Jednom mladiću nije bilo spasa, još troje njih prebačeno na Urgentni centar
Jedan muškarac je poginuo, dok su tri osobe teško povređene u direktnom sudaru, koji se jutros nešto posle 7 sati dogodio na Ibarskoj magistrali u Meljaku.
Kako se nezvanično saznaje, do udesa je došlo kada je vozač “fijat punta”, koji se kretao u smeru ka Čačku zaqspao za volanom, prešao u suprotnu kolovoznu traku i sudario se sa drugim “fijat puntom”.
Tri povređene osobe transportovane su u Urgetni centar.
Radiša Trajković Đani ponovo je postao deda, a njegov sin Marko Trajković dobio je ćerku. Nakon proslave koju su napravili sinoć povodom dolaska na svet male devojčice, Đanijeva žena Slađa došla je sa svojim sinom u bolnicu kako bi mala devojčica i njena mama krenule kući.
Pevač u ovom trenutku nije bio tu, ali iz opravdanih razloga jer je žurka trajala do kasno u noć.
Ponosna baka izašla je sa čak dva buketa koji je donela za snajku a onda je stala pred medije i progovorila o protekloj noći ali i kako se oseća danas:
– Od sinoć se još nismo oporavili, majke mi moje mrtva sam. Napila sam se najstrašnije bilo je top, ja sam bila najveselija a za Đanija ne znam jer sam se prva napila. On sada spava. Sve je bilo u fullu. – rekla je Slađa za Kurir.00:39
Đanijeva žena presrećna zbog jos jednog člana porodice
Podsetimo, porodica Trajković je sinoć u jednom lokalu u srpskoj prestonici napravila pravu freštu, a među zvanicama su bile i Zlata Petrović, Vanesa Šokčić i mnogi drugi.
Nakon svih spekulacijua Aleksandra Nikolić i Filip Car odlučili su da zapečate priče o njihovom odnosu.
Nakon objave da su se pomirili, odlučili su da fotografijom stomaka Aleksandre Nikolić pokažu da su sada u skladu i da nastavljaju mirnim putem.
– Jedva te čekam… Ništa nije važno sem tebe – napisala je Aleks u okviru svoje emotivne objave, međutim, istu fotografiju je podelio i Car, koji sa ushićenjem očekuje naslednicu.
– Odmah nakon fotografije Aleks Nikolić, oglasio se i budući tata koji nije mogao da sakrije uzbuđenje:
– Čeka se beba – istakao je bivši zadrugar.
Podsetimo, Filip je pristao na sve uslove koje je Nikolićeva postavila samo kako bi se ostvarili u ulozi roditelja i u zajedničkom životu.
Par je na gala venčanju okupio preko 500 ljudi, od kojih je bilo dosta javnih ličnosti.
Pevač Darko Lazić i njegova izabranica Katarina su nedavno napravili gala svadbu za koju su, kako se pisalo izdvojili čak milion evra, a među zvanicama je bilo i pola domaće estrade.
Javnost zanima šta su Katarina i Darko dobili od poklona, i koji im je najdraži, a kako je slavlju prisustvovao veliki broj javnih ličnosti, svi su očekivali da su mladenci prilično “zaradili” na sopstvenoj svadbi, budući da je najpopularniji poklon upravo koverta sa novcem. Ipak, Katarina je priznanjem šokirala.
– Najlepši poklon je bila jedna slika naša, koja je ručno oslikana, a najneobičniji je, verovali ili ne, prazna koverta. Pozdravljam one koji su nam donosili prazne koverte, jako sam se iznenadila – rekla je Katarina za Red.
Novak Đoković biće proglašen za počasnog građanina Herceg Novog.
FOTO: SARAH STIER / GETTY IMAGES / PROFIMEDIA
Najboljeg tenisera sveta, Novaka Đokovića za Povelju grada i zvanje počasnog građanina Herceg Novog predložio je Sportski centar Igalo.
„Novak Đoković – izvanredna ličnost, najbolji sportista sveta i najveći ambasador sporta sa ovih prostora, duboko je povezan sa Herceg Novim kojeg je izabrao kao bazu za pripreme za velike turnire. Njegova prisutnost u našem gradu nije samo činjenica da je postao naš sugrađanin, već i prilika da se Herceg Novi promoviše kao destinacija za sportiste i turiste iz celog sveta – navodi se u saopštenju:
– Novak Đoković se istakao kao filantrop i humanitarac kroz sopstvenu fondaciju, pružajući pomoć zajednicama i deci širom sveta. Njegova posvećenost unapređenju društva i dobrobiti ljudi čini ga izvanrednim ambasadorom našeg grada.
Da podsetimo, Novak Đoković je ranije proglašen za počasnog građanina još dva grada u Crnoj Gori – Nikšića i Budve. Isto zvanje dobio je i u Republici Srpskoj u Banjaluci i Višegradu (Andrićgrad), te u BiH u Visokom.
Za razliku od mnogih drugih crkvenih praznika, kada se “zabranjuje ovo ili ono”, narod kaže da na današnji dan baš treba raditi
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik Svetog Kirjaka, u narodu poznatiji i kao Miholjdan
Prema narodnom vjerovanju, posle Miholjdana nastupa prava jesen koja je kalendarski već uveliko počela..
Oktobarski topli dani vezani za ovaj narodni i vjerski praznik poznati su kao Miholjsko ljeto.
Sveti Kirjak je rođen u Korintu krajem četvrtog vijeka i za života je smatran stubom hrišćanstva i uzorom monaških vrlina.
Čitajući Sveto pismo, veoma rano je počeo da se divi ustrojstvu spasenja ljudskog roda, a želja za duhovnim životom odvela ga je u Jerusalim, gde je stupio u manastir i dobio početna uputstva o monaškom životu.
Kirjaka
su monasi poštovali kao iscjelitelja i utešitelja bolesnih i nevoljnih.
Poživio je 109 godina i upokojio se 557. u pustinji gdje je proveo
starost i posljednje godine života.
U
pravoslavnom kalendaru se na ovaj praznik pominje i osveštanje bazilike
Svetog Mihaila u okolini Rima, što je i objašnjenje za naziv praznika.
Sveti Kirjak je zaštitnik i slava mnogih srpskih domova. U pojedinim srpskim selima održavaju se zavjetine i organizuju litije.
Miholjdan
kao praznik vijekovima unazad obilježavaju na isti dan (12. oktobra po
Gregorijanskom i novojulijanskom kalendaru, a 29. septembra po
starojulijanskom), katolici, pravoslavni i protestanti širom Evrope. Po
tome je ovaj datum jedinstven među hrišćanima raznih kongregacija.
Još
po nečemu današnji dan nije kao drugi. Za razliku od mnogih drugih
crkvenih praznika, kada se „zabranjuje ovo ili ono“, narod kaže da na
današnji dan baš treba raditi – ali ne u kući. S tim u vezi postoji i
vjerovanje da se na Miholjdan ne treba vjenčavati. I ovo je vjerovanje
takođe utemeljeno na tome da svatovi ne bi mogli da okupe goste jer su
svi zauzeti drugim poslovima za pripremu za zimu.
Prema narodnom
vjerovanju, ljudi na Miholjdan ne treba obavljati kućne poslove,
čistiti, spremati i slično. Ovo vjerovanje se uvrežilo u narodu zbog
toga što treba prvo posvršavati sve poslove napolju koji ne mogu da
čekaju zimu i hladnoću.
Današnji dan se naziva i mišji dan.
Vjeruje
se da će miševi i druge poljske životinjice uginuti na današnji dan ako
dotle u svoja skloništa nisu dopremili hranu za preko zime. Shodno tome
Miholjdan se smatra i danom posle kojeg treba polako početi sa
pripremom zimnice.
U Boki Kotorskoj, Miholjdan zovu još i
gospodski praznik, jer su ga slavile čuvene pomorske porodice tog kraja,
a mornari na ovaj dan nikada nisu isplovljavali na more kako ne bi
uvrijedili sveca.
Srpski narod vjeruje i da su rođeni na ovaj dan posebno nadareni i da će imati mnogo sreće u životu.
Optužnica koju je Više javno tužilaštvo u Beogradu u utorak podiglo
protiv roditelja dječaka-ubice koji je u OŠ „Vladislav Ribnikar“ 3. maja
ubio devetoro vršnjaka i radnika objezbeđenja, daje potpunu sliku onoga
što se kobnog dana dogodilo na Vračaru, izjavio je gostujući na RTS
rukovodilac krivičnog odjeljenja tužilaštva, Nikola Uskoković.
On je potvrdio i da je dječak-ubica koji je u vrijeme zločina imao 13 godina i zbog toga nije krivično odgovoran za ubistva, predložen u optužnici da kao svjedok bude saslušan na suđenju koje bi poslije potvrđivanja optužnice trebalo da zakaže Viši sud u Beogradu.
Izvor Kurira podsjeća da je dječak-ubica putem video linka iz psihijatrijske ustanove na koju je smješten poslije masakra koji je priznao, već dao iskaz u istrazi koja se u to vrijeme vodila samo protiv oca, dok je njegova majka imala status svjedoka.
I dalje istražujemo da li je još neko bio umiješan
Advokat
Nikola Nikodinović, koji zastupa jednu od oštećenih porodica, izjavio
je za Kurir da je podizanje optužnice važan korak u postupku koji je
protiv oca dječaka pokrenut istog dana kada se zločin dogodio. –
Optužnica je važan korak u cijelom postupku i eventualno novim
postupcima koji će se izroditi iz ovoga. Mi kao punomoćnici oštećenih
dajemo sve od sebe da doprinesemo daljem istraživanju toga šta se kobnog
dana desilo. Prvenstveno, da li postoje još neka krivična djela koja
stoje iza ovoga, konkretno da li postoje još neka lica koja stoje iza
ovoga što se desilo – rekao je Nikodinović za Kurir.
– Ubica iz
„Ribnikara“ nije imao zakonsku obavezu da svjedoči u istrazi koja se
vodila protiv njegovog oca, jer su najbliži srodnici. Međutim, i pored
toga, on je sam pristao da svjedoči i dao je detaljan iskaz na kom se
dobrim dijelom temelji i optužnica. Praktično je potvrdio sumnje da mu
je otac „stavio oružje u ruke“, vodio ga u streljanu i na salaš da uči
da puca u siluete ljudi i koncentrične krugove, kako da stoji i diše dok
ispaljuje hice – otkriva sagovornik Kurira i dodaje da je iskaz
najmlađeg masovnog ubice važan dokaz protiv oca i u smislu toga koliko
je lako došao do dva pištolja i šest okvira sa 92 metka, koje je otac,
kako je potvrđeno i u optužnici, čuvao u plastičnoj kutiji u rancu, koji
je nosio i kada su išli zajedno da vježbaju gađanje.
Osim iskaza dječaka-ubice, tokom istrage su prikupljeni i drugi dokazi – iskazi svjedoka, nalazi vještaka, materijalni tragovi.
–
Na osnovu svih prikupljenih dokaza, utvrđeno je da je dječak prvi put
očev pištolj uzeo 24. aprila i to kada je bio sam u kući. Prekrio je
kameru koja se nalazi u dnevnoj sobi, uzeo oružje, a potom ga vratio na
svoje mjesto. Međutim, 1. maja ponovo je uzeo dva očeva pištolja i
municiju i stavio ih u svoju sobu. Iz dokaza proizilazi da je prvomajske
praznike proveo kod prijatelja i rodbine, a da je potom prvog radnog
dana 3. maja pištolje stavio u ranac, namerno zakasnio na čas i ubio
najprije radnika obezbjeđenja, dvije dežurne učenice, djevojčicu koja je
stajala pored klavira, a potom ušao u svoje odeljenje koje je imalo čas
istorije i pucao u drugare iz školske klupe i nastavnicu – podseća
sagovornik Kurira šta se navodi u optužnici napisanoj na 267 strana.
Kada
je završio krvavi pohod, dječak ubica je izašao ispred škole i pozvao
policiju koja je došla i uhapsila ga. – Prikupljeni materijalni tragovi
doveli su do toga da se na optužnici nađe i ime majke dječaka-ubice,
pošto je na čauri pronađenoj pored vrata učionice otkriven i njen DNK –
podsjeća izvor. sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Iskazi
koje su odgovorno lice i instruktor u streljani dali, a u kojima su
tvrdili da nisu videli trinaestogodišnjaka da puca, nisu bili u skladu
sa ostalim dokazima, snimcima i iskazima, i zbog toga su i oni optuženi
za lažno svjedočenje.
‘Ja sam bradata žena, dečko mi ne dozvoljava da se obrijem…’
S 9 godina izrasli su mi zalisci, a
već s 12 sam brijala lice svakodnevno. Osjećala sam da je brijanje
jedini način da preživim. Na neki način, to je potvrđeno kritikama koje
dobivam na internetu, kaže Amerikanka
Žena s impresivnom bradom otkriva s
kojim negativnostima se svakodnevno susreće, od vrijeđanja stranaca na
ulici, do onih na internetu, ali unatoč kritikama, kaže da voli kako
izgleda.
Amerikanka Coral Renaie provela je
posljednjih 16 godina brijući lice kako bi zadovoljila druge, ali
nedavno je postala umorna od standarda ljepote za žene. Sada je
prihvatila svoju bradu, za koju kaže da je simptom njezinog sindroma
policističnih jajnika i zauvijek je odbacila svoje britvice.
Međutim, biti žena s bradom nije joj
lako, jer se 30-godišnjakinja neprestano mora nositi s reakcijama
drugih, uključujući sve njihove neugodne komentare i poglede. Ali ona je
ponosna na svoje dlakavo lice i kaže da se to sviđa i njezinom partneru
Illiasu (25), donosi
– Bilo je to stvarno bolno putovanje, fizički i emocionalno – rekla je.
Objašnjava kako je počevši s otprilike
četiri godine dobivala sve tamniju kožu na vratu, koljenima, laktovima i
gležnjevima, uzrokovano zdravstvenim stanjem.
– Jedna osoba je mislila da sam prljava i
rekla mi je da ostružem kožu u kadi da je skinem. Bio je to prvi put da
sam stvarno osjetila sram zbog svog tijela. S devet godina izrasli su
mi gusti zalisci, a već s 12 sam brijala lice svakodnevno. Osjećala sam
da je brijanje jedini način da preživim. Na neki način, osjećam da je to
donekle potvrđeno količinom mržnje koju dobivam na internetu. Stalno me
pitaju ‘što sam’ jer zbog dlaka im izgledam ‘čudno’ – priča Coral,
dodajući kako joj stalno govore da se mora obrijati.
Umorna je od toga da joj drugi govore što da radi sa svojim tijelom.
– No neki me podržavaju i ljubazni su. Većina mojih pratitelja trenutno su muškarci, čini se da uživaju u pogledu – ističe ona.
Većina se obično ne sukobljava s njom osobno.
– Definitivno puno bulje i ponekad vade
svoje telefone i pokušavaju me fotografirati. Oni moraju shvatiti da je
jedino što me čini drugačijom od bilo koga drugog moj prkos. Moja brada
nema nikakve veze s tim što sam čudna ili drugačija. Volim sebe i to
ljuti druge – priča Coral.
Naglašava kako njezin partner, Illias, nema problema s njezinim dlakama, a podržavaju je i njezina mama i nećakinje.
– Žene se ne bi trebale skrivati.
Zaslužujem ljubav. Zaslužujem zadovoljstvo. I neću više pristajati na
kompromis oko toga. Definitivno je pomoglo to što me Illias voli tako
duboko – ističe.
Nakon što se prestala brijati, oboje su
postali puno sretniji; on je bio sretan jer je ona konačno stekla
samopouzdanje, a ona jer se riješila boli od brijanja osjetljive kože.
– Konačno sam se osjećala dobro u svom
tijelu. Mama i nećakinje su mi definitivno najveća podrška. Njih tri me
bodre. Također je sjajno imati prijatelje uživo i na internetu koji mogu
vidjeti da to stvarno nije velika stvar. To je samo kosa – priznaje
Coral koja je odlučna riješiti se stigme oko žena koje imaju dlake na
licu.
Nedavno je održala govor u lokalnoj knjižnici, a svoja iskustva dijeli i na internetu sa svojim pratiteljima.
– Moramo razmisliti o tome zašto žene s
bradom toliko smetaju drugima. Većina ih poznaje žene koje uklanjaju
dlake s tijela, rekla bih da to rade svi – zaključuje ona.
Humanitarna fondacija BUDI HUMAN – Aleksandar Šapić prikuplja novčana sredstva za Đorđa Aksića (2019).
Đorđe je rođen 29.12.2019. godine u Nišu. Dete je iz redovno
kontrolisane, održavane trudnoće. Rođen je prevremeno, hitnim carskim
rezom. Odmah po rođenju prebačen je na Kliniku za dečje bolesti KC Niš
gde je intubiran. Nakon toga je 10 dana proveo na mehaničkoj
ventilaciji. Upao je u stanje sepse.
Sa svega 1730 grama Đorđe se odlučio boriti bez obzira na sve nedaće.
U više navrata je primao transfuziju krvi. Jedanaestog dana života
uspostavljena mu je hiponatremija i kongenitalna adrenalna hiperplazija.
U pitanju je opasno oboljenje nadbubrežne žlezde zbog koje će Đorđe
biti primoran biti na terapiji doživotno.
Uspostavljene su mu i dijagnoze hipotonije i hipertonije, da bi nakon
svog drugog rođendana dobio i krajnju dijagnozu, cerebralna paraliza.
Đorđe se leči u Specijalnoj bolnici za cerebralnu paralizu i razvojnu
neurologiju Sokobanjska u Beogradu. Redovno ide na fizikalne terapije i u
privatne centre za fizikalnu medicinu. Pomaka na bolje ima, ali
nedovoljno.
Bez obzira na veliki broj dijagnoza sa kojima se Đorđe nosi, on je
veseo dečak koji uživa u igri sa svojim bratom. Još uvek ne govori, ne
sedi, ne hoda. Da bi jednog dana napravio svoj prvi korak potrebni su
intenzivni fizikalni tretmani i rehabilitacije kako fizički razvoj ne bi
ugrozio i mentalni.
Roditelji su troškove lečenja do sad snosili samostalno i iscrpeli
sve resurse pa se ovim putem obraćaju svim humanim ljudim da im pomognu
kako bi Đorđe nastavio sa lečenjem. Sredstva su mu potrebna za
specijalističke preglede, fizikalne tretmane, rehabilitacije, logopedske
i defektološke tretmane, IST centar, za banjsko lečenje, ortopedska
pomagala kao i za putne troškove i smeštaj.
Da Đorđe napravi svoj prvi korak! Budimo humani! Pomozimo Đorđu!