo je u saopštenju.
Ispraćaj Žarka Lauševića na kremaciju biće obavljen danas na Novom groblju u Beogradu u 14 sati.
Rođen je 19. januara 1960. godine na Cetinju. Gimnaziju je pohađao u Podgorici i na jednom času književnosti je poželeo da se bavi glumom.
Glumac Žarko Laušević, veliku slavu stekao je 80-ih godina prošlog veka, nakon uloge Miloša Oblilića u kultnom filmu “Boj na Kosovu”.