Danas se navršava sedam godina od ubistva Jelene Krsmanović Marjanović, pevačice Granda, koja je brutalno ubijena 2. aprila 2016. na nasipu Crvenka u Borči. Njen suprug Zoran Marjanović, letos je osuđen za ovaj zločin pred Višim sudom u Beogradu na 40 godina robije, maksimalnu kaznu u državi Srbiji.
On je dosad svake godine, na dan njenog ubistva, dolazio na groblje Zbeg u Borči, kako bi održao pomen i položio cveće na njen grob. S njim je uvek dolazio i njegov pokojni otac Vladimir Marjanović dok njegova pokojna majka Zorica, svekrva ubijene Jelene, nije izlazila na groblje. Dolazili su i Zoranov sin iz prvog braka, brat i snaja.
Jelena je nestala u subotu, 2. aprila 2016. godine oko 15 sati dok je
trčala nasipom u borčanskom naselju Crvenka. Kako je tada izjavio njen
suprug Zoran, ona je na nasip otišla s njim i ćerkicom. Nakon trčanja,
trebalo je da ode prvo kući, a zatim da poseti bolesnu majku, sada već
pokojnu Zoricu, koja je, takođe, živela u Borči. Umesto svega toga,
sutradan, u nedelju, 3. aprila u kanalu nedaleko od nasipa pronađeno je njeno unakaženo telo.
Podsetimo, u julu ove godine, posle šest godina dugog suđenja, Zoran
Marjanović osuđen je na 40 godina zatvora zbog teškog ubistva supruge
Jelene Marjanović, pevačice “Granda” koju je, kako se navodi u presudi,
ubio na svirep i podmukao način u aprilu 2016. godine. Time je stavljena tačka na slučaj koji je godiama bio u žiži javnosti. Presuda
Marjanoviću napisana je na 698 stranica, a sudija Jelena Škulić
pročitala je tog 22. jula u sudnici Višeg suda u Beogradu obrazloženje presude i navela da nije bio u pitanju savršen zločin.
“Sud stoji pri čvrstom uverenju i sa svim činjeničnim dokazima da je Zoran Marjanović kriv i osuđujemo ga na 40 godina.
Nesumnjivo je da je Zoran Marjanović na svirep i podmukao način ubio
svoju suprugu pevačicu Jelenu Marjanović, pri čemu je bio svestan svog
zločina”, rekla je ona u detaljnom obrazloženju presude, a takođe, ona
je navela i da je ubica imao jake emocije prema žrtvi.
Tajnu odnela u grob
Zoran je osuđen, ali je Jelena u grob odnela jednu tajnu koja nikad neće biti demistifikovana. Posle stričeve sahrane, Jelena je imala čudan razgovor sa svojom strinom. Upravo
je strina o tome govorila posle Jeleninog ubistva. “Prošle godine,
posle sahrane mog muža, pričale smo u kolima. Na moj komentar da sam ja
sledeća, odgovorila mi je: ‘Nisi ti, ja sam”.
U opširnoj presudi, sudsko veće je detaljno analiziralo sve izvedene
dokaze tokom postupka koji je trajao četiri godine. Blic je izdvojio
sedam ključnih dokaza.
Dokaz 1: Devet zverskih udaraca po potiljku
jezive povrede, devet zverskih udaraca po potiljku, ukazuju
na to da je ubistvo izvršeno iz strasti, te i da je napadač neko ko je
poznavao žrtvu. Kada je u pitanju razbojnik ili plaćeni ubica,
način izvršenja je drugačiji. Povrede koje su uočene na telu pevačice
ukazuju da se borila sa napadačem, kao i da je trčala, a patika, mobilni
telefon i gumica za kosu koji su prilikom bekstva ispali su neki od tragova koji pokazuju da je žena bežala kako bi spasila svoj život.
Dokaz 2: Blato na garderobi
Jedan od ključnih dokaza koji ukazuju da je Zoran bio baš na mestu ubistva pevačice je blato koje je pronađeno na njegovoj odeći, a istog je sastava i poklapa se sa blatom sa mesta na kojem je Jelena nađena mrtva.
Dokaz 3: Krv u “mercedesu”
“Pregledom automobila “mercedes” pomoću luminolskog rastvora na
tapacirungu u gepeku i braon patosnicama u gepeku, kao i na naslonu
zadnjeg sedišta vozila detektovani tragovi luminiscencije, odakle su uzeta tri brisa za biološko ispitivanje.
Prema nalazu Biološkog fakulteta konstatovano je da samo trag na
naslonu zadnjeg sedišta predstavlja krv Jelene Marjanović, koji je po
intenzitetu jači trag krvi”, navodi se u presudi.
Dokaz 4: Mobilni telefon
Utvrđeno je da su tog kobnog 2. aprila 2016. godine Zoran i Jelena,
zajedno sa šestogodišnjom ćerkom, u isto vreme stigli na nasip oko 16:36
časova. Preko baznih stanica utvrđeno je da je Jelena oko 16:38 sati počela da trči.
Sa druge strane, preko baznih stanica utvrđeno je da je Zoran svesno
isključio svoj mobilni telefon odmah po dolasku na nasip, te i da ga je
uključio u 17.04 neposredno u blizini mesta gde je Jelena ubijena i u
vreme pevačicinog ubistva.
Dokaz 5: Fotografija
Na fotografijama se vidi blato na Zoranovim pantalonama koje je od ključne važnosti za presudu – pokazuje da je Zoran silazio sa nasipa u kanal gde je Jelena pronađena, ali i da se nakon zločina presvukao.
Dokaz 6: Izjava svedoka
Jedan od svedoka koji je prolazio na biciklu je potvrdio kako je video ženu crne kose u sivoj trenerci, a iza nje je išao jedan muškarac. Svedok nije mogao sa sigurnošću da potvrdi da su ovo bili Zoran i Jelena, ali je tvrdio da sa njima nije bilo nijedno dete.
“Svedok je ispričao da je na jednoj trećini razdaljine od rampe
gledano ka Crvenki uočio muškarca i ženu kako se spuštaju niz ovaj
nasip, da je muškarac na sebi imao tamnije maskirne pantalone, a
gore crnu jaknu srednje dužine, a da je iza njega išla ženska osoba
koja je silazila sa boka, da je bila obučena u svetlo-sivi
donji deo trenerke i kajsija boje gornji deo, da je to njemu tako
sijalo, da je te boje tako video, imao je tamne naočare za sunce”,
navodi se u presudi. Odeća se poklapa sa akterima događaja, a veštak je
kasnije pregledom sigurnosnih kamera uočio kretanje bicikliste i utvrdio
da je sa tog mesta neusmnjivo ugledao baš Jelenu i Zorana.
Dokaz 7: Jelenini strahovi pre smrti
Da je odnos između Jelene i Zorana bio sve samo ne “bajkovit”, pokazuje svedočenje frizerke Jelene Marjanović.
“Z.G. je ukazala na jedan poremećeni odnos između supružnika, kom
odnosu je i ona svedočila, a pre svega situacijama kada je optuženi
Marjanović Zoran omalovažavao svoju suprugu govoreći joj: ‘Vidi na šta
ličiš’, da je debela, ružna, da ne zna da se obuče i da je tetka, koji naziv u svom iskazu potvrđuje i svedok Boris Pucić.
Posebno je značajno da je Jelena rekla svedoku, koja je bila njen
dugogodišnji frizer, kod koje je dolazila u salon na friziranje, ali je
to isto činila i u kući u kojoj je Jelena živela, da joj je svega dosta,
da joj je u kući katastrofa, da joj dođe da uzme dete i da ode, nakon
čega ju je svedok pitala zbog čega se ne razvede, na šta joj je ona
odgovorila: ‘Zoko, on bi me ubio’“,navodi se.