Stravična saobraćajna nesreća dogodila se oko tri sata ujutru kada je tinejdžerka, koja je bila za volanom automobila “BMW 3”, izgubila kontrolu nad vozilom i sletela sa magistralnog puta puta Bogatić – Crna Bara i zakucala se direktno u drvo.
Tom prilikom poginuo je Radiša P. (48) iz okoline Bogatića, u automobilu kojim je upravljala njegova ćerka D. P. (18) bez vozačke dozvole.
Naime, nesrećni čovek je od siline udarca preminuo na licu mesta, dok je njegova ćerka od zadobijenih povreda upala u komu.
Devojku je sa teškim telesnim povredama i u komi hitna služba Doma zdravlja iz Bogatića transportovala do bolnice, gde su se lekari borili da joj spasu život.
Ona je potom iz šabačke bolnice transportovana za Beograd.
FOTO: DRUSTVENE MREŽE
Vraćali se sa svadbe
– Radiša i njegova ćerka vraćali su se sa svadbe i on je odlučio da joj da kola da vozi jer je on navodno malo više popio. Nesreća se desila u trenutku pa nesrećni čovek nije uspeo da reaguje – kažu meštani sela u okolini Bogatića za Kurir i dodaju:
– Navodno, tinejdžerka koja nema vozačku dozvolu i nije vešt vozač prebrzo je uletela u krvinu i bukvalno je ispravila i tako se direktno zakucala u drvo koje je bilo pored puta.
Nezgoda se dogodila na putu Bogatić – Crna Bara kada je automobil u krivini sleteo sa puta i udario u drvo.1 / 3 FOTO: PRINTSKRIN/FACEBOOK
Ostali članovi njihove porodice nisu bili sa njima na veselju, tačnije Radišina supruga i dve ćerke, odnosno majka i sestre povređene tinejdžerke.
Kako su meštani ranije rekli za Kurir, porodica je bila divna, poštena i svi su radili u nadnici, brali su maline, jagode, jabuke…
Muškarac R. P. (48) iz okoline Bogatića poginuo je sinoć u stravičnoj saobraćajnoj nesreći kada je njegova ćerka D. P. (18) bez vozačke dozvole upravljala vozilom “BMW 3” nakon što su se vraćali sa svadbe, saznaje Kurir.
Nezgoda se, podsetimo, dogodila oko tri sata ujutru na putu Bogatić – Crna Bara kada je automobil u krivini iz još neutvrđenih razloga sleteo sa puta i udario u drvo.
JEZIVA SCENA NAKON SUDARAFOTO: PRINTSKRIN/FACEBOOK
– Njih dvoje su bili na veselju, tačnije na jednoj svadbi u Bogatoiću i navodno, R. P. je malo više popio pa je dao svojoj ćerki da vozi nazad do kuće jer je deonica od restorana do njihove porodične kuće mala – kažu komšije sela kod Bogatića za Kurir i dodaju:
– To navodno nije prvi put da devojka vozi, i poginuli je imao poverenja u nju zato joj je i dao volan u ruke, iako nema papir za to. Verovatno je malo brže ušla u krivinu i izgubila je kontrolu nad vozilom i sletela s puta i direktno se zakucala u drvo. Auto je od siline udarca na prednjem delu potpuno smrskan.
Kako su nam dalje objasnile komšije ove porodice, nadaju se da će devojčica preživeti pošto je od zadobijenih povreda u udesu upala u komu.
– Supruga R. P. je van sebe kada je saznala šta se dogodilo, kao i njene druge dve ćerke koje nisu bile sa njima na prolavi kobne večeri – kažu oni i dodaju da je nesrećni čovek na licu mesta poginuo, a da je kolima Hitne pomoći prevezena povređena tinejdžerka – kažu naši sagovornici i dodaju:
– Jako nam je žao što su doživeli ovu tragediju, jer su oni jedna divna, vredna i poštena porodica koja se bori da svoje tri ćerke izvede na pravi put. Svi idu u nadnicu i rade, pa čak i ta malena koja je vozila kola, beru jabuke, maline, ma sve rade i bore se.
Filip Željković (21) iz Subotice brutalno je ubijen sinoć u pucnjavi na jednoj benzinskoj pumpi nakon svađe grupice mladića.
Podsetimo, ubistvo se dogodilo pola sata iza ponoći nakon što su se mladiči prvo posvađali, a nakon toga je usledio fizički sukob koji je kasnije skalirao u brutalno ubistvo.
UBIJENI FILIŠ ŽELJKOVIĆ U SUBOTICI NAKON SVAĐE I TUČE NA BENZINSKOJ PUMPIFOTO: PRIVATNA ARHIVA
– Navodno, ubijeni mladić je bio u društvu prijatelja i svog mladđeg brata (18). Do vatrenog obračuna došlo je kada su krenuli sa pumpe. Naime, jedna grupa momaka je iz automobila filmski pucala u pravcu kola u kojima je bila žrtva, koja je u tom trenutku sedela na mestu suvozača dok je njegov brat sedeo na zadnjem sedištu – navodi naš izvor i dodaje:
– Sukob je bio između četvorice mladića, dvojice među kojima je bio žrtva i druge dvojice koja su kasnije pucala.
PRVE SLIKE SA MESTA UBISTVA U SUBOTICIFOTO: RINA
Kako dalje navodi naš sagovornik, do pucanjave je došlo u neposrednoj blizini benzinske pumpe.
– Sve se dogodilo u sekundi, iz tog automobbila u pokrentu počela je rafalna paljba. Za sada nije poznato da li je samo jedan mladić pucao ili je u pitanju više lica – navodi izvor iz istrage i dodaje da policija intezivno radi na otkrivanju identiteta i hapšenju napadača.
POBACANE STOLICE NAKON SVAĐE NA PUMPI GDE JE UBIJEN MLADIĆ IZ SUBOTICEFOTO: RINA
– Uviđaj je trajao satima, a inspektori su pored nađenih čaura navodno, uzeli i snimke sa nadzornih kamera benzinske pumpe i okolnih ulica i objekata koji se nalaze u blizini, kao bi uspeli da lociraju rutu napadača.
Istragu vodi Više javno tužilaštvo u Subotici, a do sada je na saslušanje privedeno nekoliko osoba radi utvrđivanja svih činjenica.
Luki Dušaniću (14) iz Pribinića kod Teslića potrebna je pomoć dobrih ljudi. Dječaku je karcinom zahvatio oba plućne krila, a za operaciju u inostranstvu potreban je novac. Porodica malog Luke moli za pomoć u prikupljanju novčanih sredstava, a na društvenim mrežama objavljen je apel, kao i računi na koje se novac može uplatiti.
Jedan mladić je ubijen u pucnjavi koja se dogodila nedaleko od pomenute benzinske pumpe.
Mladić (21) iz Subotice ubijen je u pucnjavi koja se dogodila kod Subotice kada je u njega pucao muškarac iz pištolja.
Kako se nezvanično saznaje ubijeni mladić bio je na mestu suvozača u automobilu kojim je upravljao njegov brat!
Pucnjava se dogodila sinoć pola sata nakon ponoći na putu Subotica – Palić, nedaleko od benzinske pumpe na Segedinskom putu.
– Pucnjavi je prethodila svađa na pumpi u kojoj su se, navodno dvojica muškaraca među kojima je ubijeni muškarac sukobili sa drugom dvojicom koji su bili u drugom vozilu. Došlo je i do tuče… Nakon toga oba vozila su produžila put da bi nedaleko odatle na raskrsnici došlo do pucnjave. Tom prilikom upucan je mladić (21) koji je bio na mestu suvozača u automobilu kojim je upravljao njegov brat – rečeno je za medije.
– Prema dosadašnjim informacijama dvojica napadača sa kojima su se braća sukobila, nakon što su ispalili više metaka pobegli su i za njima policija intezivno traga – rečeno je za medije.
U policiji u Subotici je potvrđeno da je jedan mladić ubijen u pucnjavi koja se dogodila nedaleko od pomenute benzinske pumpe.
– Ubistvu je prethodila svađa, policija je obavila uviđaj. Preuzeti su snimci sa kamera i intezivno se radi na otkrivanju identiteta i hapšenju napadača. Obavešteno je Više javno tužilaštvo u Subotici koje rukovodi istragom. U međuvremenu privedeno je više osoba sa kojima policija obavlja razgovore – rečeno je u Policijskoj upravi u Subotici.
Motiv sukoba, kasnije i ubistva biće poznat po završetku istrage koja je u toku.
Poznatog iranskog filmskog reditelja Dariuša Mehrjuija i njegovu suprugu izboli su na smrt nepoznati napadači u kući u kojoj su živeli, preneli su danas državni mediji.
Zvanična novinska agencija IRNA citirala je zvaničnika iranskog pravosuđa Hoseina Fazelija, koji je rekao da su Mehrjui i njegova supruga Vahideh Mohamadifar otkriveni mrtvi sa ubodnim ranama u vratu, prenosi AP.
Fazeli je naveo da je njihova ćerka Mona Mehrjui pronašla tela kada je u subotu uveče otišla da poseti svog oca koji je živeo u kućI u teheranskom predgrađu, oko 30 kilometara zapadno od centra grada.
Istraga je u toku, ali se ne iznose pretpostavke o motivima dvostrukog ubistva, iako se supruga Dariuša Mehrjuija poslednjih nedelja žalila zbog pretnji nožem na društvenim mrežama, navodi AP.
Mehrjui (83) bio je poznat kao suosnivač novog talasa iranskog filma ranih 1970-ih, sledeći pravac realizma. Dobitnik je mnogih nagrada, uključujući Srebrni Hugo na Međunarodnom filmskom festivalu u Čikagu 1998. godine i Zlatnu školjku na Međunarodnom filmskom festivalu u San Sebastijanu 1993. godine.
Snažan zemljotres magnitude 6,3 pogodio je danas zapadni Avganistan, nedelju dana od kada je u snažnim zemljotresima i naknadnim potresima u tom regionu poginulo hiljade ljudi i cela sela sravnjena sa zemljom.
Američki geološki institut saopštio je da je epicentar današnjeg potresa bio oko 34 kilometra od Herata, glavnog grada istoimene provincije, i osam kilometara ispod površine.
Za sad nema zvaničnih izveštaja o mogućim nastradalim ili šteti.
Zemljotresi 7. oktobra sravnili su cela sela u provinciji Herat, u jednom od najrazornijih zemljotresa u skorijoj istoriji zemlje.
Više od 90 odsto poginulih pre nedelju dana bili su žene i deca, javile su u četvrtak Ujedinjene nacije.
Talibanski zvaničnici objavili su da je u ranijim potresima poginulo više od 2.000 ljudi u provinciji. Epicentar je bio u okrugu Zenda Džan gde je poginulo 1.294 ljudi, 1.688 je povređeno i svaki dom je razoren, prema podacima UN.
Prvi potres 7. oktobra, i drugi magnitude 6,3 u sredu sravnili su sela, uništili stotine domova napravljenih od cigala od blata koji nisu mogli da podnesu takvu snagu. Srušene su i škole, zdravstvene klinike i drugi seoski objekti.
Preživeli ljudi se bore da se pomire s gubitkom više članova porodice u mnogim mestima. Broj preživelih meštana je često manji od broja dobrvoljaca koji su došli da tragaju po ruševinama i kopaju masovne grobnice.
“Rak
je došao jer sam BRINULA O SVIMA, SAMO NE O SEBI”: Mariji je pregled od
pet minuta PROMENIO ŽIVOT IZ KORENA, a danas kaže da je imala
najhrabriju decu na svetu
Naučila sam da pregled od pet minuta
zaista može da promeni život i da nije sreća u tome kad se na pregledu
ništa ne nađe, već je sreća ukoliko sve što postoji otkriješ na vrem.
Marija Mihajlović se dobro seća koliko
ju je mrzelo da ode na zakazani sistematski pregled koji je radila svake
godine. Seća se i koliko je taj decembar bio hladan. Danas zna da je
prevagnula želja da novu kalendarsku godinu započne čistih računa.
Doktorka je radila ultrazvučni pregled, smejale su se nekim šalama, a
onda se nešto u toj ležernoj atmosferi promenilo.
– Sećam se da je doktorki Ani na
trenutak zastao dah i da se hladna sonda nešto duže zadržala na mojoj
dojci. Tužno me je pogledala, ništa nije izgovorila, ali bilo mi je
jasno da je nešto našla. Oni koji su to iskusili znaju dobro šta se
dešava u tom momentu – seća se Marija.
Dalje se sve dešavalo brzo. Usledili su još neki kontrolni pregledi i uputili su je kod profesora Granića.
– Primio me je i prihvatio kao svoje
dete. Kroz čitav proces vodio me je odlučno i bez ulepšavanja
stvarnosti. Zahvaljujući njemu, nisam odustala čak i kada je bilo
preteških momenata, a verujte, bilo ih je mnogo. Operisana sam u roku od
četiri dana, 24. decembra 2020, i urađena je poštedna operacija
prilikom koje je izvađena sama promena i očišćeno okolno tkivo. Sedam
dana čekanja na histopatološke nalaze bilo je najdužih sedam dana u mom
životu.
Bila sam ljuta kad sam čula dijagnozu
Vesti nisu bile lepe, a utešne su bile profesorove reči: „Kad je već
trebalo da se desi nešto ovako, izvukli smo najbolje karte“. Od Marije
je zatražio da igraju igru čija pravila i ishode nije znala, ali je
pristala. Dogovorili su se da narednih godinu dana podrede borbi.
– Kada mi je saopštena dijagnoza raka
dojke, ostala sam bez daha u grudima. Nije me bilo strah, već sam bila
jako ljuta. Bolest me je zadesila u mometu kada sam bila najsrećnija.
Bila sam najbolja mama, supruga i drug na svetu. Bila sam sve najbolje
drugima, ali ne i sebi. Već tada sam odlučila da život nema reprizu i da
se zasigurno neće završiti sada.
Teško je bez kose izaći među ljude
Usledile su venske terapije koje su promenile ne samo njen odraz u
ogledalu već i pogled na sve oko nje. Bilo joj je teško da zavoli svoj
novi lik u ogledalu.
– Teško je bez kose izaći smelo među
ljude i istrpeti sve te poglede pune osude, gađenja i tuge. Najteže mi
je bilo da sve što mi se dešava saopštim roditeljima. Suprug Vladimir je
bio i jeste moja najveća snaga i podrška, a zbog mojih anđela, Viktora
(10) i Laure (8), odlučila sam da moje vreme još treba da teče. Oduvek
sam bila okružena velikim brojem ljudi, omiljena u društvu. Vrlo
preduzimljiva, obrazovana mlada žena puna života. Prva koja bi na svakoj
proslavi ustala da igra i svakako prva koju bi prijatelji pozvali u
pomoć – priča Marija.
Imam najhrabriju decu na svetu
Tada je imala potrebu da zaštiti sve drage ljude jer je znala da će ih
loša vest boleti. Brzo je shvatila da za tim nema potrebe jer je baš
niko, osim jedne bivše prijateljice, nije sažaljevao.
– U svakom momentu su bili tu za moju
porodicu i mene. Komšije u zgradi su takođe pomogle puno. Kada god je
bilo potrebe, vodili su dečicu u vrtić i školu, uzimali ih kod sebe kada
sam imala loše epizode. Moja deca su najhrabrija deca koju znam. Po
savetu psihologa, od njih ništa nisam krila, samo nismo davali važnost
manje bitnim stvarima. Bili su prisutni kada sam se prvi put ošišala i
bodrili me da ne nosim marame i perike. Uverili su me da sam lepa baš
takva i naučili da ljude gledam njihovim iskrenim pogledom. I sada, dve
godine kasnije, nisam pustila kosu da raste.
Marija voli da kaže da je ova bolest
drugačija od prehlade, ne prolazi za nekoliko dana, sa nekoliko
tabletica, i utiče na celu porodicu.
– Ponosna sam na supruga i decu,
hrabriji su od mene svakako. Nikada nisu bili tužni ili zabrinuti.
Dogovorili smo se da se telo malo razbolelo, ali će ga ljubav izlečiti. I
jeste. Ali samo su oni svedoci mojih suza i neprospavanih noći u kojima
sam zapomagala u bolovima i grčevima.
Hrabrija sam i smelija nego ikad
Kao ekonomista Marija radi u
internacionalnoj kompaniji i ne zaboravlja veliko srce i razumevanje
uprave i kolega koji su od prvog momenta bili uz nju. Odmah po operaciji
odobren joj je rad od kuće, pa bolovanje nije ni otvarala. Bili su joj i
finansijska podrška tokom lečenja, a buketi cveća i korpe voća su
redovno stizali.
– Moje iskustvo je dovelo do toga da
danas marketing tim moje kompanije podržava sve velike projekte koji se
tiču obolelih od karcinoma dojke i često znamo da zajedno obeležimo
mnogobrojna dešavanja.
S ponosom ističe i članstvo u Udruženju
„Žena uz ženu“ koje, kaže, čine prave lavice, prijateljice i sestre po
onome što su prošle ili prolaze.
– One daju krila i sa njima je sve
lakše. Zajedno radimo na tome da kod ljudi podignemo svest da je
prevencija neophodna, da je samo rana dijagnoza dobra prognoza i da
strah nije dobar saveznik i partner.
Učimo žene da pregled od 5 minuta zaista
može da promeni život. Da nije sreća u tome ako ti niko ništa na
pregledu nije našao, već je sreća ukoliko sve što postoji otkriješ na
vreme – kaže sa strašću borca.
Uverena je da joj je bolest donela mnogo više nego što joj je uzela.
– Kažu: jednom onkološki pacijent, uvek
onkološki pacijent. Ja životu imam da poručim da sam hrabrija i smelija
nego ikad. Srećna sam. Naučila sam i usvojila sve pouke koje mi je život
uputio. Bolest mi je dala krila i sada letim daleko. Nebo nije granica –
poručuje Marija sa željom da se nikada i nikome ne desi što i njoj.
Humanitarna fondacija BUDI HUMAN – Aleksandar Šapić prikuplja novčana sredstva za Teodoru Cvetanović (2017).
Teodora je došla na svet nakon
sedmogodišnje borbe njenih roditelja za proširenje porodice. Ona je
donela sreću i radost u njihov dom. Rođena je iz uredne trudnoće i bez
poteškoća otpuštena iz porodilišta.
Sreća je trajala samo dok nije napunila
dva meseca. Tada su se javili simptomi u vidu osipa i crvenila, polako
je počela da odbija mleko i stalno da plače. Po odlasku kod lekara
upućena je na dalje analize.
Kada su joj uradili laboratorijske
analize utvrđeno je da ova mala devojčica ima veoma malo krvi u svom
telu i da su je doveli u bolnicu gotovo u poslednjem trenutku. Dali su
joj lekove za smanjenje temperature, uključili transfuziju, a posle
nekoliko dana prebačena je na dečiju hematologiju. Doktori su uzeli
uzorak njene koštane srži da bi proverili o kojoj bolesti se radi. Po
dobijanju rezultata saopštili su roditeljima da Teodora boluje od
autoimune bolesti HLH (hemofagocitna linfo hitiocitoza) D76.1.
Odmah su se srušili snovi o veselom i
zdravom detetu. Ona je istog dana počela da prima hemioterapiju sa samo
dva meseca i dvadeset dana života. Sada ima godinu i tri meseca, a već
41 nedelju prima hemioterapiju koja se završava krajem juna.
Za nastavak lečenja neophodna joj je
transplantacija koštane srži koja bi trebalo da se izvrši u
inostranstvu, kao i sredstva za redovne kontrole i putne troškove.
Za Teodorin život! Budimo humani! Pomozimo Teodori!