Nakon što je ulazak Stanije Dobrojević napravio pravi bum – usledio je još veći šok i poslastica za gledaoce.
Nakon što su se strasti malo smirile, ovonedeljni vođa Uroš Stanić birao je potrčke.
On je prvo podigao nekoliko takmičara, a za početak podigao je Filipa Đukića i sve devojke sa kojima je on bio.
Uroš je takođe podigao Asmina Durdžića, Luku Vujovića, Aneli Ahmić, Sofiju Janićijević, Milenu Kačavenda, Anđela Rankovića, Boru Santanu i Anastasiju Brčić.
– Luka je ceo dan želeo da ga postavim sa Aneli, ali to neću da mu ostvarim. Gledaj Aneli, dobacuj. Sofija i Anđelo su bili jako interesantni kad se potelglo od Dače i Kačavende i po mom mišljenju je boli uvo za Terzu. Ništa ne bi uradila sa Anđelom u izolaciju, ali Dane da je tu možda bi bilo. Majo, ove devojke su tvoje prirodno stanje i to je mulj u kojem se nalazš. Bora i Anastasija se mire i spuštaju loptu, njihov želudac je bunar, a mislim da tu nema zaljubljenosti i ljubavi nego samo velika sujeta – govorio je Uroš.
Uroš je nakon toga saopštio da će njegovi potrčci ove nedelje biti Stanija Dobrojević i Asmin Durdžić.
– Kao što sam i rekao nećemo da imamo komunikaciju osim za crnim stolom. Ona ako misli da treba da pričamo, pa i onako ni ne spavam – dodao je Asmin.
– Ovo je očekivano i ništa me nije iznenadio – dodala je Maja.
Bitno obaveštenje iz PIO fonda je stiglo za penzionere kada je reč o isplati penzija.
PIO fond se oglasio i saopštio sve važne detalje o isplati.
Sada se upravo PIO fond oglasio sa najnovijom informacijom o broju održanih tribina.
Penizoneri, penzija, PIO fondfoto: Beta Dragan Gojić, Nebojša Mandić
U proteklih mesec dana Fond PIO i Savez penzionera ugostili su na tribinama širom Srbije blizu 4000 penzionera. Petnaesti susret organizovan je u Bajinoj Bašti. Kroz razgovore odgovoreno je na stotine pitanja penzionera, rešavani su njihovi problemi, neki na licu mesta, neki uz pomoć lokalnih vlasti i ostalih nadležnih institucija.
Zahvaljujući takvom pristupu, ovi susreti postali su mnogo više od formalnosti ili obaveze. Postali su mesto poverenja, razumevanja i bliskosti. Sa tribina je poslata važna poruka penzionerima, a to je da na njih Fond i država ne gledaju samo kao korisnike Fonda PIO, već kao na deo porodice i da će se ovakvi razgovori nastaviti i dalje.
Zemljotres magnitude 2.5 stepeni Rihtera zabeležen je u utorak, 31. mart 2026, u 05.16 časova, na području Srbije
Prema raspoloživim podacima, epicentar potresa lociran je u blizini Kladovo, na oko 18.3323 kilometara od njegovog centra, pri geografskim koordinatama širine 44.56 i dužine 22.39.
Hipocentar zemljotresa, prema podacima Evropsko-mediteranskog seizmološkog centra, smešten je na dubini od približno 8 kilometara ispod površine zemlje.
Za sada nema izveštaja o materijalnoj šteti ili povređenima, a nadležne službe prate situaciju.
Darko Lazić oglasio se nakon kritika da je prerano nastupio posle smrti brata, poručivši da sve dok ima Boga, to je i više nego dovoljno.
Darko Lazić pretrpeo je veliki gubitak – njegov brat Dragan poginuo je 11. marta u saobraćajnoj nesreći. Uprkos tragediji, Darko je prikupio snage i održao svoj prvi nastup nakon smrti brata, što je izazvalo brojne reakcije na društvenim mrežama. Neki su kritikovali pevača što nastupa pre nego što je prošlo 40 dana od gubitka, ali on je dobio snažnu podršku porodice i bliskih prijatelja.
Sada je na Instagramu Darko podelio emotivnu poruku:
– Imaš Boga i to ti je više nego dovoljno – objavio je pevač, koji je sada preuzeo odgovornost da vodi računa o porodici svog brata.Darko Lazić / Izvor: Printskrin:Instagram/darkolazicofficial
– Kad bih znao da mogu da ga vratim, ne bih nikad više u životu zapevao.
Darko je istakao koliko mu je teško da se nosi sa gubitkom, ali i zašto je morao da se vrati pevanju:
– Ne znam šta bih rekao… Prihvatio sam to, jednostavno… Život ide dalje, a nažalost ponekad život nije fer, ali moj posao je da pevam i morao sam da nastavim da pevam. Pritom, znam da prvi on ne bi želeo da prekinem da pevam. Nešto sam skoro pročitao, da su ljudi počeli uveliko da komentarišu nešto kao: “Sram te bilo, nije prošlo ni 40 dana, već ideš da pevaš…”.
– Samo sam u sebi pomislio, pa čekajte, ljudi, imate li vi malo respekta i da napišete tako nešto? Ipak ja moram da izdržavam i tri porodice – rekao je Darko i priznao da mu je teško dok peva, ali da mora da izdržava ne samo svoju, već i porodicu pokojnog brata:
– Najradije, kad bih znao da mogu da ga vratim, ne bih nikad više u životu zapevao. Ali, moja publika od mene očekuje da pevam i prvi on bi bio ljut kad bi znao da ne pevam, a on je uz mene uvek i gleda nas sa lepšeg mesta. On je uz mene, u mom srcu, večeras ću i prvi put pevati za njega, i do kraja života.
Dajana Paunović, nekadašnja voditeljka i pevačica, iako ima samo 36 godina, priznala je da je tip osobe koja dugoročno razmišlja. Logično bi bilo očekivati da pravi nove poslovne planove ili da eventualno razmišlja o drugom braku, međutim, njene misli idu u potpuno drugom smeru.
– Nedavno sam počela da razmišljam o kupovini grobnog mesta i da se raspitujem koliko košta – rekla je Dajana.
– Familiji sam saopštila da želim da budem sahranjena na Topčideru. Tamo sam odrasla, tamo je šuma, lepa je priroda. Onda sam shvatila da je velika gužva, a to mi stvara anksioznost – ispričala je Dajana u emisiji Goce Tržan „Ako progovorim”.
No, ona je nastavila dalje, pa je spomenula i razgovor sa sinom.
– Onda sam promenila odluku. Rekla sam sinu: „Moramo da se uselimo u kuću koja ima veliko dvorište. Hoću da budem sama, to mi je vrlo važno”.
Dajana Paunović je na kraju nazvala i bivšeg supuga Žiku Jakšića kako bi ga pitala koliko je on platio svoje grobno mesto.
To je izazvalo salve smeha u studiju, kao i konstataciju Goce Tržan: „Vas dvoje ste isti. Pa, što ste se razvodili?”
Žika Jakšić je bivšu suprugu zbunjeno pitao: „Da li si ti normalna, o čemu razmišljaš u tim godinama?”
Sve je okrenuo na šalu uz komentar: „Ja sam mislio da ćeš ti u Aleju!”
– Život je takav, nepredvidiv. Treba misliti o svemu. Ne želim nikome da ostavljam teret. Može sutra da me ne bude. Hoću da to bude rešeno – zaključila je Dajana.
Suđenje voditeljki je trajalo četiri godine, a ona se za to vreme nije pojavljivala u javnosti
Voditeljka Petra Cvijić nekada je bila jedno od zaštitnih lica dnevnika RTS-a, a onda se zbog saobraćajne nesreće povukla sa malih ekrana.
Suđenje voditeljki je trajalo četiri godine, a ona se za to vreme nije pojavljivala u javnosti. Kako se pisalo ranije, Petra Cvijić navodno i sada radi na RTS-u, međutim više se ne pojavljuje pred kamerama.
Ona navodno sada radi isključivo iza kamere, učestvuje u realizaciji informativnog programa.
Voditeljka RTS-a je Slobodana Bajića udarila kolima 9. januara 2012. godine u Vodovodskoj ulici.
Apelacioni sud u Beogradu pravosnažno je oslobodio voditeljku RTS-a Petru Cvijić (36) optužbi da je svojim automobilom udarila Slobodana Bajića (73) 9. januara 2012. godine, koji je preminuo od zadobijenih povreda jer nije dokazano da je izvršila krivično delo.
Darko Lazić i njegovi izazovi nakon lične tragedije
Darko Lazić, poznati muzičar i izvođač narodne muzike, suočava se s teškim vremenima nakon tragičnog gubitka svog brata. Ova situacija nije samo emotivno opterećenje, već i velika odgovornost jer se Darko osjeća dužnim da izdržava tri porodice, uključujući svoju vlastitu. U intervjuima, Lazić često ističe koliko mu je važna podrška bližnjih, ali i koliko je teško nositi se s tugom dok istovremeno nastavlja sa svojim muzičkim angažmanima. Njegova borba s tugom i obavezama postaje još jasnija prilikom svakog nastupa, gdje pokušava ostaviti sve brige iza sebe i pružiti publici najbolje od sebe.
Tugovanje predstavlja proces koji se ne može jednostavno zaboraviti, a Darko se suočava s izazovima koji su kompleksni i višedimenzionalni. S obzirom na to koliko je njegov brat bio važan dio njegovog života, teškoće koje proživljava su dodatno otežane činjenicom da je Darko u očima javnosti, gdje se od njega očekuje da bude snaga i inspiracija. Mnogi njegovi obožavatelji i prijatelji često ističu koliko je važno otvoreno razgovarati o ovim temama, jer se mnogi ljudi suočavaju sličnim izazovima, ali se često osjećaju osamljeni u svom bolu.
Zdravko Čolić i njegov spektakularni nastup u Sarajevu
U međuvremenu, Zdravko Čolić, jedan od najomiljenijih izvođača na prostorima bivše Jugoslavije, održao je koncert u punoj Zetri. Ovaj događaj privukao je brojne fanove koji su uživali u njegovim hitovima. Puna dvorana i oduševljena publika svjedočili su o njegovoj neospornoj popularnosti, koja ne jenjava ni nakon toliko godina na muzičkoj sceni. Čolić je tokom koncerta izveo niz svojih najpoznatijih pjesama poput “Ti si mi u krvi” i “Stanica Podlugovi”, što je dodatno ojačalo njegov status ikone narodne muzike. Njegov nastup nije bio samo muzički, već i emotivni doživljaj koji je povezao generacije.
Jedinstvena atmosfera tokom koncerta bila je potvrđena gromoglasnim aplauzom i pjevanjem publike. Zdravko je tokom nastupa često razgovarao s publikom, dijeleći priče iz svog muzičkog putovanja, što je dodatno učvrstilo njegov odnos s fanovima. Mnogi su isticali da je ovaj koncert bio više od muzičkog događaja; bio je to spoj nostalgije i radosti, sa Zdravkom kao vodičem kroz svojevrsno muzičko putovanje.
Kako se pripremiti za koncert?
Za sve one koji planiraju prisustvovati koncertima poput onih Zdravka Čolića, važno je znati kako se pripremiti kako biste izbjegli eventualne gužve. Preporučuje se da dođete ranije, kako biste pronašli dobro mjesto i uživali u atmosferi prije nego što koncert počne. Takođe, imajte na umu da je bolje kupiti karte unaprijed kako biste izbjegli razočaranje na dan koncerta. Rano dolazak ne samo da garantuje bolje mjesto, već vam omogućava i da se upoznate s drugim fanovima, što dodatno obogaćuje iskustvo.
Osim ranog dolaska, preporučuje se i da se obratite pažnju na vremenske prilike. Nošenje udobnih cipela i odjeće koja odgovara vremenskim uslovima može značajno doprineti vašoj udobnosti tokom koncerta. Mnogi posjetioci često zaborave da se ponesu voda, grickalice ili čak dodatna jakna, što može biti posebno važno ukoliko koncert traje duže od očekivanog. Takođe, pratite društvene mreže izvođača jer često objavljuju važne informacije o koncertima, uključujući vremenske promjene ili dodatne aktivnosti koje se dešavaju prije ili nakon nastupa.
Produkcijski spektakl u Zetri
Čolin koncert u Zetri bio je prava produkcijska poslastica. Organizatori su se potrudili da svaki detalj bude savršeno izveden, od svjetlosnih efekata do muzičke postavke. Ovakvi koncerti pomjeraju granice i postavljaju nove standarde u muzičkoj industriji, ne samo u Bosni i Hercegovini, već i u regiji. Publika je bila oduševljena, a mnogi su isticali da je ovo bio jedan od najboljih koncerata na kojima su ikada bili. Takav nivo produkcije zahtijeva ne samo vještinu, već i veliko planiranje i timski rad, što dodatno naglašava važnost profesionalizma u muzičkoj industriji.
Osim samog nastupa, koncert je uključivao i vizuelne efekte koji su dodatno obogatili iskustvo prisutnih. Svaki trenutak bio je pažljivo osmišljen kako bi se stvorila nezaboravna atmosfera koja će se pamtiti. U današnjem vremenu, gdje je konkurencija velika, ovakvi koncerti su od suštinskog značaja za održavanje interesa publike i osiguranje dugoročnog uspjeha izvođača.
Zdravlje i oporavak poznatih ličnosti
Dok se Darko Lazić bori s osobnim izazovima, Zorica Brunclik, druga poznata izvođačica, nedavno je prošla kroz tešku operaciju. Ova situacija dodatno naglašava koliko je važno brinuti se za svoje zdravlje, posebno u industriji koja često zahtijeva od muzičara da budu u vrhunskoj formi. Njeni najbliži prijatelji i saradnici oglasili su se kako bi pružili podršku i informisali javnost o njenom oporavku. Zorica je poznata po svom snažnom glasu i emotivnim izvedbama, a njena borba za zdravlje predstavlja važan podsjetnik koliko su fizičko i mentalno zdravlje bitni za svakog umjetnika.
Finansijska pomoć i podrška
Nažalost, povremeno se dogode i tragični događaji u životima poznatih ličnosti. Tako je preminula jedna poznata glumica, a za njen sahranu okuplja se novac. Ove situacije često pokazuju koliko podrška zajednice može biti snažna i važna u teškim trenucima. Mnogi su se odazvali pozivu za pomoć, pokazujući da solidarnost i zajedništvo nisu samo riječi, već i djela koja nas povezuju. Organizacija humanitarnih koncerata ili prikupljanje donacija postalo je uobičajena praksa, a mnogi izvođači rado se odazivaju kako bi pomogli onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Halid Bešlić i njegovo lično putovanje
Halid Bešlić, legenda narodne muzike, nedavno je podijelio svoje iskustvo o tome kako su njegove pjesme pomogle mnogima da se nose s teškim vremenima. Njegove emotivne balade i snažne poruke često su služile kao terapija za mnoge fanove, a sam Halid je istakao koliko je važno imati podršku i ljubav ljudi oko sebe. Njegovo lično putovanje kroz bol i oporavak inspirisalo je mnoge, a njegove pjesme i dalje ostavljaju dubok trag u srcima slušalaca. Bez obzira na izazove s kojima se suočavao, Halid je uvijek nalazio snagu u muzici, a to je poruka koju prenosi i svojim fanovima.
S obzirom na sve ove događaje, jasno je koliko muzička industrija može utjecati na živote pojedinaca i zajednica. Od ličnih tragedija do javnih nastupa, muzičari i izvođači često balansiraju između ličnih emocija i profesionalnih obaveza. Njihove priče su inspirativne i podsjećaju nas na važnost zajedništva i podrške u teškim vremenima. Vjerovatno je da će se i u budućnosti slične situacije dešavati, stoga je važno da nastavimo pružati podršku onima koji se bore s izazovima, ne samo unutar muzičke industrije, već i šire.
Prošlo je još 10 godina pre nego što je bio u stanju da komunicira sa bilo kim
Muškarac po imenu Martin Pistorijus bio je u komi 12 godina, a kada se probudio, sećao se svega — od stvari koje mu je majka pričala dok je ležao nepomičan, pa do zlostavljanja od strane medicinskog osoblja.
Martin je, naime, bio normalno dete zainteresovano za elektroniku i odrastao je u Južnoj Africi. Sa 12 godina se iznenada razboleo – njegovi simptomi su u početku bili sitni, bolelo ga je grlo, a potom je počeo da spava većinu vremena, da bi na kraju potpuno izgubio mogućnost da se kreće.
Lekari su doneli zaključak da je Martin bolovao od meningitisa i rekli su roditeljima da oni ne mogu ništa da učine i poslali su ih kući uz reči da roditelji treba da brinu o dečaku do njegove smrti.
Kod kuće, porodica je razvila postupak za brigu o Martinu. Roditelji su ga kupali, hranili ga i prevrtali svaka 2 sata da se uvere da ne razvija rane od ležanja. Tokom dana bio je u centru za brigu takvih lica, a počeo je polako da vraća svest, a kada je napunio 16 godina postao je potpuno svestan svog stanja. Međutim, on još uvek nije bio u stanju da se kreće niti uopšte da pomera svoje telo. Prošlo je još 10 godina pre nego što je bio u stanju da komunicira sa bilo kim.
– Toliko godina sam bio kao duh. Sve sam mogao da vidim i čujem, ali kao da nisam bio tamo. Bio sam nevidljiv – ispričao je Martin nakon proživljenog pakla.
Kako nisu imali mogućnost popodnevne brige za njega, Martina su roditelji tokom radnog vremena ostavljali u posebnom Institutu za nemoćne osobe. Martin je tada provodio dane sa zaposlenima u centru, koji su ga zlostavljali. On je ispričao sledeće:
– Bilo je užasno. Naravno oni (Martinovi roditelji) su se osećali užasno kada su konačno otkrili šta se dešava i kada je moj otac Rodni sve prijavio. Naravno svi zaposleni su to demantovali i nikada nisam osetio i dobio pravdu. Ljudi u centru su me čupali za kosu tako da su mi oči bile pune suza, a metalnom kašikom su me udarali u zube kada su me terali da jedem, ispričao je Martin.
Kako je objasnio, potpuna nemoć je ono što ga je zaista pogodilo.
– Svaki pojedinačni aspekt vašeg života kontroliše i određuje neko drugi. Oni odlučuju gde ste, šta jedete, da li ćete sedeti ili leći, u kom položaju ćete ležati, sve…
– Kada mi je bilo muka znali su da urlaju na mene. Znao sam i da ako zaplačem samo bi pogoršao stvari. Bio sam primoran da pijem vreo čaj i da jedem dok ne povratim, onda bi me šamarali i vikali.
Martin se požalio čak i na se*sualno zlostavljanje u kojem ga je jedna medicinska sestra u domu opkoračila i simulirala seks sa njim, otkopčavala mu šlic i dodirivala ga po genitalijama.
– Bila je i jedna žena koja mi je dolazila u sobu i simulirala intimni odnos sa mnom. Osećao sam se nemoćno i samo sam razmišljao o tome kako da pobegnem – dodao je.
Martin se seća i da su mu stavljali kolica ispred televizora i tamo je ostajao satima i bio prisiljen da gleda reprize non stop.
– Oni bi mi postavili pred TV koji bi celo popodne bio upaljen. Svakog dana je program bio isti, dinosaurus Barni. Bože, koliko sam mrzeo tu emisiju – priseća se Martin.
“Nadam se da ćeš umreti”
Od svega što je doživeo u svom telu, zatočenom u komi, Martin kao najteži trenutak navodi reči koje je izgovorila njegova majka. Dok je stajala kraj njega, brišući njegovo beživotno telo, tiho je izgovorila: „Nadam se da ćeš umreti.”
Martin je čuo te reči i one su mu se duboko urezale u pamćenje. Kada je konačno mogao da komunicira, obratio se majci i rekao: “Mama, čuo sam kada si mi rekla ‘Nadam se da ćeš umreti’.”
Iako ga je to tada užasno povredilo, sada, kako kaže, potpuno razume njene emocije i okolnosti pod kojima je to izgovorila
“Videla sam da me razume”
Nakon 12 godina provedenih u komi, zaposleni u domu u kojem je Martin bio negovan počeli su primetiti promene u njegovom ponašanju, odnosno prve pokušaje komunikacije. Ubrzo su obavestili roditelje, a kada je Martin napunio 25 godina, dobio je kompjuter sa komunikacijskim softverom koji mu je omogućio da, po prvi put, komunicira s okolnim svetom. Taj softver i danas koristi kako bi se povezivao sa ljudima.
– Imao je iskricu u očima, videla sam da me razume – izjavila je Virna Van Der Valt, terapeut centra.
Uspeo je da unapredi i svoje kretnje raznim terapijama, a preko interneta je 2008. godine upoznao svoju buduću ženu zbog koje se preselio u Veliku Britaniju. Za njega svaka godina od kome donosi barem neki napredak, pa je tako 2011. uspeo da povrati deo kontrole nad rukama i glasom, a napisao je autobiografiju “Ghost boy” (Dečak duh) po kojoj se planira snimanje filma.
Kada se probudio i potpuno rehabilitovao, preko interneta je upoznao Džoan sa kojom se venčao 2009. godine.
Najlepše vesti Martin i njegova supruga Džoana primili su u julu 2018. godine, kada je Džoana iznenada ostala trudna. Ovo je došlo nakon što su im doktori godinama tvrdili da neće moći da postanu roditelji, a bračni par je već bio pomiren sa tom činjenicom.
Martin danas živi svoj život u invalidskim kolicima i komunicira pomoću kompjutera koji govori u njegovo ime. Ipak, sećanja iz njegovog detinjstva, nažalost, ostala su izbrisana.
POGLEDAJTE I – LEKAR OTKRIO ŠTA SE DEŠAVA SA NAMA NAKON ŠTO UMREMO: Tvrde da je 100 odsto tačno: “SVI ĆEMO POSLE SMRTI BITI U…”
Radijacioni onkolog Džefri Long iz Kentakija je osnivač Fondacije za istraživanje iskustava bliske smrti, a pre nekoliko godina je za “Insider” napisao esej o svom naučnom radu, zaključivši da je posle 25 godina istraživanja uveren da postoji život posle smrti. On nimalo ne sumnja u postojanje zagrobnog života, a čak je išao dotle da je opisao kako bi to otprilike moglo da izgleda, bar oni prvi trenuci nakon što čovek umre.
Pre 37 godina bio sam specijalizant onkoloije, i učio sam da je najbolje lečiti rak korišćenjem zračenja. To su bili dani pre interneta, pa sam istraživao gradivo u biblioteci. Jednog dana sam prelistavao veliki broj časopisa “Journal of American Medical Association” kada sam naišao na članak koji opisuje iskustva bliske smrti (termin koji se odnosi na širok spektar ličnih iskustava u vezi sa neposrednom smrću, prim.aut).
To me je nateralo na razmišljanje. Sve ono što sam do tada učio govorilo mi je ili si živ ili mrtav. Nije bilo ničega između. Ali odjednom sam čitao tekst kardiologa koji opisuje pacijente koji su umrli, a zatim se vratili u život, izveštavajući o veoma različitim, skoro neverovatnim iskustvima.
Od tog trenutka, bio sam fasciniran iskustvima bliskim smrti. Iskustvo bliske smrti definišem kao stanje kada je neko ili u komi ili klinički mrtav, bez otkucaja srca, a koji ima lucidno iskustvo gde vidi, čuje, oseća emocije i komunicira sa drugim bićima. Sve što sam saznao i spoznao o ovim iskustvima suštinski je promenilo moj pogled na univerzum.
Iskustva bliske smrti imaju zajedničke niti
Kada sam završio specijalizaciju, osnovao sam Fondaciju za istraživanje iskustva bliske smrti. Počeo sam da prikupljam priče od ljudi koji su prošli kroz takvo iskustvo i da ih procenjujem umom naučnika i doktora. Dajem mišljenja na osnovu dokaza i u sve ovo sam ušao kao skeptik. Ali, suočio sam se sa ogromnim dokazima i počeo sam da verujem da sasvim sigurno postoji život posle smrti.
Ne postoje dva ista iskustva bliske smrti. Ali dok sam proučavao hiljade njih, video sam postojan obrazac događaja koji se pojavljuju po predvidljivom redosledu. Oko 45 odsto ljudi koji imaju ovo iskustvo tvrdi da su na kratko izašli iz svog tela. Kada se to dogodi, njihova svest se odvaja od fizičkog tela i obično lebdi iznad istog. Osoba može da vidi i čuje šta se dešava oko nje, što obično uključuje besomučne pokušaje da se ožive. Jedna žena je čak ispričala da je videla kako je doktor bacio medicinsku alatku na pod nakon što je uzeo pogrešnu, što je on kasnije i potvrdio.
Nakon vantelesnog iskustva, ljudi svedoče da bivaju prebačeni u drugo carstvo. Mnogi prolaze kroz tunel i vide jako, intenzivno svetlo. Tu ih dočekuju voljeni koji su preminuli, uključujući kućne ljubimce, ali pritom u naponu snage i života. Većina ljudi kaže da oseća neodoljiv osećaj ljubavi i mira. Osećaju se kao da je ovo drugo carstvo njihov pravi dom.
foto: Wavebreak Media LTD / Wavebreak / Profimedia
Nisam našao nikakvo naučno objašnjenje za ova iskustva
Ova iskustva mogu da zvuče kao kliše: jako svetlo, tunel, voljeni koji su preminuli… Ali tokom 25 godina proučavanja, poverovao sam da su ovi opisi postali opšta mesta savremene kulture jer su zapravo istiniti. Čak sam radio sa grupom dece mlađe od pet godina koja su imala iskustva bliske smrti. Oni su prijavili ista iskustva kao i odrasli – i u tom uzrastu, malo je verovatno da su čuli za jako svetlo ili tunel koji se javljaju kada umrete.
Drugi ljudi su mi pričali o naizgled neverovatnim događajima, koje su kasnije ipak mogle da se potvrde. Jedna žena je izgubila svest dok je jahala konja na stazi. Njeno telo je ostalo na toj stazi, dok je njena svest odjahala sa konjem dok je on galopirao nazad do štale. Kasnije je mogla da opiše šta se tačno dogodilo u štali, jer je to videla uprkos tome što njeno telo nije bilo tamo. Drugi, koji nisu razgovarali sa njom, potvrdili su njenu priču. Ja sam doktor medicine. Pročitao sam gomilu istraživanja mozga i razmotrio sva moguća objašnjenja za iskustva bliske smrti. Suština je da nijedno od njih ne pije vodu. Ne postoji čak ni približno uverljivo fizičko objašnjenje za ovaj fenomen.
Proučavao sam i iskustva ljudi koji su izbegli smrt za dlaku
Za iskustva bliska smrti podrazumevam posebnu definiciju – osoba mora da bude bez svesti. Ali postoji još jedna vrsta fenomena koja me takođe fascinira: ono što ja nazivam iskustvom trenutnog, intenzivnog straha od smrti.
Ovo su situacije u kojima snažno osećate da vam je život u neposrednoj opasnosti. To su situacije kada je smrt izbegnuta za dlaku, kao što su saobraćajne nesreće u kojima bi jedan trenutak ili drugačiji pokret ishod učinio fatalnim ili iznenadni pad.
Ovi ljudi uglavnom ne vide tunel ili jarku svetlost, ali često prijavljuju da im ceo život “proleti pred očima”. Iako ovo ponekad prijave i ljudi koji su iskusili stanje blisko smrti, ipak je češće kod onih koji su za dlaku izbegli neku kobnu situaciju. Ti ljudi se čak sećaju događaja iz detinjstva kojih u svesnom stanju nisu mogli da se sete, ali koje su kasnije potvrdili razgovorom sa članovima porodice.
Svi ćemo posle smrti biti u miru
Iako sam strastven u vezi proučavanja iskustava bliskih smrti, moj dnevni posao se i dalje vrti oko pomaganja pacijentima u borbi protiv raka. Ne govorim svojim pacijentima o svojim drugim istraživanjima, ali ipak, moj rad u vezi istraživanja života posle smrti, učinio me je saosećajnijim i ljubaznijim doktorom. U stanju sam da pomognem svojim pacijentima da se suoče sa bolestima opasnim po život sa povećanom hrabrošću i strašću. Moj cilj je da im pomognem da imaju više zdravih dana ovde na Zemlji. Ali čvrsto verujem da će, ako i kada odu, biti u miru.
LJUDIMA SE CELO TELO RASPADNE POSLE SMRTI, ALI JEDNO TRAJE VEČNO
Telo ima više od 200 kostiju, nekoliko biliona mikroba i čak 37 biliona ćelija. Kada nastupi smrt, ono postupno propada, a nekim organima potrebne su godine da potpuno nestanu.
Između drugog i četvrtog dana od smrti mikrobi su već svuda. Oni proizvode otrovne gasove, poput amonijaka i sumporvodonika, koji će se proširiti i dovesti do toga da se telo naduje i zaudara.
Zatim, zbog nedostatka dotoka kiseonika počinju da propadaju oni organi kojima je to najpotrebnije, a jedan od njih je mozak. Ćelije koje ga čine sadržavaju 70 posto vode, a kada ostanu bez kiseonika i počnu da odumiru, otpuštaju je. To je razlog zbog kojega se na dnu leša ubrzo nakon smrti čoveka može pronaći voda. Nekoliko sati otkako je nastupila smrt počinje i proces u crevima.
foto: RINA
Naime, kako umirući imunološki sistem više ne može da sadrži gladne mikrobe koji obično pomažu u probavi hrane koju čovek jede, oni – beže. Krenu iz donjeg dela creva kroz tkivo, a kroz nekoliko sati dospevaju do jetre i žučne kese koja sadrži žuto-zelenu žuč koja služi za razgradnju masnoća koje čovek konzumira dok je živ.
Nakon što mikrobi pojedu te organe, ta žuč počinje preplavljivati telo bojeći ga u svoju boju. Nakon 3 do 4 meseca ta žuta boja menja se u smeđe-crnu nijansu jer propadaju krvne sudove, a gvožđe koje je u njima počinje da oksidira.
Otprilike u isto vreme molekularne strukture koje drže ćelije na okup razdvajaju se, pa se tkivo počinje pretvarati u vodenastu kašu.
Kada prođe malo više od godinu dana kisele telesne tečnosti i toksini razgrađuju pamučnu odeću na mrtvom telu, pa će se ona raspasti. Tada nastupa vreme kad više nema nekih dramatičnih promena, ali nakon desetak godina, u okruženju sa dovoljno vlage i niskim delom kiseonika, pokreće se hemijska reakcija koja masnoću na bedrima i pretvara u supstancu nalik na sapun – ta se supstanca naziva mrtvački ili grobni vosak.
S druge strane, ako se telo nalazi u uslovima gde nema puno vlage, može nastupiti mumifikacija – da, čovekovo mrtvo telo može se prirodno pretvoriti u mumiju. Kako svo to vreme kroz tanku kožu na ušima, nosu i kapcima isparava voda, to dovodi do njihova isušivanja i poprimanja crne boje – upravo to je proces mumificiranja.
Otprilike 50 godina nakon smrti tkivo umrle osobe polako nestaje, a ostaje mumificirana koža i tetive. Tokom idućih trideset godina i oni će se raspasti, pa će tako nakon punih 80 u lešu ostati samo kosti. Do 100. godišnjice smrti kolagen u kostima drastično se smanjio, pa tada i one počinju pucati i propadati. Od njih nastane krhka mineralna materija, a u poslednjoj fazi raspadanja pretvore se u prah.
Zanimljiva činjenica jeste da jedan deo tela ostaje večno, a to su zubi – oni se ne mogu raspasti ni propasti, prenosi Business Insider.
Dakle, u lešu uz njih mogu ostati još samo najlonski šavovi odeće koji se takođe ne mogu raspasti i grobni vosak.
POGLEDAJTE I – MEDICINSKA SESTRA IZ VRŠCA STOPIRALA SA MRTVIM DETETOM U NARUČJU Vozač ih izbacio iz saniteta, ovo se ne zaboravlja
NIN u broju 693, objavljenom 19. aprila 1964, objavio je reportažu „Mrtvi auto-stoper: Događaj za koji bi bilo bolje da je samo izmišljotina“, u kojoj opisuje tragični slučaj devojčice koja je preminula na putu između Vršca i Beograda.
Tekst iz arhive NIN-a prenosimo u celosti.
U svakodnevnom životu ponekad se dešavaju stvari koje bi izgledale neuverljive kada bi se literatura bavila njima. Ponekad se dešavaju stvarni događaji u koje niko ne bi želeo da poveruje.
Na putu izmeđuVršca i Beograda žena u belom mantilu držala je podignut palac i pokušavala da zaustavi neki automobil. To nije neobična slika – auto-stoper. Međutim, žena u belom odelu imala je pored sebe prtljag zbog koga su vozači samo još jače pritiskali papučicu za gas i promicali bez zaustavljanja.
U vršačku bolnicu doneli su sedmogodišnju devojčicu. U trenutku kada su je uneli u bolnicu, njene igračke, krpice, škola, roditelji, pa čak i njeno ime, ostali su napolju. Ona je postala pacijent kome treba ukazati lekarsku pomoć. Njen život je stavljen u ruke lekara. Lekar je pregledao devojčicu. Dijagnoza: akutna upala mozga. Učinilo se sve što je moguće da se pacijent spase. Oprema vršačke bolnice nije najmodernija.
„Neophodno je da se bolesnik prebaci odmah u Beograd”, rekao je dežurni lekar.
Poslednje putovanje malog pacijenta
Četvrtak, 26. mart, popodne. Auto vršačke bolnice bio je na terenu. Kako prebaciti malog pacijenta? Dežurni lekar dr Šinžar je našao rešenje. Oko dva po podne auto Infektivne klinike iz Beograda dovezao je pet bolesnika u vršačku bolnicu. Tim autom treba prebaciti devojčicu na beogradsku Infektivnu kliniku da joj se ukaže hitna pomoć. Rešenja postoje.
Šoferu Infektivne klinike se još nije išlo nazad. Malo se protivio, ali vremena nije bilo za gubljenje. Jedan mali ljudski život je u opasnosti. Treba učiniti sve što se može da se devojčica ponovo vrati svojim roditeljima, svojim knjigama koje su joj kupljene, u školsku klupu gde će slušati učiteljicu kako je neće razumeti sasvim. Tako će ostajanje u klupama ponavljati decenijama, i devojčica će postati odrasla i možda i sama učiteljica.
Devojčicu unose u bolnička kola. Ona je u nesvesti. Pored nje se nalazi bolničarka vršačke bolnice, Jovanka Došenović. Devojčica ima svoje ime, ali nju nije vredno zvati po imenu dok je bez svesti. Auto kreće. Sivo martovsko nebo iznad puta. Automobil ne ide dovoljno brzo.
Za vreme puta devojčici je pozlilo. Bolničarka je telefonom dobila uput od lekara: „Sestro, dajte pacijentu vazduh, učinite sve što se može.”
Ilustracijafoto: Petar Aleksić
Bolničarka je postupila prema uputu lekara. Malom pacijentu je znatno bolje i put je nastavljen.
Reč je o humanosti
Devojčica leži u bolničkim kolima. Užasna je pomisao da čovek posmatra kroz prozor bolničkih kola poslednje stvarnosti koje vidi u životu. Niske oblake iz kojih će poteći kiša, grane, slučajni krajičak plavog neba. Ako već mora da „umre“, čovek bi želeo da tome doda malo dostojanstva. Za pacijenta kome je tek sedam godina suviše je rano da ima predstavu o tome; sem toga, devojčica je u nesvesti i ne vidi ni tu sivu panoramu koja promiče pored prozora bolničkih kola.
Devojčica se bori za život. I bolničarka se bori za svog pacijenta. Za bolničarku je to čisto pitanje posla. Reč je o humanosti. U pitanju je ljudski život.
Auto prolazi kroz selo. Zvuk sirene para vazduh. Za volanom u kolima beogradske Infektivne klinike je šofer Milan Kalabić; bolničarka Infektivne klinike Smilja Mikić. U zadnjem delu auta je bolničarka Jovanka Došenović sa pacijentom. Auto je prošao pored Novog Sela i približava se Pančevu. Odjednom stanje male bolesnice se naglo pogoršalo. Devojčica malaksava, gubi dah. Treba joj vratiti dah. Njen život je sadržan u tom disanju. Ljudi su u životu dok dišu. Ako devojčica bude disala, izdržaće do bolnice, gde će možda pronaći lek za nju. Bolničarka Jovanka čini poslednje što može, svojim dahom pokušava da vrati dah malom pacijentu. Život pacijenta visi na sasvim tankoj niti.
Nit se prekinula.
Devojčica više neće odlagati sedište na kraju klupe, šarati po sveskama, ni jednog dana postati učiteljica ili nešto drugo. Devojčica je umrla. Imala je sedam godina. Ali njeno vreme se više ne meri godinama. Za nju vreme više nema smisla.
Ipak, ona je još za izvesno vreme imala pravo da ljudi oko nje čine sve što mogu, što joj, istina, ne bi vratilo njen mali izbledeli život, ali koje joj život ipak duguje.
Šta se dalje zbiva?
Bolničarka je obavestila vozača da je pacijent umro. Vozač je premišljao nekoliko trenutaka. Bolničarka je očekivala da će šofer okrenuti auto i vratiti leš male bolesnice. No, šofer je doneo logičniju odluku. Njemu se žurilo u Beograd. Previše se zadržao u Vršcu. Svoj posao je ionako obavio. Bolesnike koji su bili upućeni u vršačku bolnicu on je otpratio. Zašto bi se sada vraćao? Žurio je u Beograd, da se vrati na posao ili radi svojih privatnih stvari.
Nesvesti nije uvek potreban komentar
Ako neko pokuša da pogodi kako su dalje odvijale stvari, pomislio bi da je šofer odvezao umrlog pacijenta u Beograd ili bar Pančevo. Međutim, šofer je došao na nepojmljivu ideju. Istovario je svoje putnike na sredini puta između Novog Sada i Pančeva da se vrate auto-stopom.
Mali preminuli pacijent se našao pored njih. Bolničarka je pokušavala da zaustavi nekoliko automobila, ali se on nisu zaustavljali. Možda nisu želeli da prime neočekivanog žutog stopera koji je bez života ležao u bolničarkinim rukama. Možda su mislili da je to vrlo neprijatan prtljag. Ko će znati šta ljudi misle. No, možda nisu ni znali šta se događalo na drumu.
Onda je naišao jedan kamion i primio neobične putnike. U kamionu je bilo hladno. Pacijent više nije mogao to da oseti. Bolničarki je negde u grudima bilo hladno zbog njenog preminulog pacijenta. Ipak, život je tekao.
Tim kamionom su se putnici prebacili do Banatskog Karlovca. U Karlovcu ih je primio drugi kamion i prevezao do Vršca. Malog pacijenta su odneli u mrtvačnicu. Tu se završilo neobično auto-stopersko lutanje male nesrećne bolesnice.
Postoje stvari kojima je teško dati bilo kakav komentar. Na ulici, u tramvaju, ljudi često razgovaraju o humanosti, o čemu čovek želi da razmišlja sasvim sam. Što se tiče medalje, teško je pronaći dovoljno efikasna sredstva da se iskaže i druga strana.
Da li je Infektivna klinika iz Beograda bila upoznata sa slučajem koji se dogodio na putu između Vršca i Beograda? Zašto je vršačka bolnica ćutala? Devojčica je umrla između pet i šest časova popodne. Šofer i bolničarka Infektivne klinike javili su se klinici u 8.30. Od mesta događaja do Infektivne klinike potrebno je oko 30 minuta.
Vladimir Stojšin, arhiva NIN-a
POGLEDAJTE I – Medicinska sestra iz pakla odgovorna za ćerkinu smrt!
Gabrijel i Sebastijan Šemirani zabrinuto su posmatrali kako njihova majka Kejt postaje ozloglašena ličnost tokom pandemije, na kraju dobivši otkaz kao medicinska sestra zbog širenja dezinformacija o kovidu-19.
Potom je njihovoj sestri Palomi bila postavljena dijagnoza kancera.
Doktori su joj rekli da ima velike šanse da preživi uz pomoć hemioterapije.
Ali 2024. godine, sedam meseci kasnije, ona je umrla – pre toga odbivši lečenje.
Braća krive anti-medicinske teorije zavere njihove majke za Palominu smrt u 23. godini dok onkolozi govore za BBC Panoramu da ova uverenja postaju sve rasprostranjenija.
Kejt Šemirani nije odgovorila direktno na navode, ali je javno okrivila Nacionalnu zdravstvenu službu (NHS) za smrt njene ćerke.
Ona i njen bivši muž, Palomin otac Faramarz Šemirani, pisali su da kažu kako imaju dokaze da je „Paloma umrla od posledica medicinskih intervencija koje je dobila bez potvrđene dijagnoze ili zakonskog pristanka”.
BBC nije video dokaze koji bi potkrepili te tvrdnje.
„Moja sestra je preminula od direktnih posledica postupaka i uverenja moje majke, a ja ne želim da niko drugi prolazi kroz isti bol ili gubitak kao što sam morao ja”, kaže Palomin stariji brat Sebastijan.
Obojica braće kažu da su me kontaktirali u vezi sa Palomom u nadi da bi mogli da spreče druge smrti, i oni veruju da kompanije koje u vlasništvu imaju društvene mreže moraju da preduzmu strože korake protiv medicinskih dezinformacija – za koje je BBC otkrio da se aktivno preporučuju na nekoliko velikih portala.
„Nisam uspeo da sprečim smrt moje sestre.
„Ali bi mi mnogo značilo ako bih mogao da sprečim da ona postane deo dugog niza ljudi koji su umrli na ovaj način”, kaže Gabrijel.
Za Panoramu i podkast na Radiju BBC 4 Marijana u zemlji teorija zavere 2, uspela sam da sastavim informacije kako je ova mlada diplomka sa Kembridža došla do toga da odbije lečenje koje je moglo da joj spase život, nakon onlajn traganja i intervjuisanja ljudi koji su joj bliski.
I otkrila sam da influenseri teorija zavere, kao što je Kejt Šemirani, dele nekada marginalne anti-medicinske stavove za milione ljudi – koji mogu ranjive osobe da dovedu u ozbiljnu opasnost.
Sve je teže boriti se protiv medicinskih dezinformacija zbog istaknutih ličnosti kao što je Robert F. Kenedi Mlađi, koji je prethodno iznosio nenaučne stavove, kaže onkolog Tom Rokes, potpredsednik Kraljevskog koledža radiologa, koji zastupa i specijaliste za rak.
Kad imate američkog ministra zdravlja i ljudskih usluga koji „aktivno promoviše stavove kao što su veza između vakcina i autizma, koji su oboreni pre mnogo godina, onda to olakšava drugima da šire lažne poglede na ovu materiju”, kaže on.
„Mislim da postoji rizik da više štetnih alternativnih metoda lečenja postane deo uobičajenih protokola. To bi ljudima moglo da nanese više aktivne štete.”
Otkako je postao ministar zdravlja i ljudskih usluga, Kenedi je rekao da on nije protiv vakcina, ali da naprosto podržava više testova bezbednosti.
„Teorije zavere na putu do škole”
Paloma i njen blizanac Gabrijel, zajedno sa Sebastijanom i njihovom mlađom sestrom, odrasli su u malom mestu u Saseksu po imenu Ukfild, gde su bili izloženi teorijama zavere kod kuće, kažu njena braća.
„Zvučna podloga” na njihovim putovanjima do škole, kaže Gabrijel, bio je teoretičar zavere Aleks Džons, koji je govorio o tome kako je pucnjava u školi Sendi Huk bila nameštaljka ili da je 9/11 „organizovan iznutra”.
Braća kažu da je njihov otac bio prvi koji se primio na teorije zavere, što je probudilo znatiželju kod njihove majke.
Deca su upijala sve te ekstravagantne stavove, među njima i onaj da su kraljevska porodica gušteri koji menjaju oblik, kaže Gabrijel.
„Kao malo dete, vi verujete roditeljima. I to onda doživljavate kao istinu”, kaže on.
Sebastijan veruje da je njihova majka koristila te ideje da bi ih kontrolisala.
Jednom prilikom je Kejt Šemirani odlučila da je vaj-faj opasan i isključila ga kod kuće, kaže on, ignorišući njegove molbe da mora da preda rad za završni ispit u srednjoj školi.
„To je samo dodatno pojačavalo radost koju je osećala zbog korišćenja njenog iracionalnog sistema uverenja da bi me kontrolisala”, kaže on.
Kejt Šemirani se na društvenim mrežama predstavlja kao „Prirodna medicinska sestra” | Foto: Getty Images
Prema njenim sinovima, anti-medicinski stavovi Kejt Šemirani su se intenzivirali 2012. godine, kad joj je bila postavljena dijagnoza raka dojke.
Iako joj je tumor bio odstranjen hirurškim putem, za vlastiti oporavak smatra zaslužnim alternativne terapije i na internetu tvrdi kako je koristila program koji uključuje sokove i klistiranje kafom da bi se „rešila kancera”.
Ona ne koristi reč „izlečenje”.
foto: Cover Images / Zuma Press / Profimedia
Paloma je prihvatila neke od tih ideja, kaže Šantal, jedna od njenih najboljih prijateljica iz škole.
„Paloma je pričala o tome kako je njena majka izlečila samu sebe i verovala je da losion protiv sunčanja može da izazove rak. Sećam se da je znala gadno da izgori u školi”, kaže ona.
Nakon što su se njeni roditelji rastali, Gabrijel i Sebastijan su se otuđili od majke.
Ali Paloma je nastavila da održava kontakt s njom, čak i kad je otišla da studira na Kembridžu 2019. godine.
„Palomina strategija je bila da ugodi, da bude srdačna, da pokušava da osvoji ljubav koju nije dobijala ranije”, kaže Sebastijan.
Poruke koje je Paloma pokazala njenom tadašnjem dečku Anderu Harisu, a koje je on podelio sa BBC-jem, otkrivaju odnos sa majkom koji je imao trenutke ljubavi i brige, ali i trenutke koje je Paloma doživljavala kao toksične i zlostavljanje.
Tokom Božića 2022. godine, rekla je Anderu da je njena majka krivila nju zato što druga deca nisu došla kući za Božić.
„Muka mi je od tog zlostavljanja”, napisala je ona, sugerišući uz psovku da ovakav tretman dobija sve vreme.
Paloma je rekla da je njen odnos sa majkom ponekad bio zlostavljački„I dalje ćemo se čuti kasnije, možemo li više da pričamo o tome tada?”„Muka mi je od toga da me sve vreme zlostavlja, bukvalno sam žrtvovala planove da bih došla ovde, i sada sedim tu i trpim njene gluposti i plačem istovremeno”. | Foto: BBC
Njena majka joj je uporno upadala u sobu i „bila zla” prema njoj, rekla je Paloma u jednoj poruci, dodavši da ju je majka udarila.
Paloma se preselila u kuću prijateljice.
Kasnije je pokazala Anderu oproštajnu poruku za majku, rekavši da je to bila „kap koja je prelila čašu”.
„Povređuješ me svaki put kad ti dozvolim da mi se približiš i to više nikad neću uraditi. Više sam nego povređena.”
Paloma je na fakultetu delovala kao da se povremeno udaljava od uverenja njene majke.
Šantal kaže da je počela da jede meso i koristi pastu za zube sa fluoridom.
Ali i Šantal i Ander kažu da je ostala skeptična prema vakcini protiv kovida-19 i da je odbijala da se vakciniše.
„Zabrinutost zbog roditeljskog uticaja”
Krajem 2023. godine, nedugo nakon što je diplomirala, Paloma je počela da oseća bolove u grudima i da ima poteškoće sa disanjem.
Otišla je u bolnicu.
Lekari su posumnjali na tumor, ali Ander kaže da su se on i Paloma, „jedna od najpametnijih osoba koje je sreo”, isprva ponadali da će se ispostaviti da nije maligan.
Paloma se čak našalila s tim, nazvavši tumor „Marija, plućna masa”, kaže on.
Ali 22. decembra, Paloma i Ander su otišli do bolnice Mejdstoun, gde su joj lekari postavili dijagnozu ne-Hodžkinovog limfoma.
Kada se ne leči, ovaj tip raka može da bude smrtonosan, ali lekari su rekli Palomi da ima 80 odsto šanse da se oporavi ako bude pošla na hemioterapiju.
Paloma je saopštila tu vest majci.
Ander kaže da je Paloma i dalje želela njenu podršku, uprkos tome što je njihov odnos u poslednje vreme bio buran.
Kejt Šemirani je rekla da će doći u bolnicu.
Paloma se, međutim, brinula što će je videti i razgovarala je sa medicinskim osobljem o njenoj zabrinutosti, rekao je njen tadašnji dečko.
Dokazi koje je video BBC govore da je na Palomino razmišljanje mogla da utiče njena majka tokom dva dana koje je provela kao pacijentkinja u bolnici Mejdstoun.
Ander i njegova majka, koja je takođe bila prisutna, izrazili su podelili su zabrinutost sa bolničkim osobljem povodom uverenja Kejt Šemirani i njenog odnosa sa Palomom.
Medicinsko osoblje je razgovaralo među sobom o zabrinutosti zbog zaštitničkog odnosa prema Palomi i napisalo da su bili „zabrinuti zbog roditeljskog uticaja” na nju.
Ali su takođe smatrali da je ona sposobna da sama donosi odluke za sebe.
Radi saveta, Paloma se obratila bivšem partneru Kejt Šemirani po imenu Patrik Vikers.
Paloma je imala dobar odnos sa njim, kaže Ander.
On se takođe bavi alternativnom medicinom.
Kad ga je Paloma pitala za „80 odsto šansi za izlečenje”, za koje su lekari tvrdili da bi hemioterapija donela, Vikers je rekao da je to „preterano”.
On ju je ohrabrio da započne Gersonovu terapiju i da možda razmotri hemioterapiju ako se simptomi ne poboljšaju posle šest nedelja.
Vikers je rekao da su bilo kakve „tvrdnje da je on odigrao ulogu u Palominoj smrti pravno netačne”.
On je takođe podelio sa BBC-jem dokumente koji podržavaju Gersonovu terapiju.
Gersonova terapija podrazumeva strogu ishranu biljnog porekla, zajedno sa sokovima, suplementima i klistiranjem kafom.
Neki ljudi tvrde, bez naučnih dokaza, da ona može da se koristi za izlečenje od čitavog dijapazona rakova.
Paloma se brinula zbog neželjenih dejstava hemioterapije, kaže mi Ander, jer može da izazove zamor, mučninu, gubitak kose i da utiče na plodnost.
Medicinske sestre su razgovarale sa Palomom o zamrzavanju jajnih ćelija i perikama kad je dobila dijagnozu.
Ali dobrotvorna organizacija Istraživanje kancera Velika Britanija kaže da Gersonova terapija takođe može imati ozbiljne nuspojave, među kojima su dehidracija, upala creva i problemi sa srcem i plućima.
U nekom trenutku tokom dva dana koja je provela u bolnici, kaže Ander, Paloma je donela odluku.
Odlučila je da ne ide na hemioterapiju, makar ne za sada, i da će za početak isprobati Gersonovu terapiju.
Kejt Šemirani je 23. decembra poslala Anderu poruku govornom poštom dajući mu uputstva da doveze Palomu do njene kuće, rekavši mu da je ugovorila posetu doktora za nju.
Ona je sugerisala da bi Palomino vreme sa prijateljicom koju je želela da vidi bilo ograničeno na Badnji dan – i rekla u poruci da bi „mogli da je vide ovde pola sata ili da to mogu da urade preko FejsTajma”.
Ander kaže da je osetio da ne može da se svađa s njom.
Paloma je u tom trenutku bila u „režimu ‘bori se ili beži’ i samo je želela da se neko stara o njoj i, znate, da ne mora da donosi nikakve teške odluke”, kaže on.
„Njena majka je tu uletela i to iskoristila.”
Širenje dezinformacija
Kejt Šemirani promoviše ideje koje je preporučivala ćerki široj publici onlajn.
Bivša medicinska sestra NHS-a osamdesetih, sebe naziva „Prirodnom medicinskom sestrom” na društvenim mrežama.
Na njenoj internet stranici, prodaje koštice kajsije zbog njihovih „potencijalnih zdravstvenih koristi” zajedno sa nutritivnim suplementima, i nudi informacije i savete.
Naplaćuje oko 80 evra za godišnju članarinu za njen sajt, i naplaćuje pacijentima, pa i onima sa kancerom, 230 evra za konsultacije i personalizovani 12-nedeljni program.
Na društvenim mrežama objavljuje video snimke koji promovišu njene proizvode i ponekad kritikuje „neinformisane ljude” zato što leče kancer hemioterapijom, ili „upumpavaju iperit u vene”, kako to sama kaže.
Kad je izbila pandemija kovida 2020. godine, Kejt Šemirani je bila jedna od mnogih influensera teorija zavere koji su pronašli širu publiku.
Njena verovanja su se naizgled razvila od teorija alternativne medicine do najširih teorija zavere protiv establišmenta.
Kejt Šemirani je pronašla širu publiku tokom pandemije kovida | Foto: Getty Images
Promovisala je ideje da je pandemija prevara, da su vakcine deo plana da se ubije mnogo ljudi i da doktori i medicinske sestre treba da budu kažnjeni za ulogu u svemu tome.
Panel Saveta bolničara i babica je 2021. godine doneo odluku da Kejt Šemirani bude izbrisana iz registra medicinskih sestara zbog širenja dezinformacija o pandemiji.
Nekoliko kompanija koje u vlasništvu imaju društvene mreže takođe su suspendovale njene profile zbog širenja dezinformacija.
„Postala je opskurna”, kaže Sebastijan.
Ali jednom kad je Ilon Mask kupio Iks 2022. godine, mnogi nalozi za teorije zavere bili su vraćeni, a među njima i nalog Kejt Šemirani.
Takođe je vraćena na Fejsbuk i otvorila nalog na TikToku.
Njena publika je ponovo porasla, u poslednjih šest meseci njen sadržaj je pogledan više od četiri i po miliona puta na svim velikim platformama društvenih mreža.
Pronašla sam na desetine komentara na Iksu gde podstiče ljude da joj se jave, među njima i ljudi sa kancerom.
Skrin šot razmene poruka. „Zdravo, Kejt, da li postoji neka opšta grupa vitamina i minerala koje mogu da uzimam za opšte zdravlje, imam 54 godine (žensko), i želim da ne uzimam farmakološke proizvode/lekove koliko god dugo mogu.”„Piši mi.”„Zdravo, Kejt, pokušala sam da stupim u kontakt s tobom, moja prijateljica ima rak jajnika i rak krvi, i sećam se da si pisala kako si pobedila rak dojke uz pomoć prirodnih lekova. Da li si napisala knjigu ili mogu da nađem na internetu šta si uzimala? Puno hvala.”„Da li možeš da pomogneš sa terminalnom cirozom jetre?”„Piši mi – prvo u DM.”„Imaš li neku preporuku za ishranu koja promoviše zdrave ćelije?”„Piši mi mejl. Radim personalizovane preporuke.”
TikTok kaže da je sada zabranio nalog Kejt Šemirani zbog kršenja politike u vezi sa medicinskim dezinformacijama.
Prema Meti, Instagram i Fejsbuk ne dozvoljavaju širenje štetnih medicinskih dezinformacija.
Iks mi nije odgovorio.
Isključena sa aparata
Paloma je nastavila sa Gersonovom terapijom.
Neki njeni prijatelji su primetili kako joj sve više nije dobro.
U jednom video pozivu, Šantal kaže da je Paloma rekla da joj se pojavio novi grumen pod pazuhom, a njena majka joj je rekla da to znači da kancer izlazi iz njenog tela.
„Znam da se mnogo mučila”, kaže ona, dodavši da joj je Paloma rekla da je izgubila kontrolu nad telesnim funkcijama.
Ali ona kaže da joj je Paloma takođe rekla da je osećala pritisak doktora i prijatelja da razmotri odluku da sama potraži alternativne terapije.
Šantal kaže da se ni ona nije slagala sa alternativnom terapijom, ali da je želela da podrži prijateljicu.
Paloma je pomenula da su drugi ljudi pokušali da je nagovore da se predomisli i da je razmišljala o tome da „prekine sve kontakte sa njima”, dodaje Šantal.
„Pomislila sam da ne želim da prekine kontakte sa mnom, naročito sad kad se ovoliko muči.”
U mesecima tokom kojih su razgovarale telefonom, Šantal kaže kako je primetila da se Kejt Šemirani „veoma dobro brine o Palomi”.
Ali ona ne veruje da bi Paloma donela iste odluke bez njene majke.
„Mislim da njena ideologija nije bila dovoljno jaka da donese te odluke, to je moje lično uverenje. Ljudi imaju različita mišljenja o ovim stvarima, ali mislim da je njena majka odigrala ogromnu, ogromnu ulogu u svemu tome”, kaže Šantal.
U martu 2024. godine, Paloma je raskinula sa Anderom.
Drugi prijatelji i porodica su smatrali da Kejt Šemirani izoluje Palomu od njih.
Gabrijel kaže da je tražio da se vidi sa Palomom nedugo nakon što je dobila dijagnozu, ali je njena sestra rekla da ne može da izađe zbog „lošeg vazduha”.
Njihova majka ju je ubedila da će joj od „vlažnog vazduha” biti samo još gore.
Sebastijan i Gabrijel su se takođe toliko zabrinuli da je Gabrjiel pokrenuo pravni postupak.
On nije tvrdio da Paloma nema sposobnost rasuđivanja, ali je tražio procenu odgovarajućeg medicinskog lečenja za nu.
Ali događaji su ih pretekli i njen slučaj je okončan bez pravog zaključka u julu – zato što je Paloma umrla.
Paloma je umrla u 23. godini od srčanog udara koji je izazvao njen tumor | Foto: Gabriel & Sebastian Shemirani
Gabrijel je saznao za sestrinu smrt tek nekoliko dana kasnije, u telefonskom pozivu njenog advokata.
On je bio taj koji je morao da saopšti vest bratu.
„To je kao da vas spaljuju živog i osećate bol svaki put kad vam plamen izađe na usta”, kaže Gabrijel.
Sebastijan kaže da krivi sebe.
„Nisam se nimalo pomirio sa tim”, kaže on.
Kad je Ander čuo vest, „slomio sam se”, kaže on.
„Samo sam urlao i plakao iz sve snage.”
Paloma je pretrpela srčani udar koji je izazvao njen tumor.
Odvezena je u bolnicu, ali posle nekoliko dana, bili su joj isključeni aparati na kojima se nalazila.
Istraga treba da započne narednog meseca kako bi se utvrdile okolnosti Palomine smrti.
Kejt Šemirani je iznela niz nedokazanih teorija na društvenim mrežama i u marginalnim političkim podkastima o tome kako veruje da je Palomu ubilo medicinsko osoblje – i da je nakon toga usledilo zataškavanje.
BBC nije video dokaze koji bi potkrepili te tvrdnje.
Palomina smrt je bila katastrofalan udarac za njenu porodicu i najmilije.
Ali za Sebastijana i Gabrijela, to je takođe i upozorenje o potencijalnim posledicama za ljude koji veruju u anti-medicinske teorije zavere kao što su one njene majke.
POGLEDAJTE I – Medicinska sestra ubila 10 pacijenata
Medicinska sestra koja je bila zadužena za negu pacijenata sa teškim, neizlečivim oboljenjima danas je pred nemačkim sudom osuđena na kaznu doživotnog zatvora zbog ubistva 10 pacijenata kojima je ubrizgala smrtonosne injekcije, kao i za pokušaj ubistva još 27 osoba.
Tužilaštvo je tvrdilo da je ova medicinska sestra u palijativnoj službi svojim starijim pacijentima ubrizgavala lekove protiv bolova ili sedative kako bi sebi olakšala rad u noćnoj smeni, prenosi Rojters.
“Utvrđeno je da je njen zločin posebno težak”, rekao je portparol suda u Ahenu i nagovestio da osuđena medicinska sestra ima male šanse da bude puštena na slobodu nakon 15 godina, koliko minimalno u zatvoru moraju da provedu osuđenici na doživotne kazne u Nemačkoj.
Medicinska sestra je počinila zločine u periodu od decembra 2023. i maja 2024. godine u klinici u blizini Ahena u zapadnoj Nemačkoj.
Evo koja tri uređaja najviše troše struju u kući i kako da pametnom upotrebom prepolovite njihove troškove
Računi za struju su ozbiljna stavka u svakom domaćinstvu. Mnogi građani se trude da uštede struju, a da nisi ni svesni koji su im najveći potrošači u kući.
Jedan od najlakših načina da se potrošnja smanji jeste racionalnije korišćenje kućnih uređaja, jer mnogi od njih troše više struje nego što većina ljudi misli.
Evo koja tri uređaja najviše troše struju u kući i kako da pametnom upotrebom prepolovite njihove troškove:
Električni šporet i rerna
Verovali ili ne, električni šporet je najveći “neprijatelj” vašeg računa za struju. Prosečna snaga električne rerne kreće se između 2.000 i 5.000 vati (W), što znači da kada se zagreva na visokim temperaturama, njena trenutna potrošnja može da odgovara potrošnji čak 65 upaljenih frižidera. Prosečna rerna u domaćinstvu može da potroši i do 224 kWh godišnje. Posebnu opasnost predstavljaju modeli sa digitalnim displejem koji i u stanju mirovanja (standby) troše struju, odnoseći od 5% do 26% ukupne godišnje potrošnje vašeg domaćinstva.
Izbegavajte često otvaranje vrata rerne tokom pečenja jer se tako gubi toplota, isključite rernu nekoliko minuta pre kraja (jelo će se ispeći na preostaloj toploti) i obavezno isključite uređaj iz utičnice ukoliko troši struju u “standby” režimu.
foto: Profimedia
Mašina za pranje sudova
Iako vam štedi dragoceno vreme i troši šest puta manje vode nego ručno pranje, mašina za pranje sudova je ogroman potrošač električne energije. Standardan ciklus pranja “pojede” oko 1,8 kilovat-sati (1.800 vati), što je jednako potrošnji šest frižidera koji inače troše između 300 i 800 vati. Ako je uključujete svakodnevno, posebno odmah nakon večere kada je tarifa najskuplja, račun će drastično skočiti.
Klima uređaji
Klima uređaji su neophodni tokom vrelih letnjih dana, ali i zimi za grejanje, te predstavljaju jedan od najvećih udaraca na kućni budžet.Računica pokazuje da nepravilno hlađenje može da vas ubaci u “crvenu” zonu, pa vam mesečni račun može iznositi i do 8.000 dinara za deset sati rada dnevno. U zimskim uslovima, starije (klasične) klime pri minusima troše između 1,7 i 1,8 kilovat-časova po satu rada i stalno rade na maksimumu.
Savet za uštedu
Izbegavajte često otvaranje vrata rerne tokom pečenja jer se tako gubi toplota, isključite rernu nekoliko minuta pre kraja (jelo će se ispeći na preostaloj toploti) i obavezno isključite uređaj iz utičnice ukoliko troši struju u “standby” režimu.
Koristite isključivo “eko” programe koji troše i do trećinu manje energije. Najbolji trik je da isključite funkciju sušenja i ostavite da se posuđe prirodno osuši, čime ćete smanjiti potrošnju struje za dodatnih 20 do 30 odsto.
Leti podesite termostat na 25 umesto na 23 stepena, što donosi uštedu od 3 do 5 odsto. Zimi je mnogo isplativije grejati se na inverter klimu, koja prilagođava snagu rada i pri blagim minusima troši znatno manje – oko 1,1 do 1,2 kilovat-časa.
Zlatno pravilo
Koristite noćnu tarifu. Sve velike potrošače trudite se da uključujete isključivo noću kada je na snazi jeftina tarifa, jer je tada struja i do tri, pa i četiri puta jeftinija. Važno je znati da jeftina struja ne počinje u isto vreme u celoj zemlji:
u Vojvodini je od 23:00 do 07:00 časova
u Beogradu od ponoći do 08:00 ujutru
u centralnoj Srbiji traje od 22:00 do 06:00 časova
Korišćenjem ovih uređaja samo u navedenim noćnim terminima, svoj račun na mesečnom nivou možete umanjiti i do 2.000 dinara.
POGLEDAJTE I – UGASILA JE OVAJ APARAT PREKO DANA I RAČUN ZA STRUJU SE UMANJIO ZA 2.000 DINARA: Priča ove Srpkinje ostavlja u čudu!
Svi znamo da nekad račun za struju može da bude abnormalan, pogotovo ako niste povezani na centralno grejanje. Onda zimi norveški radijatori i grejalice napucaju dobru cifru.
Ali, kao i u svemu, postoji druga strana medalje – ljudi koji imaju centralno grejanje, plaćaju ga cele godine. Neko više, neko manje, što zavisi od kvadrature prostora, potrošnje u domaćinstvu…
Ipak, da nije svima isto, dokazuje nam priča jedne porodice sa Novog Beograda, koja je imala nesvakidašnji problem.
Naime, kako nam priča jedna od ukućanki, njima je račun za struju u odnosu na potrošnju bio dosta veći nego ostalima u zgradi.
foto: Espreso
– Mi živimo u stanu od 55 kvadrata i imamo centralno grejanje. Problem je nastao kada smo naš račun uporedili sa komšijskim i videli veliku razliku – započinje za naš portal L.N.
Ona objašnjava kako u početku nisu imali pojma o čemu se radi, niti kako da snize basnoslovnu cifru, koja se povećavala iz meseca u mesec:
– Nismo znali šta da radimo. Račun je svakog meseca postajao sve veći, pa smo tako završili na 5.500 dinara, dok je ostalima bio maksimalno tri. Sve smo pokušavali – objašnjava devojka.
SILAZILI DA VIDE BROJILO
foto: Profimedia
Ona kaže da su čak išli do brojila koje je očitavalo i kada je sve u kući bilo ugašeno.
– Majka i ja smo sišle do brojila, nakon što smo ugasile sve u stanu. Ono je i dalje očitavalo brojke. Nije nam bilo jasno kako, uopšte.
Očajna devojka objašnjava da su onda morali da pozovu Elektrodistribuciju i pitaju za pomoć.
IZ EPS-A REKLI DA IM JE MALI RAČUN
– Da ste videli šok na mom licu kada su mi iz Elektrodistribudije rekli da je račun koji pravimo mali, gotovo zanemarljiv, i da to nije “ozbiljna potrošnja”. Potpuno sam bila van sebe, zar njihova dužnost nije da se proveri ukoliko postoji greška, bilo gde? – pita se ova stanovnica iz prestonice, koja je morala da pređe trnovit put da bi konačno plaćala manje.
Ona tvrdi da se sve nastavilo i da je trajalo par godina, uporkos naporima da tokom dana gase sve moguće uređaje koji nisu od nužne potrebe:
– Gasili smo svetla, klima nije radila skoro uopšte leti, računari su gašeni kad god se ne koriste…
NISU SHVATALI GDE JE PROBLEM:
foto: Himalayan Pics / Caia Image / Profimedia
Računi od 5.000 dinara su nastavljali da stižu, dok jednog dana nisu shvatili u čemu leži srž njihovog problema:
– Rešili smo da počnemo ga gasimo aparat po aparat i da vidimo gde “gori”. Počeli smo od bojlera, koji smo palili samo tokom noći, kada je električna energija jeftinija.
– Čekali smo da prođe ceo mesec, kako bismo dobili račun i konačno se to čekanje isplatilo! Račun je bio 3.000 dinara!
Kako kaže, problem je bio u bojleru, koji je iz nekog razloga trošio kao blesav.
– Svi smo mogli da konačno odahnemo.
Ova devojka je ispričala kako su kupili novi bojler i kako od tada nemaju problema.
– Sada je sve kako treba. Konačno plaćamo isto ili približno kao i ostali u zgradi.
Ona upozorava sve ljude da dobro provere svoje aparate i da ako imaju sličan problem, potraže pomoć ili savet stručnjaka.
POGLEDAJTE – GRAĐANI SRBIJE NE ZNAJU OVO! Računi za struju, vodu i komunalije imaju ROK posle kog ZASTAREVAJU i NE PLAĆAJU SE
Dugovi za struju, vodu, telefon, kablovsku, mobilne usluge i druge komunalije u Srbiji zastarevaju nakon samo 12 meseci od datuma na računu.
Već godinama među građanima vlada dilema kada zapravo zastarevaju neplaćeni računi za komunalne i druge srodne usluge, iako Zakon o obligacionim odnosima tu oblast uređuje veoma jasno – dugovi zastarevaju posle godinu dana.
Posle tog roka, trgovac ima pravo da tuži korisnika usluge koji, da bi izbegao naplatu duga, može da se pozove na rok zastarelosti u tom slučaju.
Dejan Gavrilović, predsednik udruženja “Efektiva” pojasnio je ranije za koje sve usluge važi ovaj rok:
Zastarevanje važi za komunalne usluge
– Jednogodišnji rok zastarevanja odnosi se na komunalne usluge i srodne delatnosti. To su sve usluge od opšteg ekonomskog interesa – struja, voda, telefon, kablovska, parking servis. Znači, sve one usluge koje čak ne moraju da budu pružane od trgovaca koji predstavljaju javna komunalna preduzeća, nego i one u koje spadaju privatne kompanije poput mobilnih i kablovskih operatera. Sve to spada u jednogodišnji rok zastarelosti – rekao je Gavrilović.
foto: Espreso, EPA TOLGA AKMEN, Printscreen
On je pojasnio u kojim situacijama dug ponovo postaje važeći.
– Problem je što neki mobilni operateri, odnosno njihovi pravni zastupnici, pokušavaju da obmanu dužnike iako je prošlo godinu dana. Dug zastareva posle godinu dana i to je jedina istina.
Da li je potrebno čuvati račune
Naveo je da potrošač nije obavezan da čuva prispele račune i kopije uplatnica. Takođe, u slučaju spora to može da predstavlja ozbiljan problem, a “Efektiva” je ranije savetovala svim potrošačima da ipak čuvaju sve pristigle račune.
– S obzirom na to da se često dešavaju situacije da neki trgovac potražuje od potrošača nešto za šta on tvrdi da je plaćeno, a nije sačuvao uplatnicu i to ne može da dokaže, jedini dokaz u takvoj situaciji je evidencija trgovca. Trgovac to može da lažira, može doći i do kvara u sistemu, pa da se pojavi neki dug koji je stvarno plaćen, a potrošač to ne može da dokaže i onda će da izgubi spor ili će morati ponovo da plati. Zato je savet potrošačima da čuvaju dokaze. To ne mora da bude uplatnica, dovoljan je i račun za struju, telefon, na kom je naznačeno da nema prethodnog dugovanja. Svaki takav račun je dokaz da su za prethodni mesec obaveze plaćene.
POGLEDAJTE I – Ovaj vid grejanja zaludeo je Srbe: Jeftino i lako, a ovo je detaljan vodič o tome kako se tačno koristi
U savremenom trenutku, kada se sve više govori o energetskoj efikasnosti i očuvanju životne sredine, potrošači pažljivije biraju uređaje koje koriste u svakodnevnom životu. Kupci su danas znatno više informisani, razumeju tehnologiju i svesni su šta tačno kupuju, a često se sa uređajima povezuju i na emotivnom nivou.
Posebno im je važno da oni imaju kontrolu nad tehnologijom, a ne obrnuto. Tako je danas moguće, na primer, da se tokom povratka sa zimovanja na nekoj od domaćih planina, unapred uključi grejanje kako bi dom bio topao po dolasku.
Savremene serije uređaja nude visok učinak čak i u ekstremnim uslovima. One mogu da rade na temperaturama do minus 25 stepeni, dok se puni kapacitet zadržava do minus 15 stepeni bez uključivanja dodatnih grejača. Ovo je naročito važno u planinskim predelima, gde su jake zime česta pojava, jer sistemi bez problema podnose veoma niske temperature.
Zbog svega navedenog, toplotne pumpe sve češće postaju tema interesovanja, ne samo među investitorima i vlasnicima novogradnje, već i kod građana koji razmišljaju o zameni postojećeg sistema grejanja. Najčešća pitanja odnose se na cenu, ponašanje sistema u realnim zimskim uslovima i isplativost za objekte srednje veličine, poput kuća i stanova od oko 100 kvadratnih metara.
Toplotne pumpe spadaju u izuzetno štedljive uređaje koji koriste obnovljive izvore energije i minimalno utiču na životnu sredinu. One za rad koriste energiju iz okolnog vazduha, dok se manji deo električne energije troši na rad kompresora. U praksi to znači da se iz jednog kilovata utrošene električne energije dobija u proseku oko četiri kilovata toplotne energije, što jasno pokazuje kolika se ušteda ostvaruje.
Kada je u pitanju zagađenje, u poređenju sa sistemima koji koriste lož-ulje, gas ili čvrsta goriva, toplotne pumpe ne emituju štetne gasove. Takođe, rashladni fluidi koji se koriste u ovim uređajima, nakon njihovog radnog veka, smatraju se ekološki prihvatljivim.
Još jedna prednost je minimalno održavanje. Preporučuje se godišnja kontrola sistema kako bi se proverilo da li svi parametri rade optimalno i da li je uređaj podešen za maksimalnu energetsku efikasnost.
Rad sistema je u potpunosti automatizovan, a upravljanje je moguće i putem mobilnog telefona, što omogućava lako podešavanje i programiranje rada.
Kako greju toplotne pumpe
Za razliku od klasičnih sistema, toplotna pumpa ne proizvodi toplotu sagorevanjem goriva, već je prenosi iz prirodnog okruženja u grejni sistem objekta. U zavisnosti od tipa, energija se preuzima iz vazduha, zemlje ili podzemnih voda, a zatim se uz pomoć električne energije distribuira do radijatora, podnog grejanja ili fan-coil uređaja.
Zahvaljujući ovakvom principu rada, za svaki potrošeni kilovat električne energije moguće je dobiti tri do pet kilovata toplotne energije, što ovaj sistem svrstava među energetski najefikasnije dostupne opcije.
Osim za grejanje, isti uređaj se koristi i za hlađenje tokom letnjih meseci, kao i za pripremu sanitarne tople vode tokom cele godine, čime se dodatno povećava njegova isplativost.
Snaga potrebna za objekat od 100 kvadrata
Za stambene objekte ili manje poslovne prostore površine oko 100 kvadratnih metara najčešće se ugrađuju sistemi vazduh-voda ili zemlja-voda. U uslovima u Srbiji, vazdušne toplotne pumpe su znatno zastupljenije zbog niže cene i jednostavnije instalacije.
Za ovu kvadraturu obično se biraju uređaji snage od 6 do 10 kW, ali tačan izbor zavisi od više faktora, kao što su kvalitet izolacije, vrsta stolarije i starost objekta. Stručnjaci naglašavaju da ne postoji univerzalno rešenje i da je svaka kuća specifična.
Zašto izolacija ima ključnu ulogu
Potrebna snaga toplotne pumpe direktno je povezana sa toplotnim gubicima objekta. U Srbiji se okvirno računa između 0,08 i 0,1 kW po kvadratnom metru, ali razlike u praksi mogu biti značajne.
Objekti sa dobrom termoizolacijom, kvalitetnom stolarijom i fasadom sa najmanje 10 centimetara izolacije često mogu efikasno da se greju pumpom snage oko 6 kW. U takvim uslovima sistem radi rasterećeno i ostvaruje maksimalne uštede.
Kod starijih kuća, gde je izolacija često loša ili ne postoji, a prisutna je drvena stolarija i neizolovani zidovi i tavan, neophodne su jače pumpe, najčešće između 8 i 10 kW. U suprotnom, uređaj radi pod stalnim opterećenjem, što povećava potrošnju struje i smanjuje njegov radni vek.
Cena uređaja i ugradnje
Na tržištu su najčešća dva tipa sistema, monoblok i split.
Monoblok sistemi imaju sve komponente u jednoj spoljašnjoj jedinici, brže se montiraju i praktični su kada je prostor ograničen. Split sistemi se sastoje od unutrašnje i spoljašnje jedinice, nude veću fleksibilnost, ali zahtevaju složeniju instalaciju.
Cene variraju u zavisnosti od proizvođača, dostupnosti opreme i tržišnih uslova, zbog čega stručnjaci savetuju da se ne posmatra samo cena uređaja, već ukupni trošak koji uključuje instalaciju, puštanje u rad i prilagođavanje postojećem sistemu grejanja.
Troškovi ugradnje toplotnih pumpi vazduh-voda u Srbiji se okvirno kreću između 100.000 i 200.000 dinara, u zavisnosti od složenosti radova.
Stvarne uštede na računima
Jedna od najvećih prednosti ovog sistema su niži mesečni troškovi. Grejanje pomoću toplotnih pumpi u proseku košta između 0,05 i 0,08 evra po kilovat-satu, što u praksi donosi uštede od 50 do 70 odsto u poređenju sa grejanjem na struju, lož-ulje ili ugalj.
Za najbolji efekat preporučuje se izbor uređaja sa COP vrednošću većom od 4, jer ona direktno utiče na potrošnju energije i dugoročne troškove.
Najčešće greške
Stručnjaci upozoravaju da loše projektovanje i nestručna montaža mogu dovesti do povećanja potrošnje i do 30 odsto. Zbog toga se često stvara pogrešan utisak da toplotna pumpa nije isplativa.
Bez adekvatne izolacije, čak ni najkvalitetniji uređaj neće dati očekivane rezultate. Zbog toga se pre ugradnje savetuje energetski pregled objekta kako bi sistem bio prilagođen stvarnim potrebama.
Inicijativa za povlašćenu tarifu
U Srbiji je pokrenuta i onlajn peticija kojom se zahteva uvođenje proširene povlašćene tarife za domaćinstva koja koriste toplotne pumpe i inverter klima-uređaje kao glavni izvor grejanja.
Kako navode inicijatori, veliki broj građana je uložio u “zelene” tehnologije koje država preporučuje i subvencioniše, ali su nakon smanjenja crvene tarife na 1.200 kWh mesečno, zimski računi za struju znatno porasli.
Smatra se da bi pravedniji sistem obračuna sprečio povratak na ugalj i drva, čime bi se dodatno smanjilo zagađenje vazduha tokom grejne sezone.
Saglasnost stručnjaka je jasna: pravilan izbor sistema, realna procena objekta i kvalitetna ugradnja čine razliku između grejanja koje samo radi i grejanja koje zaista donosi dugoročne uštede.
POGLEDAJTE I – Uz ovu promenu na bojleru račun za struju godišnje bude manji za 13.600 dinara: Spas je za svaku kuću
Dolaskom zime i hladnijih dana rastu i troškovi energije, kao i računi za grejanje u domaćinstvima.
Ipak, postoji jednostavna mera kojom se godišnje može uštedeti i do 117 evra.
Naime, podešavanje temperature protoka na kombinovanom bojleru na 60 °C ili niže povećava njegovu efikasnost, a to prosečnom domaćinstvu može doneti godišnju uštedu od 76 do 117 evra.
Bojler u kupatilufoto: Yevhenii Podshyvalov / Panthermedia / Profimedia
Iz inicijative Money Saving Boiler Challenge ističu da ljudi mogu jednostavno smanjiti potrošnju energije i račune tako što će obezbediti optimalan rad bojlera, ali mnogi nisu svesni da podešavanja uređaja mogu prilagoditi sami, prenosi Zagrebinfo. Temperatura protoka odnosi se na stepen do kojeg bojler zagreva vodu pre nego što ona cirkuliše kroz radijatore.
Promena ove postavke ne utiče na temperaturu tople vode koja dolazi iz slavina ili tuševa. Istraživanja agencije Nesta potvrđuju da niža temperatura protoka smanjuje emisije i donosi finansijske uštede.
Mnaji račun za struju i novacfoto: Nemanja Pančić, Marina Lopičić
Ako je bojler podešen na 80 °C, prosečno domaćinstvo može uštedeti oko 9% ukupne potrošnje gasa. Kod godišnje potrošnje od 12.000 kWh, smanjenje temperature na 60 °C rezultira uštedom od 1.092 kWh gasa, odnosno između 76 i 117 evra. Ovi podaci zasnovani su na merenjima u Energy House-u Univerziteta Salford, analizi dostupnih istraživanja i modeliranju Cambridge Architectural Research-a. Temperatura protoka podešava se pomoću termostata ili dugmeta sa oznakom radijatora na prednjoj strani bojlera.
Preporučeni raspon je između 55 °C i 65 °C, čime se povećava efikasnost bez uticaja na toplu vodu.
U rukama jedna žena drži račun za strujufoto: Espreso
Kod klasičnih bojlera postoji jedno zajedničko podešavanje, dok se kod kombinovanih bojlera bez rezervoara posebno podešava postavka za radijatore, obično označena simbolom radijatora. „Svi traže jednostavne načine kako da smanje račune za energiju tokom zime, a snižavanje temperature protoka bojlera jedna je od često pominjanih opcija. Ta temperatura označava koliko se voda zagreva pre nego što uđe u radijatore, gde se postepeno hladi pre povratka u bojler. Niža temperatura protoka znači i nižu povratnu temperaturu, a tada bojleri rade efikasnije, što dovodi do uštede energije i novca. Važno je naglasiti da su kontrole bojlera odvojene od kontrola centralnog grejanja i da je potrebno pravilno podesiti sistem grejanja pre promene temperature protoka“, objašnjava portparol Energy Saving Trusta.
POGLEDAJTE I – Ovih pet uređaja troše 71% vašeg celokupnog računa za struju: Evo kako da plaćate duplo manje, svakog meseca
Da li vam se srce ubrza svaki put kada dobijete kovertu s mesečnim troškovima, a cifra deluje neobjašnjivo visoko? Niste jedini koji se pitaju gde nestaje novac, ali rešenje je bliže nego što mislite i nalazi se u vašoj kuhinji i kupatilu. Manji račun za struju nije nemoguća misija, već rezultat pametnog upravljanja uređajima koji rade tiho, ali troše nemilosrdno.
Najnovija istraživanja otkrivaju šokantan podatak: samo pet osnovnih kućnih aparata odgovorno je za čak 71% vaše ukupne potrošnje električne energije. Često zaboravljate da ovi uređaji troše resurse čak i kada samo „stoje“ uključeni u zid, čekajući vašu komandu.
Skriveni kradljivci energije u vašem domu
Verovatno mislite da je dovoljno pritisnuti dugme za isključivanje, ali mnogi uređaji nastavljaju da crpe energiju u takozvanom „standby“ režimu. Ovo se posebno odnosi na televizore, mikrotalasne pećnice i računare. Međutim, pravi giganti potrošnje su oni koji greju ili hlade.
Da biste osigurali manji račun za struju, prvi korak je identifikacija ovih potrošača. U pitanju su frižider, mašina za veš, mašina za sušenje veša, električna rerna i mašina za sudove. Ne možemo ih izbaciti iz kuće, ali možemo promeniti način na koji ih koristimo.
Kako ukrotiti frižider i mašinu za veš za manji račun za struju?
Frižider je jedini uređaj koji mora da radi 24 sata dnevno, što ga čini kraljem potrošnje. Ipak, redovno otapanje leda i čišćenje zadnje strane aparata može značajno smanjiti njegov napor, a samim tim i potrošnju. S druge strane, mašina za veš nudi najveći prostor za uštedu. Da li ste znali da pranje na 30 stepeni troši dvostruko manje energije nego pranje na 60?
Evo nekoliko konkretnih koraka koje možete preduzeti odmah:
Isključite uređaje iz utičnice: Kada ne koristite mikrotalasnu ili punjače, izvucite kabl.
Koristite Eko programe: Mašine za sudove i veš imaju ove opcije s razlogom – traju duže, ali troše manje vode i struje.
Punite uređaje do kraja: Nikada ne palite polupraznu mašinu za sušenje veša; to je luksuz koji se skupo plaća.
Mala promena navika, velika razlika u novčaniku
Pored navedenih uređaja, električni šporet je takođe veliki potrošač. Iskoristite preostalu toplotu rerne tako što ćete je isključiti 10 minuta pre kraja pečenja – jelo će se ispeći, a vi ćete uštedeti. Ove male taktičke izmene u vašoj svakodnevici donose onaj željeni manji račun za struju na kraju meseca.
Snažan zemljotres magnitude 7,3 stepena po Rihterovoj skali pogodio je danas oblast kod Vanuatua, male ostrvske države u južnom Pacifiku udaljene oko 1.750 kilometara istočno od Australije, saopšteno je iz američke Agencije za geološka istraživanja (AGI).
U saopštenju se navodi da je zemljotres bio na dubini od oko 115 kilometara, na oko 35 kilometara severoistočno od grada Luganvila na Vanuatu, prenosi ABC News.
Za sada nema neposrednih izveštaja o pričinjenoj materijalnoj šteti i nije izdato upozorenje na cunami, prenosi Tanjug.
Snažan zemljotres magnitude 7,3 stepena po Rihterovoj skali pogodio je danas oblast kod Vanuatua, male ostrvske države u južnom Pacifiku udaljene oko 1.750 kilometara istočno od Australije, saopšteno je iz američke Agencije za geološka istraživanja (AGI).
U saopštenju se navodi da je zemljotres bio na dubini od oko 115 kilometara, na oko 35 kilometara severoistočno od grada Luganvila na Vanuatu, prenosi ABC News.
Za sada nema neposrednih izveštaja o pričinjenoj materijalnoj šteti i nije izdato upozorenje na cunami, prenosi Tanjug.