Na Đurđic, 16. novembra 2024. godine, I. M. (47) osumnjičen je da je u porodičnoj kući u Novom Sadu usmrtio majku (77), a potom joj odsekao glavu. Policajci su ga zatekli krvavih ruku i odeće, a nepunih mesec dana kasnije preminuo je u Specijalnoj zatvorskoj bolnici.
Porodična kuća u Ulici Feješ Klare, u novosadskom naselju Telep, postala je poprište stravičnog zločina na veliki pravoslavni praznik Đurđic. Tog 16. novembra 2024. godine, I. M. (47) je, kako se sumnjalo, usmrtio svoju majku (77), a potom joj odsekao glavu. Jeziv prizor otkriven je nakon što je policiju pozvala njegova sestra, koja je prijavila da brat tuče majku.
Zločin se dogodio nešto pre podneva, na dan kada Srpska pravoslavna crkva obeležava Đurđic. Policija i ekipa Zavoda za urgentnu medicinu stigli su u porodičnu kuću oko 12 sati, ali je za nesrećnu ženu već bilo kasno.
U kući su zatekli njeno beživotno, obezglavljeno telo, dok je osumnjičeni sin bio krvavih ruku i odeće.
Prema tadašnjim medijskim izveštajima, policiju je alarmirala ćerka nesrećne žene, koja je prijavila da njen brat fizički napada majku.
Kada su policajci stigli, zatekli su stravičnu scenu, a I. M. je odmah priveden.
Posebnu pažnju javnosti privuklo je njegovo ponašanje tokom privođenja. Prema nezvaničnim informacijama koje su objavili mediji, iz policijskog vozila je vikao da majku nije ubio on, već „đavo“.
Pojedini mediji tada su navodili da je I. M. ranije imao psihičkih problema.
Viši sud u Novom Sadu odredio je I. M. pritvor 18. novembra 2024. godine. Istog dana upućen je u Specijalnu zatvorsku bolnicu u Beogradu.
Uprava za izvršenje krivičnih sankcija saopštila je da je I. M. preminuo 15. decembra 2024. godine, u večernjim satima, na internom odeljenju Specijalne zatvorske bolnice.
Njegovo telo upućeno je na obdukciju, a zbog smrti osumnjičenog krivični postupak je obustavljen.
Tako je slučaj koji je potresao Novi Sad ostao bez sudskog epiloga. Na Đurđic, praznik koji porodice tradicionalno provode u miru i zajedništvu, jedna porodica doživela je tragediju koja je zauvek obeležila taj datum.
Cilj podsećanja na ovakve tragedije nije da se građani uznemiravaju, već da se skrene pažnja na ozbiljne probleme u društvu, posebno na porodično nasilje i situacije koje mogu dovesti do najtežih posledica. Važno je da ne okrećemo glavu pred upozoravajućim znacima, da prijavimo nasilje i da svi zajedno reagujemo na vreme, jer pravovremena reakcija može da spase nečiji život.