Starenje je prirodan deo životnog ciklusa, ali to ne znači da nam starenje naših roditelja i drugih članova porodice u ozbiljnijim godinama lako pada. Pozne godine donose nemoć s kojom se oni teško mire, a uloge se polako menjaju pa mi preuzimamo brigu o njima, a ponekad se desi da deca često svoje roditelje zanemare i često zaboravljaju.
Kod starijih ljudi izolacija može dovesti do depresije i povlačenja u sebe, a istraživanja su pokazala da i najskromniji znak pažnje može umanjiti njihov osećaj nemoći i poboljšati im psihičko i fizičko zdravlje.
Tužno je kada bilo koja majka na ovom svetu oseti da je sama, zaboravljena, zapostavljena od strane svoje dece. Ovo je potresna ispovest jedne majke koju vam prenosimo u celosti.
“Imam 65 godina i živim sama. Dvoje dece, sin i ćerka imaju svoje
živote daleko odavde, imaju svoju decu i svoje probleme. Ne zovem ih,
čekam da se oni mene sete, a to se vrlo retko desi. Ove godine
su mi i rođendan zaboravili čestitati. Nema veze, nisam im zamerila.
Znam kako im je, i ja sam bila isfrustrirana u njihovim godinama. Previše
sam kidala sebe brinući se kako da ih odgojim i omogućim sve neophodno.
Drago mi je što sam uspela da ih i školujem i napravim dobre ljude od
njih ali mi je žao što sam se toliko nervirala oko svega. Zbog čega?
foto: Shutterstock
Da bih sad bila sama i sedela čitav dan u četiri zida
čekajući da mi telefon zazvoni da mi bar neko kaže “Srećan ti rođendan” i
osećam se tako šugavo i napušteno kao pas? Pa neka… Hvala vam. Mogu
ja sve sama. Ja ću sebi uvek naći hobi i držati pozitivnu
stranu svojih misli. A vi neka vam je Bog u pomoći. Moliću se da vam
život ne dadne sudbinu kakva je mene zadesila. Moliću se da vas deca ne
zaborave, čak i ako ste uvek bili tu za njih i pomogli im u svemu što so
pomoći moglo, kao što ste vi mene zaboravili. Neka.. Ne zamerim vam. Ali
setićete me se kad me ne bude bilo. Setićete se i rođendana i svega, i
tada će vam proći kroz glavu svaka situacija u kojoj ste se ogrešili o
svojoj majci. Majka vas je dovela tu gde jeste, ona se ne sme
zaboraviti tek tako. Ali neka… Dok sam živa biću tu uz vas, bez obzira
na sve”.
Lejla Kašić, producentkinja emisije “Dnevnica” na Radio-televiziji Crne Gore, putem Instagrama je optužila crnogorskog muzičara Ramba Amadeusa za s…….. zlostavljanje.
„Juče sam na snimanju epizode ‘Dnevnica’ doživela intimno uznemiravanje od strane našeg gosta, velikog intelektualca, regionalno prepoznate i uticajne ličnosti, UNICEF-ovog ambasadora dobre volje Antonija Pušića, poznatijeg pod pseudonimom Rambo Amadeus“, napisala je ona u objavi na Instagramu.
Kešić navodi da je o celom slučaju obavestila UNICEF i da čeka njihovu zvaničnu reakciju, a da će „biti obavešteni i nadležni organi“.
Kako se da zaključiti iz objava na društvenim mrežama, navodni slučaj seksualnog zlostavljanja, o kojem se još uvek nijedan zvanični organ Crne Gore nije oglasio, navodno se dogodio u Herceg Novom, gde je ekipa RTV Crne Gore snimala epizodu emisije „Dnevnice“ sa Rambom Amadeusom.
Na zvaničnoj Fejsbuk stranici emisije „Dnevnica“ prethodnog dana su objavljene dve fotografije sa snimanja u Herceg Novom.
Na jednoj je samo Rambo Amadeus, a na drugoj nasmejana cela ekipa, uključujući Ramba Amadeusa i producentkinju Lejlu Kašić.
Rambo se nije oglašavao nakon ovoga.
Lejla Kašić je u svojoj objavi na Instagramu napisala i da je „strašno, opasno, problematično što neko sklon devijantnom ponašanju kroz angažman u UNICEF-u ima pristup najranjivijim kategorijama društva.“
„To je nedopustivo. Naravno da sam nazvana ludačom i glupačom. Posle verbalnog sukoba i završetka svega dobila sam poruku koja je bila samo još jedan pokušaj manipulacije, u kojoj govori da sam ja loše doživela njegov utisak da možemo da budemo dobri drugari“, napisala je Lejla Kašić.
Lejla Kašić je u objavi apelovala na sve žene da ne ćute na uznemiravanje, kao i da se ne plaše onih koji žele da iskoriste svoj položaj moći.
„Malo kada sam se kao sinoć osećala zbunjeno, nemoćno i nezaštićeno. A onda je preraslo u ljutnju i bes. Na kraju gađenje i nervni slom. Šta treba da se desi da bismo se osećale bezbedno dok obavljamo svoje svakodnevne aktivnosti? Koliko posramljenih žrtava je potrebno da bi nam bilo jasno da opravdanje ne postoji? Do kad da slušamo šta je trebalo MI da uradimo? Do kad će muškarci misliti da poštuju žene, ako bi reagovali samo na uznemiravanje i nasilje nad njihovim ćerkama/sestrama/majkama? Dokle, dokle, dokle više?“, napisala je Lejla Kašić.
FOTO: ATA IMAGES
Ona je potvrdila ono što je podelila na svojim profilima na društvenim mrežama, ali i da je o incidentu izvestila predstavništvo UNICEF-a za Crnu Goru, s obzirom na to da je muzičar ambasador dobre volje te organizacije.
Kašić je kazala i da se sve dogodilo u petak, tokom snimanja emisije.
Ekipa je za to, kako je kazala, saznala tek nakon što su se svetla kamera pogasila, iako u sirovom materijalu ima i video zapis u kojem je Pušić naziva „glupačom“.
„To je pogrešno na toliko mnogo nivoa. Takva osoba radi sa najranjivijom kategorijom – decom. Razmišljala sam šta da radim, jer naše institucije nisu reagovale na mnogo teže slučajeve, ćute na femicid, porodično nasilje… Odlučila sam da neću da ćutim. Zbog svih devojčica koje iz bilo kojeg razloga misle da moraju da ćute. Moja moralna, građanska i ženska dužnost i obaveza jeste da kažem“, kazala je Kašić „Vijestima“.
Kaže i da je ohrabruje ogromna podrška koju dobija, ali naglašava da se uglavnom radi o ženama.
„Ali ću istrajati. Jer se ovo može svakoj od nas desiti. To što je neko na bilo kojoj poziciji moći ne može i ne sme da bude opravdanje za bilo kakvo devijantno ponašanje. Posebno ne uz izgovor da smo pogrešno shvatile sve na šta nismo dale pristanak“, poručila je Lejla.
Ovim povodom oglasio se Vladan Otašević, autor i urednik emisije „Dnevnica“, koji je osudio ponašanje Ramba Amadeusa.
„Na kraju snimanja smo svi iz ekipe saznali šta se desilo. Neprijatno sam iznenađen Rambovim ponašanjem. Takvi postupci ne priliče osobi njegovih godina i renomea. Razumijem koleginicu Lejlu i jako mi je žao što joj se to dogodilo. Osudjujem sve vrste socijalno devijantnih ponašanja, nevaspitanje i nepoštovanje. Posebno prema ženama. Svako treba da odgovara za svoje postupke, a javne ličnosti imaju posebnu javnu odgovornost. Rambovo ponašanje tokom snimanja i na završetku snimanja emisije, kada se i desio ovaj incident, nije bilo isto. Ne razumijem njegov postupak. Ali kao urednik i autor emisije koja je prepoznata kao crnogorski brend od značaja za javno dobro, imam obavezu da javno kažem da to što se dogodilo osudjujem i smatram da ni jednoj ženi nešto slično ne smije da se dogodi. Nadam se da se i Rambo pokajao zbog svog postupka i za početak iskreno izvinio Lejli. Za dalje postoje institucije i sud javnosti“, rekao je Vladan Otašević.
U garaži u zagrebačkom naselju Ferenščica, u kojoj je izbio požar, navodno su se nalazile eksplozivne naprave vojnog porekla, zaostale od rata, a vatrogasci nakon gašenja vatre obavljaju hlađenje sa sigurne udaljenosti.
U požaru nema povređenih, a na terenu su pirotehničari kako bi utvrdili navode vlasnika o postojanju eksploziva. Detalji će se znati nakon završenog policijskog uviđaja, potvrdila je ranije danas Hini Policijska uprava zagrebačka. Dojavu građana o požaru Javna vatrogasna postrojba grada Zagreba dobila je u nedelju u 12:40, navode iz JVP-a.
Na teren su izašla četiri vatrogasna vozila te je utvrđeno da se radi o požaru garaže u razbuktaloj fazi uz kuću i da se u garaži nalazi dosta boja i lakova.
Požar je u međuvremenu ugašen. Vatrogasci su od vlasnika saznali da u garaži ima eksploziva te hlađenje vrše sa sigurne udaljenosti i otvaraju deo krova na kući koji je bio zahvaćen plamenom iz garaže.
Kako se navodi u saopštenju, vlasnik ne zna o kakvom se eksplozivu radi, ali su navodno neke eksplozivne naprave vojnog porekla zaostale od rata. Na terenu su službenici policije, koji su pozvali dve ekipe pirotehničara.
Donosimo vam 30 priča o najvećim jugoslovenskim sportistima
Navijači su ga obožavali zbog antologijskih golova, saigrači i protivnici neizmerno poštovali zbog velike hrabrosti i fudbalskog umeća. Predviđali su mu blistavu budućnost i karijeru, ali prerana smrt prekinula je sve.
Donosimo vam priču o miljeniku navijača Partizana i nikada prežaljenom golgeteru crno-belih – neponoviljivom Draganu Manceu.
Dragan Mance je rođen 26. septembra 1962. godine u Beogradu. Fudbal je počeo da igra u Galenici (sadašnji FK Zemun) od petlića. Svojom ogromnom voljom, zalaganjem i posebno osećajem za gol, brzo je prelazio iz selekcije u selekciju, tako da je, već sa nepunih 17 godina postao prvotimac tadašnjeg zemunskog drugoligaša.
FOTO: PRINTSKRIN
Nošen snagom svog raskošnog talenta i ljubavlju prema crno-beloj boji, 15. septembra 1980. prelazi u Partizan.
Za Partizan je odigrao 279 utakmica i postigao 174 gola. Igrao je četiri puta za A reprezentaciju, sedam puta za mladu i dva puta za Olimpijsku reprezentaciju Jugoslavije.
FOTO: PRINTSCREEN
Na kolenima uzdignutih ruku
Mance je na poseban, prepoznatljiv način proslavljao golove. Osamdesetih godina nije bilo aktuelno atraktivno i neobično slavlje nakon gola, igrači bi obično podigli ruke i zagrlili se sa saigračima. Međutim, Mance je bio poseban… Klizao je na kolenima uzdignutih ruku.
“Zbog padanja i klizanja na kolenima dobijao sam i žute kartone. Sećate se Botege? Ima 33 godine i kad postigne gol, skače na ogradu prema svojim navijačima. Niko mu to, naravno, ne uskraćuje. Zaista se od srca radujem, nema tu nikakvog foliranja. Samo da znate kakvu želju dobijam, hteo bih da skočim preko ograde među naše verne navijače, da podelim s njima svu radost tog trenutka za koji zajedno živimo”, izjavio je u jednom od svojih poslednjih intervjua Mance.
FOTO: PRINTSCREEN
Sa Partizanom je osvojio šampionsku titulu u sezoni 1982/83. i bio je najbolji strelac ekipe sa 15 postignutih golova.
Terminator
Po mnogima najlepši gol u dresu Partizana Mance je postigao 1984. godine na Hajberiju protiv Kvins Park Rendžersa. Mance je sa 30 metara snažnim volej udarcem zatresao mrežu Engleza. Na ovom potezu aplaudirali su mu i domaći navijači.
Na Ostrvu se probudilo ogromno interesovanje sa srpskog fudbalera. Engleski novinari su govorili da je Mance “moderni fudbalski Terminator”. U to vreme su spekulisali da bi mogao da nastavi fudbalsku karijeru u Engleskoj.
Poslednji gol u dresu Partizana je postigao u prvenstvenom meču protiv Budućnost (2:1) odigranom u Humskoj, 1. septembra, samo dva dana pre svoje smrti.
Neopisiva tragedija
U utorak, 3. septembra 1985. godine, Mance je, žureći na trening Partizana, poginuo u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd – Novi Sad.
Kako ne bi pregazio dečaka koji je pretrčavao auto-put, mladi fudbaler je pri velikoj brzini naglo skrenuo, izgubio kontrolu nad vozilom, udario u ivičnjak a zatim i u betonske konstrukcije. Nije mu bilo spasa. Njegov novi pežo 205 bio je potpuno uništen. Žurio je da ne zakasni na trening i nikada nije stigao. Imao je samo 22 godine… Taman kad je trebalo da počne da živi, njegov život je ugašen.
FOTO: PRINTSKRIN
Čim je čuo užasnu vest tadašnji trener crno-belih Nenad Bjeković prekinuo je trening i briznuo u plač, a zajedno sa njim i svi fudbaleri Partizana.
FOTO: PRINTSKRIN
“Momci, maločas je poginuo naš Dragan. Trening je završen”, rekao je tog prokletog utorka Bjeković.
“Bilo mi je čudno što se nije pojavio na među prvima na treningu, jer nikada nije kasnio. Ovo mu je verovatno i prvo kašnjenje, ali kobno” izjavio je nakon vesti o pogibji svog fudbalera Bjeković.
FOTO: PRINTSKRIN
Njegova smrt šokirala je Jugoslaviju, plakala je za Draganom sela SFRJ. Navijači Partizana bili su neutešni. Bio je i ostao idol navijača. Preranom smrću preselio se u legendu, koju niko nije dostigao. Njegova smrt učinila ga je besmrtnim.
Sahranjen je dva dana kasnije na Novom groblju u Beogradu, a na poslednji oproštaj došlo je čak 30.000 ljudi.
FOTO: PRINTSKRIN
Voleo šah i automobile
Voleo je šah, karte i automogile. Dugo je štedeo kako bi kupio sebi automobil, nesrećni pežo 205. Brzinu i neustrašvost sa terena nažalost je preneo i u automobil. Svoju strast prema brzoj vožnji platio je životom. Jurišao je munjevito ka protivničkom golu, a tako je i živeo.
FOTO: PRINTSKRIN
Njemu u čast, uvedena je i nagrada “Trofej Dragan Mance“, navijači Partizana je svake sezone dodeljuju najuspešnijem pojedincu iz Sportskog društva, prema njihovom izboru.
Mance se u srca navijača Partizana uselio za sva vremena. I dan danas sa tribina se ori čivena pesma “otiš’o si, Dragane, ostala je tuga, uvek će te voleti Grobari sa juga”
Legenda živi
Iako je imao nepune 23. godine kada je preminuo, Mance je ostavio dubok trag fudbalu. U neposrednoj blizini stadiona u Humskoj nalazi se jedna ulica koja nosi njegovo ime. Na mestu pogibje, ispod nadvožnjaka u Zemunu, danas se nalazi ogroman grafit – njegova slika u karakterističnoj pozi proslave gola i ogroman natpis “Legenda živi”.
Crne slutnje
Bivši jugoslovenski fudbaler i veliki prijatelj pokojnog Dragana Mancea, Vlado Čapljić, u jednom intervjuu je otkrio šta se dešavalo veče pre tragedije.
“Veče pre nesreće bio je kod mene u stanu, u Požeškoj 164… došao je sa Vermezom da popiju piće i da posle sačekaju Emiliju Erčić i Mirjanu Đuricu na Železničkoj stanici. Imao sam muzički stub i celo veče je puštao pesmu Đoke Balaševića ’ako umrem mlad, na grobu mi posadi samo ruzmarin’. Ja mu kažem ’Dragane, uzmi kasetu i nosi je kući, smučiće mi se pesma koliko je vrtiš’”, otkriva Čapljić.
Bivši as Željezničara, Partizana i Dinamo Zagreba ne krije da je teško podneo smrt prijatelja.
“Najbolnija tačka moje karijere. Ime i prezime sa mnogo emocija. Imam puno prijatelja koji su otišli na onaj svet, ali Draganče je bio nešto posebno. Toliko neposredan, druželjubiv… stalno mi je u glavi pesma Dina Merlina ‘ali je najbolje kad u životu imaš nekog s kim možeš lako da šutiš’. Sa njim je i ćutati bio predivan osećaj”, kaže Čapljić i dodaje:
“Sad svaki dan idem na posao i dva puta prolazim pored tog mesta… i uvek se setim… što je interesantno, čekam to mesto… od kvantaša kad prilazim, stegne me u grudima… sve se nadam videću ga… Nažalost, nisam ga ni tada video jer su ga odneli… stajao sam dva sata pored auta…”
Zvezdan Slavnić sinoć je raskinuo sa Anđelom Đuričić zbog, kako je rekao, njenog bezobrazluka i činjenice da je poslala Maju Marinković u izolaciju i tako joj vratila za sve.
Ona je to teško podnela, Lepi Mića je pokušao da je smiri, ali bezuspešno, te je ona ostala sama u rehabu gde je jecala, kukala, ronila suze i sebe udarala po glavi, ne verujući šta joj se dešava.
Supruga Nenada Jezdića podarila mu je četvoro dece
Jedan od najuspešnijih naših glumaca oduvek se trudi da svoju karijeru gradi isključivo talentom, čuvajući intimu, bračni život i porodicu daleko od očiju javnosti, te nećemo pogrešiti ako kažemo da je suprugaNenada Jezdića, Sara prava misterija za javnost, a njenu fotografiju je prosto nemoguće pronaći na internetu.
Iako su u braku više od dve i po decenije, Sara se sa glumcem nikada nije pojavla ni na jednom javnom događajuje, izabrala je da svoju privatnost sačuva od znatiželjnih medija, u čemu i te kako uspeva i uživa u mirnom i povučenom životu posvećenom porodici i odgajanju dece.
– Ona ne voli da je spominjem ni po statusu koji uživa u našoj bračnoj zajednici, a kamoli ime da joj izgovorim. Ona je u ovoj priči ja, a ja sam ona. To je suština bračnog života – pojasnio je jednom prilikom Nenad odluku supruge da se ne eksponira.
Supruga Nenada Jezdića i slavni glumac u brak su stupili rano, te su se tako veoma mladi ostvarili kao roditelji četvoro dece, tri ćerke i sina i uprkos očevoj slavi, najmlađi Jezdići žive daleko od svetlosti refletkora, pa se njihove slike takođe nikada nisu našle u medijima. Ipak, oni koji su imali prilike da ih vide na porodičnim okupljanjima i proslavama tvrde da su Jezdići prava slika dive porodice, a da su deca divno vaspitana i najveći ponos svojih roditelja.
– Kada smo supruga i ja prvo dete stvarali, kad smo se venčali i počinjali porodični život, mi smo imali jedan tanjir i jednu viljušku. Ona viljušku, a ja tanjir. Ili obrnuto, svejedno. Poenta je da smo verovali u budućnost. Treba verovati. Ljubav ne možeš da osetiš ako ne veruješ. A bitno je da to osetiš, jer sva zadovoljstva dolaze iz ispunjenosti čoveka ljubavlju za svog bližnjeg i iz one ljubavi koju dobija od svog bližnjeg – priznao je glumac da početak bračnog života nimalo nije bio lak.
Nenad i Sara su se venčali 1996. godine u manastiru Visoki Dečani na Kosovu, intimnoj ceremoniji prisustvovalo je nekoliko bliskih prijatelja, kao i članova porodice, a supružnici ni tada nisu želeli da se o njima piše i priča u medijima.
– Kada sam rekao „da“, da li u crkvi, pred svedocima, u opštini, sećam se svoje prve pomisli: „Sad daj sve od sebe da ovo tvoje ‘da’ nikada ne bude ukaljano“ – rekao je Nenad svojevremeno koji je neosporno uzoran suprug, otac i pravi porodični čovek.
Popularni reper Kosta Tič iz Južnoafričke Republike, izgubio je život u pomalo bizarnim okolnostima, nasred bine pred zaprepašćenom publikom tokom svoje poslednje pesme.
Ovaj 27-godišnjak, čije je pravo ime bilo Konstantinos Tsobanoglu, preminuo je u bolnici nakon što se spotakao, iako je izgledao kao da je izgubio svest tokom nastupa.
Uznemirujući snimak, koji je MailOnline odlučio da ne objavi u potpunosti, prikazuje umetnika kako se spotakao i sklonio od gomile pre nego što je završio pesmu. Ushićeni aplauz zatim izbio je iz publike dok je reper završio svoj set, a drugi čovek na bini govori fanovima da “dignu ruke”.
Ali skoro istog trenutka nakon što su buknuli uzvici gomile, on je delovao nesigurno na nogama pre nego što se srušio na pod.
U publici su nastavili da navijaju dok mu je šokirano osoblje obezbeđenja i članovi posade pritrčalo u pomoć.
Kostina porodica je sada potvrdila njegovu smrt u izjavi u kojoj su se zahvalili njegovim fanovima na podršci.
– Smrt je tragično pokucala na naša vrata. Otimajući nam našeg voljenog sina, brata i unuka. Sa dubokim bolom moramo da priznamo njegovu smrt u ovom trenutku – rekli su.
– Kao porodica suočavamo se sa teškim periodom jer pokušavamo da shvatimo šta nas je snašlo i tražimo da nam priuštimo vreme i prostor da se saberemo – dodala je porodica.
BEOGRAD – Porodica Đinđić došla je danas na groblje kako bi odala poštu i obeležila 20-godišnji pomen dr Zoranu Đinđiću, brutalno ubijenom premijeru tadašnje vlade Srbije, ali i suprugu, ocu, prijatelju, rođaku…
Njegova udovica Ružica Đinđić položila je venac na njegov grob u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.
Na pomenu je bio i sin Luka Đinđić koji je na groblje doneo cveće.
Đinđićeva ćerka Jovana (33) danas je izostala.
Oboje su završili fakultete i retko se pojavljuju u javnosti.
Ona je deo studija završila u Londonu ali se vratila u Srbiju gde danas radi.