Author: ollo

U današnjem članku vam pišemo na temu jedne izuzetno dirljive priče o sudbini devojčice koja je preživela ratne strahote, a potom pronašla svoj identitet nakon dugih šesnaest godina. Ovo je priča o Senidi Bećirović, danas poznatoj mnogima kroz dokumentarac Mila traži Senidu, koja je kao beba dospela u vihor rata, izgubila porodicu, ali i pronašla novu šansu za život.

Godina je 1991. Jugoslavija se teturala prema raspadu, ali Muhamed Bećirović iz Kalesije nije ni slutio kakva će tragedija pogoditi njegovu porodicu. Bio je otac dve devojčice i suprug voljene Senade, živeli su skladno i skromno. No idila nije potrajala. Već sledeće godine, sve se raspalo preko noći – srpska vojska upala je u selo, a Muhamedova supruga i ćerke su nestale. Punih šesnaest godina, on nije znao da li su žive, gde se nalaze, niti šta se s njima zbilo. Ta je praznina u njegovom srcu bila dublja od bilo kakve rane.

U dokumentarcu koji beleži ovu potresnu priču, posebno se izdvojio trenutak pronalaska bebe na zgarištu kuće. Imala je samo jedanaest meseci kada je pronađena u kolevci, usred pepela i ruševina. Spasao ju je srpski vojnik koji ju je odneo svojoj majci Ruži u Šekoviće. Tu je ostala dva meseca, nakon čega je predata Centru za socijalni rad. Njenu sudbinu je tada preuzela Desa, pravnica iz Centra, koja je devojčicu dala na brigu ženi imenom Zdravka Elez. Nakon nekoliko meseci, devojčica je prebačena u Beograd.

• U glavnom gradu dobila je novo ime – Mila. Usvojio ju je bračni par, Živana i Živko Janković, ljudi koji su već prošli kroz veliku patnju izgubivši dvojicu sinova u saobraćajnoj nesreći. Mila je u tom domu dobila toplinu, ljubav i bezbrižno detinjstvo. Kasnije je govorila da je rasla u porodici gde je najvažnije bilo da neko ima dobro srce, a ne koliko ima materijalnog bogatstva. “Imala sam sve u životu – ali najviše ljubavi”, prisećala se kasnije.

Ova priča postala je deo istorije Crvenog krsta Bosne i Hercegovine jer je Senida – nekada Mila – postala prva nestala osoba koja je pronađena živa posle toliko godina. Safet Šahmanović, sekretar Crvenog krsta u Kalesiji, rekao je da su do tada nalazili samo predmete, odeću ili delove tela nestalih osoba, ali nikada nekoga živog posle toliko vremena. Konačan preokret dogodio se 26. decembra, kada se Muhamed Bećirović pojavio u Crvenom krstu kako bi popunio upitnik za traženje svoje supruge. Tada je pokrenuta detaljna istraga koja je vodila ka milosti sudbine – povratku njegove ćerke.

Od malih nogu, Mila je znala da je usvojena. Uvek je osećala ljubav, ali i tihe sumnje o svom identitetu. Godine 2006. donela je presudnu odluku – želela je saznati ko su joj biološki roditelji. Tada je počelo putovanje koje je trajalo više od dve godine. Iako je njen život u Beogradu bio lep i ispunjen, Mila nije mogla ignorisati pitanje koje se sve češće javljalo: ko je ona zapravo?

• Otkrila je da se rodila kao Senida Bećirović i da ju je tokom rata spasao vojnik Milenko Vidaković. On je, brinući se za tu malu bebu, preneo je svojoj majci, a nakon njegove smrti – dete je završilo u sistemu socijalne zaštite. Tadašnji ratni vrtlog odvukao je Senidu daleko od korena, ali nije mogao izbrisati istinu. U jednom trenutku, gotovo slučajno, isplivala je informacija iz 1993. godine – njena tetka je videla apel u novinama o nestaloj bebi iz Bosne i stupila u kontakt sa porodicom Janković. Nažalost, tada je negirano da je to ista devojčica.

Kako su godine prolazile, Mila je rasla i sazrevala, ali njeni usvojitelji su postajali sve stariji. Kada je kročila u tinejdžerske godine, njihovo zdravlje i snaga nisu mogli izneti izazove roditeljstva. Vratili su je u Centar za socijalni rad, a tada je krenula nova borba – potraga za njenim identitetom dobila je i institucionalnu podršku. Trenutak kada je ponovo postala Senida nije bio samo formalni povratak starom imenu, već duboko lično buđenje. “Nema neke velike razlike”, rekla je uz osmeh, “ali ponekad se zbunim kada me neko prozove Bećirović – kao da to ime ne pripada meni.”

Senida danas živi u Sarajevu, kod tetke. U kontaktu je sa ocem Muhamedom, a i dalje traga za svojom majkom Senadom i sestrom Sandrom. Njena životna priča postala je simbol nade, dokaz da i posle najtežih ratnih godina – izgubljeni mogu biti pronađeni. Ovo nije samo priča o ratu, nego i o ljudskosti, ljubavi i snazi da se uvek traži istina. Priča koja nas uči da identitet nije samo ime koje nosimo, već i putevi kojima smo prošli da ga povratimo

Sinoć, na jednom privatnom veselju u Šapcu, na kojem su bili Darko Lazić i Zorana Mićanović, iznenada je preminuo čovek.

Naime, kako se navodi, dok je Darko koji je inače bio gost na slavlju, pevao, gostu je iznenada pozlilo i ostao je mrtav na licu mesta.

Na pomenutom slavlju je bila i voditeljka Milica Kon.

U pitanju je proslava punoletstva. Katarina nije želela da komentariše nemili događaj.

Oglasili se iz restorana:

– Na veliku žalost jednom gostu je pozlilo, odmah je pozvana Hitna pomoć, koja je nesrećnog čoveka odvezla dalje. Ne znamo šta se dalje događalo, žao nam je ako je čovek preminuo – poručili su iz restorana u kom je organizovano slavlje za “Informer”.

Dragan Tasić (72) iz Gornjeg Bukovca kod Vranja na današnji dan, pre 9 godina, tačnije 8. novembra 2015. godine, na Mitrovdan iz lovačke puške ubio je Mirjanu Jovičić (55) i njenu majku Đurđiju Cvetković (85), a potom je sebe upucao.

Dragan i njih dve su bili prve komšije. Masakr se odigrao na njivi između njihove dve kuće.

Navodno, Tasić je upucao Mirjanu zbog neuzvraćene ljubavi.

Mirjana je kobnog dana došla na slavu kod majke i brata sa supurgom iz Vranja. Otišli su da beru mušmule, kada je naišao Dragan sa lovačkom puškom. Upucao je sa dva metka. Dok je padala, viknula je mužu, da beži, da se spasava.

Pucanj je čula Đurđija i izletela iz kuće. Dragan ju je upucao jednim hicem. Pomahnitali ubica je potom otišao u svoju baštu i ubio se. Mirjanin muž se spasao.

Meštani su tada rekli da je Draganova žena, kada je on završio svoj krvavi pir, uzela pušku i sklonila je iz bašte u štalu.

Za medije je tada pričao Dušan Cvetković, Mirjanin brat.

“Mene je žena varala sa Dušanom. Oterao sam je kada sam saznao da mi je to radila iza leđa. Dragan je onda prešao na Mirjanu, ali ona ga je uporno odbijala. Verujem da je to bio razlog zbog kojeg ju je ubio. Njenu majku Đurđiju je ubio jer mu je, što se kaže, naletela pokušavajući da spase ćerku. Mi smo ga non stop prijavljivali policiji, jer je bio prgav, bezobrazan, nasilan. Ali eto, policija ga je više puta privodila, ali to nine urodilo plodom. Uradio je to što je uradio”, rekao je on tada.

Autor: Snežana Milovanov

Bivša zadrugarka Aleksandra Nikolić tokom gostovanja u jednoj emisiji otvorila je dušu o svojoj borbi za starateljstvo nad šestogodišnjom ćerkom. Kako je objasnila, ona trenutno prolazi kroz pravu agoniju zbog tvrdnji nekadašnjeg supruga Uroša Nikolića koji je imao problema sa zakonom, a na sudu je na njen račun izneo brojne optužbe o zanemarivanju deteta.

– Vi znate da smo Milovan (Minić) i ja optuživali jedno drugo za neke stvari… On (Uroš) je sada to iskoristio. U petak sam krenula po dete, a trebalo je da bude sud; on je meni dva dana pred sud to uradio. Ročište je bilo da se ukine privremena mera ili da budu izmene – počela je ona u emisiji “Pitanja novinara”.

Milovan, s druge strane, čija je bivša žena sada sa Urošem u emotivnoj vezi, šokiran je onim što dotični priređuje sopstvenom detetu.

– Uroš je, kada je bio mlad, nažalost ostao bez majke, on bi trebalo da zna šta znači prisustvo majke. Ne mogu da verujem da lišava sopstveno dete majke. Nama je malecka rekla da, ako dođe da živi kod mame, nikada ga neće videti. Da ti se srce raspadne kada vidiš detence koje grca i jeca dok nam to priča. Ja sam Marijanu primorao da provede dete sa svojim detetom – dodao je Minić, pa je Aleksandra istakla da je ročište održano. 

Ono što se čeka je veštačenje.

– Održano je, ali mi imamo zakazano veštačenje koje se čeka jako dugo, ništa se ne menja. Ispitivali su i mene i njega, trajalo je tri sata. On tera svoju priču, ja sam pričala istinu, da ja sada nešto kudim zakon ili situaciju, nije mi jasno… Neke stvari su očigledne. Da sam ja loša majka… Za decu, ne (samo za) svoje, ja bih za decu poginula – naglasila je tada, pa otkrila kada je poslednji put videla ćerku.

– Ima dvadesetak dana. Mi smo išli u Sombor, dozvolio je, išle smo svuda, a od tada je nisam čula. Imam informaciju da, kada je čula da me neće videti, da je plakala, nije mi rečeno šta je on njoj rekao, ja znam da on priča ružne stvari o meni, jako ružne. Neverovatno mi je da meni malo dete tako kaže: “Ja znam da tata laže, mama”. Stvorio je neki autoritet da se mala plaši da mu kaže da želi da živi kod mene – govorila je Aleksandra. 

U saopštenju porodice navedeno je da je umro okružen svojom porodicom

Poznati novozelandski filmski reditelj Li Tamahori, u Srbiji najpoznatiji po filmu “Bili smo ponosni ratnici”, preminuo je posle duge borbe sa Parkinsonovom bolešću, preneo je 1news.co.nz.

Tamahori, koji je imao 75 godina, preminuo je mirno u svom domu, okružen najbližom porodicom.

U saopštenju Tamahorijeve porodice navedeno je da je umro okružen svojom dugogodišnjom partnerkom Džastin, voljenom decom Semom, Maksom, Mekom i Taneom, snajama Kejsi (koja je trudna) i Meri, svojom dragom unukom Korom Li i porodicom.

„Njegovo nasleđe živi kroz njegovu porodicu, njegove unuke, svakog filmskog stvaraoca kojeg je inspirisao, svaku granicu koju je pomerio i svaku priču koju je ispričao svojim genijalnim okom i iskrenim srcem“, navodi se u saopštenju porodice.

„Harizmatičan vođa i snažan umetnički duh, Li je bio šampion maorske umetnosti, i na ekranu i iza kamere.“

U aprilu je reditelj govorio o svom zdravstvenom stanju za Whakaata Māori, rekavši: „Mentalno, još uvek imam sve u glavi.“

Tamahori (Ngāti Porou) ostvario je uspešnu karijeru u Holivudu i Evropi, uglavnom zahvaljujući ogromnom uspehu svog prvog dugometražnog filma Once Were Warriors („Jednom su bili ratnici“), koji je objavljen 1994. godine.

Ovaj snažan i potresan film, zasnovan na knjizi Alana Dafa, pokrenuo je nacionalnu debatu zbog prikaza porodičnog nasilja u jednoj urbanoj maorskoj porodici u Ouklendu.

Globalni uspeh projekta lansirao je i karijere glumaca Temuere Morisona (Džejk „The Muss“), Rene Oven (Džejkove supruge Bet) i Klifa Kurtisa (ujak Buli).

Tamahori je kasnije režirao niz blokbastera, uključujući Džejms Bond film Die Another Day (2002), The Edge (1997) sa Entonijem Hopkinsom i Next (2007) sa Nikolasom Kejdžom.

Otkako se saznalo da je trudna Milica Todorović povukla se iz javnosti, no novi prizori oduševili su njene fanove.

Publika u Beogradu doživjela je pravo iznenađenje kada se na pozornici, kao gošća na koncertu Emine Jahović pojavila Milica Todorović — i to s vidno zaobljenim trudničkim trbuhom.

Pjevačica je prvi put u javnosti potvrdila da je u blaženom stanju, a energijom i osmijehom osvojila je sve prisutne.Što mislite o temi?Pišite u komentaru.

Milica je zajedno s Eminom otpjevala njihov hit ”Limunada”, a publika ih je nagradila gromoglasnim pljeskom.

Na pozornici je zablistala u crnom, šljokičastom grudnjaku i sakou istog materijala, a preko trbuha imala je crnu svilenu tkaninu.

Ostavština Halida Bešlića: Više od Muzike

Smrt Halida Bešlića, jednog od najvećih imena narodne muzike, ostavila je dubok trag u srcima mnogih. Kada je ova vijest proširila regijom, ljudi su osjetili gubitak koji se teško može opisati riječima. Halid je bio više od pjevača; bio je simbol emotivne povezanosti i glas naroda koji je spajao generacije. Njegove pjesme, prožete strašću, često su se mogle čuti na proslavama, vjenčanjima, ali i na tužnim sahranama, oslikavajući njegovu svestranost i uticaj na društvo. Njegova muzika nije bila samo zabava; ona je bila sredstvo izražavanja, terapija za dušu i način povezivanja s onim što nas čini ljudima.Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Halid Bešlić je svojim glasom nosio priče, bol i radost, stvarajući neizbrisiv pečat u životima mnogih. Njegov glas je bio poput mosta koji je spajao različite emocije i iskustva. Njegove pjesme su bile soundtrack života generacija, a emocije koje su prenosile nadmašile su granice vremena i prostora. U vremenu kada se često gubi dodir s pravim vrijednostima, njegova muzika ostaje kao podsjetnik na autentičnost i istinske ljudske emocije. Mnoge njegove pjesme, poput „Ja bez tebe ne mogu da zivim“ i „Romanija“, nose duboku simboliku koja se može interpretirati na različite načine, ovisno o životnim iskustvima slušatelja.

Jednostavnost i Ljudskost

Halid Bešlić je kroz svoj život pokazao da je jednostavnost ključ sreće. U moru glamura i površnosti, odabrao je posvetiti se svojoj porodici i prijateljima. Njegovi najbliži često su isticali njegovu sposobnost da uživa u malim stvarima, poput jutarnje kafe ili igranja s unucima. Ove sitnice, koje su mnogima nezamislive u svijetu slavnih, bile su izvor njegove istinske sreće. Njegova bliskost s porodicom nije bila samo javna slika; ona je bila duboko ukorijenjena u njegovoj svakodnevici, stvorivši trajne veze koje su ga oblikovale kao osobu. U jednom od svojih intervjua, Halid je rekao: „Najveće bogatstvo su ljudi oko vas, a ne novac ili slava“ – riječi koje odražavaju njegovu suštinsku filozofiju življenja.

Naslijeđe i Odluke

Nažalost, nakon njegove smrti, mnogi su se zapitali kako će njegova imovina biti raspoređena. Prema izvorima iz njegovog bliskog okruženja, Halid je ostavio testament u kojem je jasno naveo da sve što posjeduje pripada njegovoj supruzi Sejdi. Ova odluka dodatno potvrđuje složnost i povezanost njegove porodice. Sejda je, prema informacijama, odlučila odustati od dijela imovine u korist svog sina, Dina, što svjedoči o njihovoj međusobnoj ljubavi i podršci. Ovaj čin solidarnosti unutar porodice služi kao primjer Halidove sposobnosti da inspiriše ljude oko sebe, ne samo svojom muzikom, već i svojim životnim vrijednostima.

Njegova porodica nije samo naslijedila materijalno bogatstvo, već i neprocjenjivo naslijeđe ljubavi, poštovanja i vrijednosti koje će ih pratiti kroz život. Njegov sin Dino, u emotivnoj poruci na društvenim mrežama, podsjetio je sve nas na to koliko je Halid bio više od pjevača. „Volio bih da napišem mnogo toga, ali nemam snage za to“, rekao je Dino, dodajući kako će njegov otac zauvijek ostati u njihovim srcima. Ove riječi odražavaju ne samo ljubav prema ocu, već i bol koju donosi gubitak i osjećaj odgovornosti da se njegovo naslijeđe nastavi.

Halidova Muzika kao Izvor Inspiracije

Kada razmišljamo o Halidu Bešliću, ne možemo a da ne primijetimo koliko je njegova muzika duboko ukorijenjena u kulturi ovog prostora. Njegove pjesme su bile prisutne u svim važnim životnim trenucima, od radosti do tuge. Halid je bio umjetnik čija su djela nadahnula mnoge, a njegov glas će se i dalje čuti kroz pjesme koje su ostale urezane u sjećanjima svih koji su ga voljeli. Pjesme poput „Prvi poljubac“ i „Miljacka“ su trajne klasike koje će se i dalje pjevati i prenositi s generacije na generaciju. Njegova muzika nije samo zabava; ona je također izraz identiteta naroda, otkrivajući njihove snove, patnje i nada.

Halid Bešlić će ostati upamćen kao čovjek koji je znao kako da zadrži svoju dušu u svijetu koji se brzo mijenja. Njegova muzika, koja ostaje svjedočanstvo vremena, podsjećat će nas na istinske vrijednosti: ljubav, poštovanje i zajedništvo. Njegovi koncerti, puni emocija i interakcije s publikom, ostavili su dubok trag. Ljudi su dolazili da ne samo čuju njegove pjesme, već i da osjete tu jedinstvenu energiju koja je opstajala u tim trenucima zajedništva.

Poruka za Buduće Generacije

U doba kada se često zaboravlja na prave vrijednosti, Halidova životna priča i muzika će nas podsjećati na to koliko je važno ostati vjeran sebi i svojim korijenima. Njegova sposobnost da dotakne duše ljudi i poveže ih kroz muziku ostavlja neizbrisiv trag. Sa svakom njegovom pjesmom, ostavljamo dio svog srca, a Halidovo naslijeđe će nastaviti živjeti kroz uspomene i priče koje će pričati sledeće generacije. Njegova muzika će i dalje prolijevati svijetlost na ljudsku dušu, podsjećajući nas da je svaka emocija, ma koliko bila bolna, dio naše ljudske prirode.

U tom svjetlu, Halid Bešlić nije samo muzička ikona, već i simbol otpora protiv površnosti i zaborava. Njegova muzika će nas uvijek podsjećati na to koliko je važno cijeniti ljubav, prijateljstvo i zajedništvo, čak i kada se suočavamo s izazovima modernog svijeta. Njegov glas, kao i njegovo naslijeđe, ostat će trajno urezani u našim srcima. Naš zadatak je da to naslijeđe čuvamo, pjevajući njegove pjesme, pričajući njegove priče i dijeleći ljubav koju je on širio tokom svog života.

Nova Era Vozačkih Dozvola u Evropi

Evropa se nalazi na pragu **važnih promjena** kada je u pitanju sistem vozačkih dozvola. Ove promjene dolaze kao rezultat novih prijedloga Europske unije koji imaju za cilj unapređenje **sigurnosti na cestama**, pojednostavljenje birokratskih procedura i prilagođavanje vozačkog sistema savremenim tehnologijama. Međutim, neki aspekti ovih reformi izazivaju zabrinutost, posebno među starijom populacijom vozača. Ove mjere nisu samo tehničke, već imaju i duboke socijalne i etičke implikacije koje će oblikovati budućnost mobilnosti u Evropi.

Digitalizacija Vozačkih Dozvola

Jedna od najvažnijih promjena koja se uvodi je **digitalna vozačka dozvola**. Ovaj novi oblik vozačke dozvole biće dostupan na mobilnim uređajima, što vozačima omogućava da prikažu svoju dozvolu direktno na telefonu, bez potrebe za fizičkom karticom. Digitalna verzija dolazi sa brojnim prednostima, kao što su brža i lakša provjera valjanosti dozvole u drugim državama članicama, smanjen rizik od gubitka ili krađe fizičkog dokumenta, kao i pojednostavljen postupak obnavljanja dozvole. Pored toga, digitalizacija omogućava bolju povezanost baza podataka i bržu provjeru statusa vozača na međunarodnoj razini, čime se unapređuje ukupna **efikasnost** administracije EU.

Osim toga, digitalna vozačka dozvola omogućava integraciju sa raznim aplikacijama koje prate vozačku historiju, postignute rezultate i čak ponude specijalizovane preporuke za poboljšanje vozačkih vještina. U nekim zemljama, postoje inicijative koje povezuju ovu tehnologiju sa sistemima za praćenje saobraćaja, što može pomoći u sprečavanju nesreća i unapređenju ukupne sigurnosti na cestama. Na primjer, vozači će moći da dobiju obavijesti o uslovima na putu, vremenskim neprilikama ili čak o potrebnim servisima za njihovo vozilo.

Izazovi za Starije Vozače

Međutim, najviše polemike izaziva **odredba** prema kojoj bi vozači stariji od 65 godina mogli imati skraćen rok važenja vozačkih dozvola. Umjesto dosadašnjih 10 ili 15 godina, nove mjere predviđaju da dozvole mogu važiti samo 5 godina ili čak i manje. Ova odluka ne dolazi bez kontroverzi – mnogi kritičari smatraju da takva pravila mogu biti nepravedna jer ne uzimaju u obzir individualne razlike u zdravlju i vozačkim sposobnostima. Stariji vozači često imaju bogato iskustvo i mogu biti vrlo vješti, ali ova pravila mogu ih staviti u nepovoljan položaj.

Neki od stručnjaka smatraju da bi ovakvo postavljanje pravila moglo dovesti do **diskriminacije** na osnovu starosti. Preporučuje se da umjesto krutih pravila, sistem bude više prilagođen individualnim potrebama. To bi moglo uključivati redovne medicinske preglede koji će ocjenjivati vozačke sposobnosti umjesto samo dobi. Ova strategija ne bi samo povećala sigurnost na cestama, već bi i starijim vozačima omogućila da zadrže svoje vozačke dozvole duže, ukoliko to njihovo zdravstveno stanje omogućava.

Reakcije Javnosti

Reakcije na ove promjene su bile burne. Organizacije koje zastupaju interese starijih građana, poput AGE Platform Europe, izrazile su zabrinutost da bi nova pravila mogla dovesti do smanjenja mobilnosti starijih osoba i gubitka njihove neovisnosti, posebno u ruralnim područjima. “Dob ne smije biti jedini kriterij za procjenu sposobnosti vožnje,” ističu iz AGE Europe. Ove organizacije upozoravaju da bi takve mjere mogle dodatno povećati osjećaj izolacije i socijalne isključenosti među starijom populacijom, koja se oslanja na vožnju kao bitan oblik transporta.

Mnogi stariji građani smatraju da su ti prijedlozi ne samo nepravedni, već i potencijalno opasni. Naime, smanjenje mobilnosti može dovesti do gubitka kontakta sa porodicom i prijateljima, što može negativno utjecati na mentalno zdravlje. Kada se stariji ljudi izoliraju, to može povećati rizik od depresije i drugih mentalnih poremećaja. S obzirom na ove aspekte, važno je da se u procesu reforme uzmu u obzir i socijalni faktori koji utiču na kvalitet života starijih osoba.

Argumenti za Mjere Sigurnosti

Nasuprot tome, stručnjaci za prometnu sigurnost tvrde da su ove mjere nužne kako bi se povećala sigurnost na cestama. S obzirom na to da se broj vozača starijih od 65 godina povećava, redovne provjere zdravlja postaju sve važnije. Liječnici upozoravaju da starenje može dovesti do **slabljenja vida, sluha i refleksa**, što može značajno utjecati na sigurnost vožnje. Njihovi argumenti se temelje na činjenici da se preventivnim mjerama može smanjiti broj nesreća koje uključuju starije vozače.

U nekim zemljama, kao što su Austrija i Njemačka, već su uvedene slične mjere koje uključuju obavezne medicinske preglede za starije vozače. Ove zemlje su primijetile smanjenje broja nesreća uzrokovanih starijim vozačima, što može poslužiti kao uzor drugim državama članicama EU. Argumenti za ove mjere često se oslanjaju na statističke podatke koji ukazuju na to da stariji vozači imaju veću šansu za sudar zbog fizioloških promjena koje dolaze s godinama.

Implementacija i Uticaji na Regiju

Iako su promjene već najavljene, važno je napomenuti da nova pravila još nisu stupila na snagu. Europski parlament i Vijeće EU dogovorili su rok od pet i pol godina za implementaciju, što znači da države članice imaju vremena za prilagođavanje. U zemljama poput Hrvatske, nije bilo konkretnih najava o primjeni ovih mjera, ali se očekuje da će većina država uvesti model koji uključuje **kraće rokove važenja** uz obavezne liječničke preglede.

Dijana Hrka, čiji je sin Stefan poginuo u prošlogodišnjem padu nadstrešnice ispred Železničke stanice u Novom Sadu, pričestila se danas u Crkvi Svetog Marka, vidno umorna i uz otežano kretanje.

„Dobro sam, od danas je sve u Božjim rukama“, rekla je Hrka reporteru Bete, sa očiglednim naporom.

Sveštenik je zamolio da se sam čin pričesti ne fotografiše.

Dijana Hrka otpočela je štrajk glađu prošlog vikenda, pre šest dana, u nedelju 2. novembra, kod Narodne skupštine u centru Beograda.

Ona zahteva istinu i odgovornost za pogibiju njenog sina i još 15 ljudi u padu nadstrešnice, puštanje na slobodu svih studenata uhapšenih tokom protesta i raspisivanje vanrednih izbora.

Da joj pruže podršku dolazili su prethodnih dana grupe građana i studenata, prosvetni radnici, učenici gimnazija i srednjih škola, predstavnici opozicionih partija.

Jedna osoba je poginula u udesu koji se dogodio u mjestu Zagorak kod Danilovgrada, saopšteno je Portalu RTCG iz Operarivno komunikacionog centre Uprave policije

Kako su nam kazali, nesreća se dogodila u13:30 sati.

Učestvovalo je jedno vozilo.
Uviđaj je u toku.