U današnjem članku donosimo vijesti koje su vezane uz crnu kroniku bez koje ne može proći niti jedan dan. Glumica Branka Petrić jedna je od naših najpoznatijih glumica, diplomirala je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju u Beogradu, a članica Jugoslovenskog dramskog pozorišta postala je 1960. godine, a bila je udana za poznatog glumca Bekima Fehmija. dva sina, Ulysses i Hedon.
Bili su kolege na akademiji, a on ju je prvi primijetio, iako su je žene prve zadirkivale. Bio je nenametljiv i ništa nije dao do znanja da ga privlači djevojka, ali su ga privlačile djevojke i ništa nije radio, što je sigurno nitrat. “Kad smo kod nas, to nije bila ljubav na prvi pogled. Bio mi je samo kolega nekoliko godina.
Bio je vrlo marljiv, ozbiljan i potpuno predan studiju, izuzetno mršav, imao je lijepe ruke, lijep hod, a voljela sam njegove neobično duge trepavice za muškarca.
Plesao je savršeno i on i ja smo bili najredovniji na satovima plesa na akademiji, pa nas je profesor volio stavljati u parove. Godine 1960. pridružio nam se redatelj Bojan Stupica koji nam je dao ulogu muža i žene u predstavi “Jaje” Ateljea 212. Kako su probe za tu predstavu trajale dugo u noć, Bojan nas je često vozio kući. U jednom trenutku Bekim me pitao bih li mu bila djevojka, a ja sam mu odgovorila: “Premlada si za mene”, rekla je.
Također, stariji sin Ulysses krenuo je stopama svojih roditelja i postao glumac, koji živi i radi u Americi, dok Brnaka živi s mlađim sinom Hedonom. “Bekim je htio 12, ali ja sam mu rekao da trebamo biti zadovoljni s dva. Možda mi je malo žao što nismo imali trećeg”, rekla je glumica i otkrila kako je izgledao život s Bekiom. “Prošli smo i svijetle i strašne trenutke, ali ono što je stalno, kao sidro, bila je naša ljubav. I ostala je, bez imalo patetike, do kraja života. A imali smo i oluje i oluje, potonuće i uspone i padove, na kraju krajeva ne znam ni jedan brak koji je trajao toliko, skoro pedeset godina. Uvijek sam ga istinski podržavala u onome što radi, jer za mene je radost bilo sve što mu se događa, a s njegove strane ono što se događa meni”, rekla je.
Kada je riječ o medicinskom svijetu, primijetili smo da je u posljednjih nekoliko godina primijećen vrlo moderan trend koji je usko povezan s kriminalom. Naime, ovaj zločin košta milijune dolara i eura, a možda i više.
To je vrlo moderan trend koji svijetu donosi vrlo lagan novac u vrlo kratkom vremenu, a mnogi su na taj način zaradili ogromne svote noći, a jedini koji u svemu tome pate i pate su roditelji, posebno majke. Vjerojatno se sjećate članka koji smo napisali prije nekoliko dana, kada su roditeljima rekli da im je dijete preminulo, a zapravo su ga prodali bračnom paru koji je bio iz sasvim druge zemlje.
U svakom poslu ima grešaka, ali kada je mrtvačnica u pitanju, tada te pogreške nisu baš poželjne, a mi vam samo donosimo onu koja se dogodila u Nišu, kada je pokojnik zamijenjen, kada je E.I. preminuo. Umjesto obitelji, predana je Boraninu, koji ju je prepoznao kao suprugu, koju je volio, grlio i tugovao. ali, kad je sin pokojne E.I došao po njezino tijelo, radnik iz kapelice rekao mu je da je tijelo njegove majke preuzeo njezin suprug Boranin koji ju je odveo u Bor.
Čim je shvatio da postoji zamjena, odmah su nazvali čovjeka Boranina koji je već bio na putu za Bor, a oni su mu rekli da se mora odmah vratiti i da su mu dali pogrešnu suprugu. Kad se vratio, sin je uzeo tijelo i donio ga na sprovod, a rekao je da je doživio veliki stres i da je toga dana došla brojna rodbina, a svi su morali čekati dva sata na groblju po najjačem suncu jer sprovod je bio tek u 14 sati
Rasel je proglašen mrtvim pošto 11 godina nije bilo ni traga ni glasa od njega!
Septembra 2006. godine je Rasel Dženkin iz Melburna otišao iz kuće i nikada se nije vratio. Za sobom je ostavio ženu i dvoje male dece. Pokrenuta je policijska potraga, a porodica je mesecima uporno lepila plakate i tragala za Raselom. Uzalud, od njega ni traga ni glasa.
Već su ga žena i deca prežalili, jer ipak je prošlo više od decenije. Navikli su se na život bez njega a onda su ga nedavno videli, živog i zdravog i na svega par metara od njih, prenosi nzherald.co.nz.
– Taman smo ja i deca izlazili iz tržnog centra, kada smo ga videli kako ide ka nama, potpuno opušteno. Onda smo ušli u kola – rekla je 2017. godine Sendi Žilet, supruga nestalog Rasela. Kako dalje objašnjava, ušla je sa decom u kola i prošli su tik pored njega.
– Posmatrao nas je, i čak je i skinuo naočare za sunce. Tada sam videla da je to definitivno on. Ostala sam ukočena, potpuno nema. Da, mogli smo da mu priđemo, ali mogao je i on da priđe nama – kaže Sendi.
Inače, Rasel je proglašen mrtvim pošto 11 godina nije bilo ni traga ni glasa od njega.
– Volela bih kad bi se bar javio policiji i rekao da je živ, makar zbog naših sinova. Oni su sve veći i sve više pitaju za oca. Sada su, nakon ovog događaja, potpuno zbunjeni a ja ne znam šta da im kažem i kako da im objasnim da im se otac samo pravi mrtav – zaključuje Sendi.
Tokom dana, zabeležen je snimak kako bujica nosi celu kuću.
Dramatična situacija u Srbniji ne jenjava, a poplave su sve jače, a vanredna situacija proglašena je u Prijepolju, Sjenici, Novom Pazaru, Brusu, Tutinu, Kuršumliji, Prokuplju i Leposaviću zbog obilne kiše i izlivanja reka.
Iz reke Raške u Novom Pazaru izvučeno je telo muškarca koga je bujica juče odnela u Novom Pazaru.
Nivo reka u Novom Pazaru i Sjenici značajno je opao.
Na Pešteru pada sneg.
Reka Ibar izlila se na teritoriji opštine Raška.
Tokom dana, zabeležen je snimak kako bujica nosi celu kuću.
Ibar se izlio u Ušću, a deo fabrike “Ekofarm” koja se nalazi na obali reke, je pod vodom.
Dejan Seizivić, načelnik Odeljenja za vanredne situacije Raškog upravnog okruga, rekao je da su noćas postavljeni džakovi sa peskom u tom delu priobalja, na Laktu kod Bogutovca i u Raški.
Poslednju poruku od svoje ćerke Ane Volš, Milanka Ljubičić primila je 26. decembra u popodnevnim satima, pet dana pre nestanka. Samo jedno “ok”. Pet dana kasnije, 31. decembra, minut pre ponoći, Ana je majku i pozvala poslednji put. U potresnoj ispovesti Milanka priča da ne može sebi da oprosti što se tada nije javila.
Milanka Ljubičić u svojoj najpotresnijoj ispovesti do sada, kroz suze je ispričala kako su tekli poslednji razgovori sa njenom ćerkom Anom kojoj se svaki trag gubi u novogodišnjoj noći u mestu Kohaset u Masačusetsu. Ona je pokazala i prepiske koje je razmenjivala sa ćerkom preko “Vibera”, a u kojima je Ana najpre zamolila da što pre dođe u Vašington, piše Blic.
Ovo je celokupna prepiska koju su Ana i Milanka razmenjivale od 25. pa sve do 31. decembra kada je zabeležen i poslednji poziv.
25. decembar (Ana šalje majci poruku u 19.18 sati)
Ana: “Ćao mama.
Je l’ bi mogla sutra da dođeš za Vašington”
Milanka: “Kako to misliš i zašto mi to sada kažeš. Trebalo je koji dan ranije reći.”
Iz sledeće poruke Ane Volš se odmah moglo naslutiti da nešto ozbiljno nije u redu u njenom braku budući da je odmah prešla na stvar.
Ana: “Brajan i ja se ne slažemo”
Milanka: “Oko čega”
FOTO: INSTAGRAM/ANAWALSHE
Ana: “Dece”
Milanka: “Možda mogu za 7 dana. Moram i lekove da uzmem. Pogotovo insuline. Ne znam koliko bih ostala. U martu imam vaskularnog hirurga.”
Ana: “Sutra
Pliz
Na dva meseca”
Milanka: “U koliko sati je sutra let”
Ana: “U 7h. Ili 13:30h”
Milanka: “Da li ću stići za 13:30; Da li može prekosutra u 13:30; Odgovaralo bi mi najviše za 7 dana; Za mene je ovo suviše kratko vreme”
Ana: “Ok”
Milanka: “Šta znači ok”
FOTO: ZORANA JEVTIĆ
Ana: “Ok sledeće nedelje”
Milanka je potom poslala nekoliko uzastopnih poruka ćerki kako bi odredile tačan datum njenog dolaska u Vašington.
Milanka: “Sledeće nedelje putujem. Je li to to znači? To znači koji datum otprilike? Da se organizujem; Sledeća je već sutra; Je li to to ili ona sledeća; Tj. posle 01.01.2023. Najviše da bih se spremila kako treba oko 07.01. bi odgovaralo; Nije meni problem da se spakujem, nego lekovi i doktori za sve to. Ja sam hroničar po mnogim pitanjima; Mislim da razumeš sve ovo, a ne da ja nešto neću. Daleko bilo; Teška situacija.”
Ana je zatim pozvala majku preko video-poziva i taj razgovor trajao je 16 sekundi, da bi Milanka dva minuta kasnije uzvratila poziv. Tada su razgovarale 13 minuta.
Sat vremena kasnije, Milanka je pitala ćerku za aparat za pritisak, pa se pretpostavlja da su u tih 13 minuta razrešile i konačan datum dolaska iako nam Milanka nije precizirala kako je tekao taj razgovor.
Milanka: “Da li ti je aparat za merenje pritiska u Vašingtonu da ne nosim odavde?”
Ana je majci odgvorila tek nakon 3 i nešto sata, odnosno već 26. decembra.
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
26. decembar (Ana odgovara u 1.43 sata ujutro)
Ana: “Jeste.”
Milanka se tek tog jutra, u 8.53 sati ponovo javila ćerki.
Milanka: “Da li treba za putovanje PCR test na koronu, i maske?
Ja u martu imam kontrolu kod vaskularnog. Nije određen datum. Može biti i u drugoj polovini marta, samo ako ima termina. On radi ambulantu utorkom. Tada moram biti ovde. Za putovanje volim da idem preko Istambula. Malo sam se navikla.
Verovatno nosim mali kofer.
Možda može i preko Njujorka, ali ne znam koliko je daleko od Vašingtona da bi došla kolima po mene.
Odgvori mi molim te na ova pitanja?”
FOTO: PRIVATNA ARHIVA
Ana ponovo nekoliko sati nije odgovara majci na poruke, te se konačno oglasila, ali u drugačijem tonu.
Ana: “Ne treba
Ok
Možda neće trebati da dolaziš”
Milanka: “Kako sada to. Šta je sada?
U svakom slučaju vama hvala!”
Ana: “Pravimo plan.
Verovatno za februar”
Milanka: “Ja odustajem od svega toga. Ne mogu dolaziti. Kasno mi je.”
FOTO: YOUTUBE/BOSTON25NEWS.COM
Ana je zatim u 17.14 poslala, ispostaviće se, poslednju poruku majci.
Ana: “Ok”
Nakon ovoga Ana i Milanka narednih pet dana nisu razmenjivale ni poruke ni pozove preko “Vibera”, a poslednji poziv Ana je uputila majci samo minut pre ponoći u novogodišnjoj noći.
– Muči me i proganja što nisam odmah otišla. Možda se ništa od ovoga ne bi desilo – kaže Milanka koja tek sada postaje svesna da ćerku možda više nikad neće videti.
5. januar (Milanka bezuspešno pokušava da stupi u kontakt s ćerkom)
Ne sluteći šta se dešava preko okeana, Milanka je ćerki 1. ujutro čestitala Novu godinu.
Milanka: “Srećna vam Nova 2023. i božićni praznici! Pozdrav!”
Pet dana kasnije, zabrinuta Milanka ponovo je pisala ćerki.
Milanka: “Ana, gde si sine? Nije mi dobro
Što mi se ne javiš na poruku”
I sutradan je pokušala da stupi u kontakt sa ćerkom, poslednji put.
Milanka: “Gde si?”
FOTO: EPA CRAIG WALKER/ POOL
Milanka je rekla i da je Ana iz Beograda u Ameriku otišla 7. decembra jer je njenom najmlađem detetu bio rođendan desetak dana kasnije. Celoj priči zastrašujuću notu daje činjenica da je Anin suprug Brajan Volš već 27. decembra, samo dan nakon što je Ana razmenila poslednju poruku sa majkom, počeo da na “Guglu” pretražuje: Koja je najbolja država za razvod za muškarce? Sve navedeno nagoveštava da je brak Ane i Brajana bio u velikoj krizi iza čega se možda krije i motiv ubistva.
Podsetimo, Ani Volš se izgubio svaki trag u noći između 31. decembra i 1. januara. Njen suprug Brajan Volš prijavio je njen nestanak tek tri dana kasnije. Istragom je utvrđeno da je on opstruisao istragu, a u podrumu kuće pronađeni su tragovi krvi i krvav nož. Takođe, na smetlištu su pronađene krvave krpe i tepih, te američka policija sumnja na najstrašniji scenario. Brajan Volš se nalazi u istražnom zatvoru, gde čeka epilog istrage, a u međuvremenu je optužen i za Anino ubistvo.
Voditeljka Suzana Mančić ispričala je u svojoj ispovesti da je godinama pre rođenja ćerke Teodore i Natalije, vodila borbu za potomstvo. Naime, tri puta je izgubila bebu, a lekari su sva tri puta rekli da je reč o sinovima.
FOTO: DAMIR DERVIŠAGIĆ
“Ja sam jaka žena i sve što mi se dešavalo prihvatala sam kao nužnost. Uporno sam išla prema svom cilju da jednog dana dobijem dete, a to se nije desilo sve do trenutka kada sam shvatila da moram da se smirim, da napravim raspored u životu, odgodim sve obaveze i legnem u krevet kako bih “čuvala” trudnoću. To je za mene bilo nešto nepojmljivo, da ja, koja sam oduvek bila zdrava mlada žena, bez ikakvih tegoba, izgubim bebu prvi, pa drugi, a onda i treći put,” ispričala je Suzana.
U svojoj knjizi voditeljka je otkrila da su sve tri bebe koje je izgubila bili sinovi.
“Iako su mi doktori svaki put rekli da sam nosila dečaka, ne mogu sto posto da verujem u to da su sve bili sinovi, jer je u našoj tradiciji da želimo da rađamo mušku decu. Mislim da možda takvim odgovorom teže da vas stimulišu da nastavite sa pokušajima. Ali, ja sam želela da imam sina Aleksandra, po mom ocu, i sina Stojana. Uvek sam volela ta stara, arhaična imena. Nisam poznavala nijednog Stojana, ali sam svaki dan išla u školu Ulicom Stojana Novakovića i nekako mi je to ime uvek zvučalo čvrsto, stameno. Na prvom ultrazvuku sa Teodorom, bila sam ubeđena da ponovo nosim dečaka. Kada mi je lekar saopštio da je devojčica, rekla sam da je to nemoguće i zaplakala kao poslednja seljanka. Ali, tolika moja želja za muškim detetom nastala je iz vrlo sebičnog razloga. Ja sam jedinica i u životu sam morala da budem i muškarac i žena, da se sama izborim protiv svih zabrana, roditeljskih, školskih, društvenih, čaršijskih. Morala sam sama da obezbedim i zaštitu i opravdanje, sve ono što sam idealizovala da bih bila u ulozi starijeg brata kojeg nikada nisam imala. Želela sam da ga moja ćerka ima.”
FOTO: KURIR
Suzanina je ispričala kako je izgledala njena borba za potomstvo i kroz kroz kakav bol i tugu je prošla.
“Prvu bebu izgubila sam odmah na početku, u trećem mesecu trudnoće. Tada se ispostavilo da imam dvorogu matericu, kao mnoge žene, koja je preduslov za probleme i prekid trudnoće. Kada sam zatrudnela drugi put, u drugom mesecu doživela sam komplikacije i doktor je izvršio kiretažu, posle čega sam dobila jake medikamente. Oporavila sam se i ubrzo sa Biljanom Jeftić i Aleksandrom Ilićem otišla na muzički festival u Južnoafričku Republiku. Treće večeri boravka u Johanesburgu probudila sam se u lokvi krvi. Taj strah i tu bespomoćnost ne mogu da opišem. Uhvatila me je panika hoću li umreti, pitala sam se šta da radim, nisam znala ko je u kojoj sobi u hotelu u kojem su radili Filipinci, čiji je engleski bio izuzetno loš. To je bila agonija. Međutim, u svoj toj nesreći imala sam i sreće, jer mi se prethodnog dana javila mamina prijateljica koja je sa mužem živela u tom gradu. Oni su me odveli u jevrejsku ginekološku kliniku, gde mi je doktor uradio ultrazvuk i pitao me da li su mi prekinuli trudnoću. Rekla sam da jesu, a on me je pitao gde sam to uradila. Rekla sam: ‘U Evropi’, na šta me je ponovo pitao: ‘Ali gde?’ Odgovorila sam: ‘U bolnici’. Tada je okrenuo ekran prema meni i pokazao intaktni plod. Odskočila sam od stola, suze su mi išle i od straha i od sreće, a najviše od neverice zbog svega što je prethodilo. Shvatila sam da sam imala blizanačku trudnoću i da je drugi plod preživeo kiretažu. Nažalost, dete sam izgubila u četvrtom mesecu u Beogradu, u strašnim bolovima i mukama. Fizički mi je to bilo najbolnije iskustvo u životu. Taj put od kuće na Bežanijskoj kosi do ‘Gradske bolnice’ na Zvezdari trajao je duže nego ijedan. Mislila sam da ću umreti. Poslednju bebu izgubila sam u šestom mesecu trudnoće. Tada sam se zapravo i porodila, mada mi je lekarka odmah posle porođaja rekla: ‘Nemojte se nadati’. Dete nije preživelo, nije imalo dovoljno razvijena pluća. Najstrašnije je bilo kada su mi doneli da potpišem umrlicu. To je bilo surovo”, ispričala je voditeljka, pa dodala:
“To je bio istinski hod po mukama. Ali, činjenica je da je žena satkana da bude jaka, da rađa i da gubi. Ja sam u sebi izgradila takvu filozofiju i vodila sam se njome.”
Velika tuga obavila je večeras Nikšić posle teške saobraćajne nesreće u kojoj je nastradao Vlado Jaramaz (43), sveštenik, suprug i otac dvoje dece, neraskidivi deo ovog kultnog grada.
Neverica se uselila među brojnim prijateljima porodice Jeramaz.
– Od večeras nebesa se raduju Vladovom liturgijskom pojanju – kažu Nikšićani i Podgoričani.
Vladimir Vlado Jaramaz je bio parohijski đakon Sabornog hrama Vaskrsenja Hristovog u Podgorici. Rođen je u Nikšiću 1980. godine, studirao je Bogoslovski fakultet u Foči i Beogradu, kao i fakultet Vizuelnih umjetnosti u Podgorici. U čin đakona rukopoložen je 6. januara 2010. godine, a činom protođakona odlikovan je 21. februara 2015. godine.
Nesreća se dogodila između 14 i 15 sati, na magistralnom putu Nikšić-Podgorica, u mestu Brlja, nadomak grada, kod benzinske pumpe, kada su se čeono sudarila dva automobila. Jaramaz je u automobili bio sa suprugom i dvoje dece, koji su prevezeni u nikšićku Opštu bolnicu.
– D. J. (7) je sa lakšim povredama na Odeljenju hirurgije, dok A. J. (12) ima povredu glave i upućena je u Klinički centar. Njihova majka zadobila je lakše telesne povrede i smeštena je na Odeljenju hirurgije – kazali su iz Opšte bolnice.
Vozač iz drugog automobila takođe je hospitalizovan na hirurgiji ove zdravstvene ustanove.
Za sada nisu poznate okolnosti koje su dovele do ove tragedije.
Većina porodica ima tajne i priče koje se prenose generacijama, ali sada takve priče postaju javne jer mnogi šire porodične tračeve putem društvenih mreža da ih čuje ceo svet.
Marsela, američka blogerka za menopauzu odlučila je da ležerno podeli svoju priču sa svojih skoro 300.000 pratilaca. Fanovi sada znaju da su Marsela i njen muž otkrili da su u srodstvu dok je ona bila trudna sa njihovim detetom.
– Dakle, nikome nisam javno rekla da sam se slučajno udala za svog rođaka – rekla je Marčela.
Objasnila je kako je sedela na kauču i tražila članove porodice. Gledala je ime dede, ime bake, ime prabake, ime čukunbake…
– Suprug je bio pored mene u potrazi za sopstvenom porodicom i pričao mi je kako je smešno što se naši članovi porodice zovu isto – kaže on.
Ubrzo je Marsela pogledala njegovo porodično stablo i otkrila da je identično njeni. Zatim su zamolili baku i dedu da potvrde zabrinjavajuću istinu, što su i učinili. Ne samo da su bili u rodu, već su zajedno odrasli i živeli zajedno kao deca. Marčela je objasnila situaciju, objasnivši da su ona i njen muž treći rođaci.
– Kad ja idem na svoje porodično okupljanje, može i on na svoje, u isto vreme – dodaje. Nisu imali pojma da su im baba i deda rođaci. Dok su mnogi bili šokirani, neki su uveravali Marselu da to nije ‘velika stvar’.
– Treći rođaci su prilično udaljeni – kaže jedan
. – To je dosta, luda slučajnost – dodaje drugi.
Marsela je odgovorila da joj je i dalje čudno što su u srodstvu. Drugi su je pitali kako za ovo nisu saznali ranije, na primer na venčanju. Objasnila im je da su imali privatno venčanje u zgradi suda bez porodice.
– Svi smo mi rođaci ako se vratite dovoljno daleko. Dakle, vaša beba je na neki način njegov rođeni rođak u četvrtoj generaciji – komentarisali su.
Voditeljka Dušica Jakovljević već godinama vodi izuzetno brz tempo života, ali s obzirom na to da radi ono što voli i želi, ništa joj ne pada teško
Voditeljka je sada ogolila dušu o poslu, a tom prilikom je otkrila odakle crpi neophodnu energiju za mnogobrojna dešavanja u životu.
Dušica Jakovljević, voditeljka
– Ja sam došla direktno sa emisije, radila sam “Pitanja gledalaca”, presvukla sam se i došla do prijatelja. Ja sam se rodila sa tim, inače u mojoj porodici i mama i tata i moja deca, mi imamo energiju, uvek imamo dosta života u sebi. Gledala sam skoro za čim žale ljudi kojima otkucava životni sat, žale za tim što nisu živeli onako kako su želeli, ja se trudim da živim onako kako želim i onako kako meni odgovara, po meri mojih prijatelja i porodice i mislim da je to recept i za mladalački igled i za ovu energiju – rekla je Dušica.
Dušica Jakovljević već godinama vodi rijaliti šou program “Zadruga”
– Apsolutno sam ponosna što sam deo toga, ja sam neko ko je dugo čekao na tu priliku, da budem deo tako velike porodice kakva je televizija Pink. Drago mi je što moje emisije beleže velike rejtinge, što smo se uklopili i kreativno, drago mi je što posle 25 godina moje karijere zajedno sa televizijom Pink sam neko ko postavlja neke standarde i obara sopstvene rekorde jer smo tuđe odavno oborili. Nikad nisu greške tumačene kao nešto loše, iz svake situacije smo umeli da preokrenemo, moje greške su postale kao deo imidža, neka spontanost, sve mi je improvizacija – rekla je harizmatična voditeljka u emisiji Eksluzivno.
– Aleksandra Nikolić pričala je Zvezdanu Slavniću u svojim ljubavnim odnosima i vezama koje je imala.
– Ja kad sam u vezi ja sam mirna kao bubica – rekla je Aleks.
– A napolju? -pitao je Zvezdan.
– Nismo se napolju mi nešto svađali. Imala sam ja toksične odnose. Nikad ja prva ne uradim ništa. Imala sam jednu vezu od godinu i po dana, pa smo se preselili u drugu državu, živeli smo tamo. To je baš bila ozbiljna boleština. Poslednje dve veze su mi Dejan Dragojević i Filip Car. Ja sam napolju, kako da kažem, brat. Osećam se kao da sam kod psihologa, imam osećaj kao da me istražuješ – govorila je Aleks.
FOTO: PRINTSCREEN ZADRUGA
– Misliš da smo baš prevazišli zadrugarsku komunikaciju – poručio je Slavnić.
– Ne volim baš puno da pričam – govorila je Aleks.
– Ja sam zanimljiv – dodao je on.
– Ne volim puno da pričam o svom životu i sebi jer ne volim da me neko dobro poznaje, a vidim da imaš moć da dobro upoznaš čoveka i da lako čitaš, a ja to ne volim – nastavila je Aleks.
FOTO: PRINTSCREEN ZADRUGA
– Kad bi ti znala šta je u mojoj glavi – rekao je Zvezdan.
– Laku noć – rekla je Aleks i prekrila se preko glave, a Zvezdan je nastavio da je gleda.