Učenik završnog razreda srednje škole iz Poreča poginuo je na maturskom putovanju u Pragu, a sada se razmatra ukidanje maturskih ekskuzija.
U porečkoj Srednjoj školi “Mate Balote” prvi je radni dan nakon tragedije koja se u noći s petka na subotu dogodila u Pragu kada je, tokom maturske ekskurzije, poginuo 17-godišnji učenik koji je pao s petog sprata.
Uviđajem je policija utvrdila da je reč o nesrećnom slučaju. Mladić je preskočio ogradu na balkonu uz restoran na petom spratu i pao. Najverovatnije je hteo da izvede parkur trik, rekla je ambasadorka Hrvatske u Češkoj Ljiljana Pancirov, piše Index.hr.
Telo mladića moglo bi sutra da bude prebačeno u Hrvatsku. Gradonačelnik Poreča Loris Peršurić izvestio je da krizni štab za takve situacije počinje sa psihološkom pomoći koja će, kako kaže, biti potrebna svima.
“Jako je teško bilo šta od toga suzbiti, sprečiti, ali definitivno u budućnosti možda treba drugačije sagledati pa možda čak i ukinuti ovakva putovanja”, smatra predsednica Udruženja hrvatskih srednjoškolskih direktora Suzana Hitrec. Da li je ovo prva zemlja koja će zabraniti ovakva putovanja, ostaje da se vidi.
Šta je parkur?
Parkur je trenutno jedan od najpopularnijih urbanih sportova na svetu, gde se ravnoteža i snaga koriste zajedno da bi prkosili gravitaciji da bi se došlo od “tačke A do tačke B”. Ova dinamična aktivnost ima za cilj savladavanje prepreka trčanjem, skakanjem, penjanjem i drugim vrstama pokreta, koji zahtevaju ozbiljnu snagu i veštinu – i obavezan stručni nadzor.
FOTO: PRINTSKIRIN/YOUTUBE
Parkur je osnovao akrobata i vatrogasac Rejmond Bel u Francuskoj, a zatim ga je razvio njegov sin David sa grupom prijatelja 1980-ih. Ovaj sport je ubrzo postao poznat širom sveta, pa je 2001. čak i snimljen film o njemu. “L’Art du deplacement”, odnosno umetnost pokreta, kasnije je preimenovan u Parkur i dobio je naziv “gradski sport”.
Parkur ne zahteva posebnu obuku ili dodatnu opremu. U njemu je glavno oruđe vaše telo koje treba instinktivno koristiti kada izvodite vratolomije.
Za uvežbavanje opasnih pokreta veoma je važno pronaći adekvatan prostor ili dvoranu, a zatim telo trenirati kako bi se što bolje razvila veština i snaga. Parkur se vežba pod nadzorom stručnjaka, odnosno trenera, a veštine se “bruse” isključivo kroz disciplinovano vežbanje i istraživanje tehnika.
U pripremi za izvođenje parkura potrebno je prvo vežbati mišiće i balansirati. Onda je vrieme da se usavrše pokreti doskoka i kotrljanja, pa tek onda skokovi, skakanje i penjanje, piše Slobodna Dalmacija.
Ubistvo jednog od najkontroverznijih inspektora beogradskog SUP-a 90-ih godina, a i kasnije, jeste ubistvo koje se dogodilo u Novom Beogradu 21. maja 1996. Ubijen je tada čuveni i poznati bivši inspektor beogradske policije Miroslav Bižić Biža. Tada je imao 46 godina, a ubijen je na stepenicama tržnog centra Stari Merkator.
A ko je bio Miroslav Bižić Biža?
Kriminalci su ga se plašili. A kolege su ga poštovale iz jednog prostog razloga, mogli su od njega da nauče posao.
Poštovao ga je i čuveni forenzičar Časlav Ristić.
“Ja sam ga poštovao, nisam ga toliko dovoljno poznavao. Ali uvek kada je davao bilo kakve izjave, kada je bilo šta pričao za novine, ili kada je pričao sa kolegama on je uvek istacao da poštuje posao, kriminalističke tehnike, odnosno današnje forenzike. Poznavao je taj posao, cenio je taj posao, i znao je da na pronalaženju izvršioca nekog krivičnog dela glavni posao snose kriminalistički tehničari. Uviđaj, ustvari od njih sve počinje”, kaže Časlav Ristić u “Pričama sa uviđaja”, a prenosi Mondo.
FOTO: PRINTSCREEN/YOUTUBE/RUDAR 7
“Kao neka anegdota jeste, 89. ili 90. u gradskom SUP-u bili smo na doručku. Kada smo se vraćali jedan kolega i ja, koji ga je mnogo bolje poznavao od mene, sreli smo Bižu u hodniku. U to vreme novinale su pisale o Biži kao čoveku koji je bio strah i trepet za kriminalce, pogotovo za maloletnike. Jer je u to vreme bio i načelnik službe za maloletničku delikvenciju. I pitao ga je kolega: ‘Je li Bižo boga ti, je l’ istina ovo što pišu u novinama, da ti uvek sa sobom nosiš dva pištolja’, Biža se nasmeje i kaže: ‘Ajde bre ne pričaj gluposti. Ne nosim dva pištolja, uvek samo jedan pištolj. Šta će mi dva pištolja? Ja mogu da radim i bez oružja. Mene toliko kriminalci cene i poštuju da mogu da radim bez oružja’, na šta ga je kolega pitao: ‘Je l’ mogu ja da proverim da li ti nosiš dva pištolja’, ‘Naravno, izvol’te’. Zavukao mu je ruku i ispod pojasa i pronašao je revolver. A onda sam mu ja rekao: ‘Pogledaj u čizmama’. Stavio mu je ruke u kaubojke, i iz čizme zaista izvadio 6 35 pištolj u to vreme. I onda smo se svi mi nasmejali”, priča Časlav i dodaje:
“Biža je meni delovako kao jako strog. Bio je krupan, visok. U to vreme je bio jedini policajac koji je nosio bradu. I to veliku znači, onu dugačku bradu je nosio. I imao je oštar stav. Imao je stav pravog policajca, kada se kretako, kada je pričao u razgovorima uvek je bio odsečan. Ali je imao i neku harizmu. Pričao je o hapšenju kriminalaca, o njihovim dogodovštinama, kako ih je hapsio, kako su mu dolazili sami da prijavljuju određena krivična dela i ko je izvršio. Uživao je u svom poslu”, kaže on.
ČASLAV RISTIĆFOTO: PRINTSCREEN/YOUTUBE
Karijeru je krenuo dobro da gradi, ali dolazi momenat kada počinje pad u njegovoj policiji. To se dešava 1990. godine ubistvom Andrije Lakonjića zvanog Laki, u tada poznatom beogradskom noćnom klubu Nana, gde se okupljao vrh tih žestokih momaka.
“Taj termin se nije koristio. Neko ga je uveo u upotrebu. Ne valja, meni ne prija. Ja ne bih voleo da sam ovaj žestoki momak, da me tako zovu. Jer mnogi od tih žestokih momaka, koji su isplivali na površinu ovog velegrada u poslednjih nekoliko godina, više nisu među živima. Prema tome opet kažem ja ne bih voleo da sam žestok momak u ovom gradu”, rekao je Biža pre više od 30 godina.
U noći između 23. na 24. mart u Nani ubijen je Andrija Lakonjić zvani Laki. Došao je u klub sa dva dobra prijatelja. To su bili Veselin Vukotić Vesko i Darko Ašanin. Svako od njih je imao sa sobom lepu devojku. I jednog momenta došlo je do pucnjave. Ispaljen je jedan ili dva hica. Nikada nije, čak ni na suđenju, dokazano koliko je puta u Nani pucano. I ubijen je Andrija Lakonjić.
FOTO: PRINTSCREEN/YOUTUBE
Nakon ubistva u Nanu dolazi uviđajna ekipa i istražni sudija. Međutim, kako je Časlav naveo, iznenada i neočekivano u to vreme u Nani pre uviđajne ekipe, pojavljuje se Miroslav Bižić Biža, tadašnji načelnik maloletničke delikvencije. Svi su se pitali šta će on tamo. On je došao na lice mesta, bio je i otišao. Nedugo zatim, za ovo ubistvo, odnosno sutradan uhapšen je Darko Ašanin koji je navodno došao i doneo pištolj sa kojim je izvršeno ubistvo, a Vesko Vukotić je pobegao preko granice. Na suđenju Bižu terete da je Vukotiću pomogao da pobegne preko, time što mu je napravio putnu ispravu sa kojom je ovaj mogao da pobegne.
Šta je Bižića koštalo karijere i života?
Časlav navodi da je Miroslav Bižić Biža video priliku da napreduje, a imao je podršku Savezne službe Državne bezbednosti. Ta Savezna služba Državne bezbednosti, neko iz njihove službe u to vreme, gde Biža i piše u svojoj izjavi koja je pročitana na sudu, da su oni kontaktirali tada Marka Nicovića, tadašnjeg načelnika uprave kriminalističke policija za grad Beograd, i da je Biža za koga su u to vreme ocenili da je najbolji, da im regrutuje beogradske kriminalce za vršenje određenih poslova koja je služba Državne bezbednosti trebala da radi u inostranstvu. I sva trojica su radila za njih. Tada prvi put Biža otkriva tu saradnju između policije i kriminala. Biža je bio jedini koji je osuđen i to za prekoračenje odnosno zloupotrebu službenog položaja na tri meseca, uslovno na godinu dana. Nakon toga odlazi iz policije.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
Miroslav Bižić posle odlaska iz policije otvara privatnu detektivsku agenciju za pronalaženje kradenih automobila. Agencija se zvala Biža i u Starom Merkatoru je imao svoju kancelariju. Tog 21. maja 1996. godine Časlav je dobio poziv da je ubijen njegov bivši kolega Miroslav Bižić Biža.
“Krenuli smo na uviđaj. Na stepenicama Starog Merkatora zatičemo na leđima okrenuto telo Bižića, a krv se slivala iz njegove glave i tela. Pored njegovog tela bile su čaure i torbica, a kada smo ga pomerili na stepenicama je ostao trag krvi. Posle toga, tokom uviđaja, otvorio sam torbicu i tu sam pronašao 40.000 maraka. Motiv tog ubistva i do dan-danas nije rešen. Izvršilac je nosio kombinezon plave boje, kačket tamne boje, a ubistvo je izvršeno škorpionom koji je imao prigušivač”, navodi Časlav i dodaje:
“Prišao mu je iza stuba naslonio mu pištolj i rekao: ‘Ćuti’, Biža se tog momenta okrenuo i rekao, ako je ta priča tačna, to je priča očevidaca: ‘Nemoj je*ote’, a ovaj je ispalio šest hitaca. Biža je skliznuo niz stepenice i pao, ovaj mu je prišao, pucao u glavu i u predelu grudnog koša još dva, tri puta. To je bila ‘overa’ i pobegao je pežoom. Ovo ubistvo je po meni naručeno. Sa 10 metaka ga je ubio usred bela dana”, rekao je Časlav u svom podkastu.
– Samo su rekli: “To su oni” i počeli su da nas jure palicama – ovim rečima priča Mališa A. (45) muzičar u orkestru “Kobre” čiji članovi su sinoć pretučeni kod Beton Hale.
Prema informacijama, Zoranu D. (22) je dijagnostikovano nagnječenje mozga i prelom lobanje; Mališa A. (45) ima povrede glave, Ivica S. (25) ima lake telesne povrede; Goranu S. (44) je dijagnostikovano nagnječenje mozga i prelom lobanje.
– Imam velike bolove u rebrima, ali sinoć to nisam osetio kada sam bio u bolnici. Tek sam sada počeo da osećam, valjda kada su se povrede ohladile – rekao je on.
FOTO: FACEBOOK
“Parkirali smo auto i videli kako idu sa palicama”
Prema njegovim rečima, napad na njih se dogodio sinoć kod Beton hale kada su na njih nasrnuli napadači sa palicama.
– Mi smo tek stigli u Beograd. Parkirali smo se, izašli iz automobila kada smo videli muškarce kako idu ka nama sa palicama. Mislili smo da su to navijači, tad se igrala neka utakmica, nisam siguran koja, ali svakako nismo ni pomislili da oni jure nas – objašnjava on.
On dodaje da su tada napadači rekli “To su oni”, nakon čega su počeli da ih jure palicama.
– Trčali smo i bežali, ko je kako stigao. Neko je uspeo da se spase, nekog su uhvatili. Zoran i Goran su najteže prošli, imaju ozbiljne povrede – objašnjava on.
Prema njegovim rečima, napadači su ih zamenili sa nekim i greškom pretukli i oteli instrumente.
– Kunem se da mi ni ne znamo ko su oni. To nam je bio prvi put da dođemo u Beograd. Mi smo im došli kao 1 na 10. Ljudski je da ako već imaš neki problem, da priđeš i da kažeš da ne možemo tu da sviramo, da odemo, da je to njihova teritorija, bilo šta. Ništa nam nisu rekli samo su nas jurili i udarali – objašnjava on.
FOTO: KURIR
“Nadamo se da će Goran i Zoran preživeti”
Mališa navodi da se sada samo nadaju da će Goran i Zoran preživeti.
– Svi se nadamo da će oni biti dobro. Problem nam je pored toga što nemamo instrumente. Mi nismo neki lopovi, probisveti, mi pošteno radimo, ko hoće da da novac on da. Ne krademo ni od koga. Uzeli su nam instrumete, ko zna, možda su ih i bacili, a od čega ćemo da hranimo decu? – rekao je on.
Podsetimo, članovi benda koji su pretučeni nakon nastupa kod Beton hale zadobile su teške telesne povrede, a kako se saznaje u pitanju su članovi orkestra “Kobre”, trubači iz Vladičinog Hana.
Osamdesettrogodišnja starica ugušila se u požaru koji je u ponedeljak, oko 8.20 časova, izbio u kući u zaseoku Gotovac kod Kraljeva.
Prema nezvaničnim informacijama, požar je iazvala neugašena cigareta, a nesrećna žena se ugušila u dnevnoj sobi kuće u kojoj je najverovatnije sama živela.
Gust dim primetila je komšinica koja je pozvala vatrogasce, a na lice mesta izašli su i policija i Hitna pomoć, koja je samo mogla da konstatuje smrt starice.
Nakon sastanka i konsultacija predstavnika relevantnih organa i Koordinatorke za rodno zasnovane nasilje, Više javno tužilaštvo u Beogradu dalo je nalog policiji da ispita ima li eventulanih propusta u radu institucija u vezi sa slučajem zapuštanja osmogodišnje devojčice koja je sa ocem živela u Mirijevu.
Sastanku je pored Koordinatorke, prisustvovao zamenik javnog tužioca iz Prvog osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu koji postupa u tom predmetu, predstavnik Posebnog odeljenja za suzbijanje korupcije VJT u Beogradu i predstavnik Centra za zaštitu žrtava trgovine ljudima.
Nalog za prikupljanje podataka i obaveštenja dalo je Posebno odeljenje za suzbijanje korupcije VJT u Beogradu koje je nadležno za provere rada i postupanja institucija.1 / 4 FOTO: NENAD KOSTIĆ
Policija treba da izvrši provere u cilju ispitivanja ima li elemenata krivičnog dela Nesavesan rad u službi u postupanju organa starateljstva iz Centra za socijalni rad, lokalne samouprave, koja treba da vodi računa o upisu deteta u predškolsku ustanovu, a potom i osnovnu školu, kao i rad i nadležne zdravstvene ustanove.
Istragu u ovom slučaju koja se tiče krivičnog dela porodično nasilje i dokaznih radnji za zapuštanje i zlostavljanje deteta nastavlja da vodi Prvo osnovno javno tužilštvo u Beogradu.
Darko Lazić oglasio se iz bolničke postelje i otkrio sa kakvim se problemima suočava.
IZVOR: INSTAGRAM/DARKOLAZICOFFICIAL/PRINTSCREEN
Darko Lazić nedavno se podvrgao operaciji zatezanja kože, a na svom Instagramu održao je “lajv” u kojem se svojim pratiocima javio iz bolničke postelje, te otkrio da je ponovo hospitalizovan.
Kako se navodi, pevač je striktno morao da miruje kako ne bi došlo do komplikacija, što on nije ispoštovao, pa je došlo do krvarenja i morao je ponovo u bolnicu. Darko je u svom oglašavanju bio vidno bled i iscrpljen, dok mu je društvo pravila verenica Katarina. Od bolova je jaukao, a brojni obožavatelji veoma su se zabrinuli za njegovo stanje.
“Moram da budem ovde dok se ne smiri krvarenje. Ne mogu da ustanem. Biću dobro, ja se nadam, biće sve okej. Bio sam malo nemiran, doktori su sve dobro odradili”, rekao je Darko.
Podsetimo, Darko Lazić se u želji da izgleda savršeno nedavno se podvrgao operaciji zatezanja kože, nakon što je smršao više od sto kilograma posle operacije smanjenja želuca zbog koje je svojevremeno jedva ostao živ.
Supruga Slobe Radanovića neretko objavljuje porodične fotografije na svom Instagram nalogu, te svaki put razneži pratioce.
Jelena Radanović nedavno je obavestila javnost o babinama, samim tim otkrila da je prošlo prvih 40 dana i da mali Damjan može da prima goste.
Bračni par često objavljuje zajedničke fotografije, a Jelena često snima i sinove iz prvog braka u raznim situacijama i izdanjima ali zbog prirode obaveza kada na svet dođe beba, nisu stigli da ovekoveče trenutak kada su svi na okupu.
Sada je osvanula prva fotografija porodice Radanović gde su zajedno, sa sve Damjanom koji je u Slobinom naručju.
Ovo je ujedno i prvi izlazak s obzirom da je prošlo 40 dana, a prvo mesto koje su posetili jeste manastir.
Ljubavni par fotografisao se u odajama manastira, a opšte je poznato da Jelena i Sloba vole duhovan život i da svako svoje slobodno vreme koriste da posete neke svetih mesta.
Sloba je ponosno obavestio svoje pratioce…
– Danas smo imali čast da našeg Damjana u najlepšem mestu na svetu, manastiru Svetih vrača Kozme i Damjana na Kosovu i Metohiji, krste i uvedu u veru, naši omiljeni ljudi. Dobrodošao sine, slava Bogu! – napisao je Radanović.
Na njemačkoj pijaci goveda u Osterhofenu prodat je sedmi najskuplji bik Flekfie na dosadašnjim aukcijama.
Za njega izdvojeno 144.000 evra (oko 280,000 KM), izvještava Agrarheute, a prenosi Agroklub.
Zapravo, on je još uvijek “mladić”. Jedanaestomjesečni bik dobio je ime Hardcore PP. Dobro je i pravilno razvijen, a odlikuje se najboljim priplodnim vrijednostima, što je unaprijed izazvalo interesovanje stanica za osjemenjivanje.
Hardcore PP ima ukupnu priplodnu vrijednost 138, vrijednost mlijeka 127, vrijednost mesa 107, kondicionu priplodnu vrijednost 117 i spoljašni izgled 116/110/108/116. Jedan od najboljih i najizbalansiranih homozigotnih bikova.
Najbolji je muški potomak svog oca Houston-Pp, dok mu je majka Wiranga Pp, kćerka poznatog oca Mahango-Pp.
Na
aukciji ga je za 144.000 evra kupio Bayern-Genetik iz Minhena Grub. To
je prvi bik koji je probio barijeru od 100.000 evra na pijaci
Osterhofen.
Na martovsku stočnu pijacu u Osterhofenu doveo ga je uzgajivač Jozef
Draksinger iz Valdkirhena. Iako je znao da ga neće dati za orase, nije
očekivao da će mu cijena biti tolika te je bio vidno sretan zbog
izuzetno dobre nagrade za svoj rad.
Farmeri na društvenim mrežama
komentarišu kako je dostigao pravu “hardcore cijenu”. Mnogi ne mogu
razumjeti zašto se toliko novca troši na rasplodnog bika. Drugi, pak,
pišu da bi jednog dana željeli postići isto.
Dragan Štikovac iz Budimlića Јapri u opštini Oštra Luka, odnedavno se našao u teškoj životnoj situaciji kada mu je na porođaju preminula supruga. Tragedija koja ga je zadesila sa sobom je donela još izazova – Dragan je sada samohrani nezaposleni otac sedmoro djece.
Naime, 27. marta ove godine, Dragan je u istom danu dobio ali i
izgubio najvoljenije osobe. Supruga mu je na svijet donijela sina
Nikolu, međutim ubrzo nakon porođaja obavljenog kod kuće je nažalost
preminula. Sada je sve u rukama Dragana, koji je nakon gubitka supruge,
sada se suočava s još većim izazovom, kako i na koji način prehraniti
cijelu porodicu.
– Ona je rodila kod nas u kući, onda je bila slaba. Odmah smo je
odvezli u bolnicu, međutim u bolnici nisu mogli ništa da urade jer je na
putu ka tamo preminula – rekao je Dragan koji nije zaposlen, i koji je
dodao da mu je svaki dinar potrebna, jer mora brinuti o djeci, a kako
kaže i dugovi za struju i kredit su veliki.
Najveći oslonac za djecu i Dragana jeste njegova majka Ljubica, koja se zbog ove nemile situacije koja je zadesila porodicu Štikovac odlučila da pomogne koliko god je u njenoj moći.
– Boriću se do kraja. Najviše je potrebna hrana i odjeća za djecu – rekla je majka za Kozarski Vjesnik.
U opštinskoj upravi u Oštroj Luci kažu da im je poznat slučaj porodice Štikovac i da su im i do sada pomagali. Navode da su im za smještaj ustupili objekat nekadašnje škole koji je renoviran.
– Nama se službeno još nije obratio sa zahtjevom, ali tu je naša
volja da isplatimo troškove pogrebne opreme i koliko možemo da pomažemo,
pomagaćemo – reka je Marica Majkić, radnica Opštinske uprave Oštra
Luka.
Akciju pomoći pokrenuli su i mještani ove opštine, koji za porodicu Štikovac imaju samo riječi hvale.
Svakako, Dragan ne planira da se preda.
– Boriću se za djecu koliko god budem mogao. Za njih se živi- poručio je Štikovac