Imam 75 godina i živim sama. Dvoje djece, sin i kćerka imaju svoje živote daleko odavde, imaju svoju djecu i svoje probleme.
Ne zovem ih, čekam da se oni mene sjete, a to se vrlo rijetko desi. Ove godine su mi i rođendan zaboravili čestitati. Nema veze, nisam im zamjerila.
Znam kako im je, i ja sam bila isfrustrirana u njihovim godinama. Previše sam kidala sebe brinući se kako da ih odgojim i omogućim sve neophodno. Drago mi je što sam uspjela da ih i školujem i napravim dobre ljude od njih, ali mi je žao što sam se toliko nervirala oko svega. Zbog čega? Da bih sad bila sama i sjedila čitav dan u četiri zida čekajući da mi telefon zazvoni da mi bar neko kaže „Sretan ti rođendan“ i osjećam se tako šugavo i napušteno kao pas?
Pa neka… Hvala vam. Mogu ja sve sama. Ja ću sebi uvijek naći hobi i držati pozitivnu stranu svojih misli. A vi, neka vam je Bog u pomoći. Molit ću se da vam život ne dadne sudbinu kakva je mene zadesila.
Moliću se da vas djeca ne zaborave, čak i ako ste uvijek bili tu za njih i pomogli im u svemu što se pomoći moglo, kao što ste vi mene zaboravili. Neka.. Ne zamjerim vam.
Ali sjetit ćete me se kad me ne bude bilo. Sjetit ćete se i rođendana i svega, i tada će vam proći kroz glavu svaka situacija u kojoj ste se ogriješili o svoju majku. sadržaj se nastavlja nakon oglasa
Majka vas je dovela tu gdje jeste, ona se ne smije zaboraviti tek tako. Ali neka… Dok sam živa, biću tu uz vas, bez obzira na sve – rekla je tužna žena.