Penzioneri u Srbiji, uprkos povećanju penzija od 14,8% u januaru 2025. godine, i dalje se suočavaju s teškim finansijskim izazovima. Prosječna penzija sada iznosi oko 45.775 dinara, ali je, kako se navodi, to za mnoge nedovoljno da pokriju osnovne životne potrebe.
Povećanje je trebalo donijeti olakšanje i poboljšati životne uslove starijih građana. Svakodnevica koju oni proživljavaju, međutim, govori o drugačijoj stvarnosti.
Troškovi rastu brže od penzija
Osnovne namirnice, režije i lijekovi postaju sve skuplji, pa penzioneri često moraju donositi teške odluke. Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, troškovi života porasli su od 2021. godine za više od 20%, dok su penzije u istom periodu rasle znatno sporije.
Kada cijene osnovnih proizvoda rastu brže od primanja, kupovna moć opada čak i onda kada nominalni iznos penzije raste. Zato povećanje od nekoliko procenata ne mora značiti i stvarno poboljšanje životnog standarda.
Treba imati na umu i da je prosječna penzija statistički pokazatelj. To znači da dio penzionera prima iznos ispod tog prosjeka, pa je njihov položaj teži nego što sama brojka sugeriše.
Zbog toga se mnoge starije osobe nalaze u situaciji da biraju između osnovnih potreba, pa i između hrane i lijekova. To, kako se ističe, ozbiljno narušava kvalitet njihovog života i otvara pitanje da li je povećanje penzija dovoljno da pokrije realne potrebe.
Zdravstveni troškovi najveći teret
Nakon odlaska u penziju mnogi se suoče s naglim smanjenjem prihoda, dok se zdravstvene potrebe s godinama obično povećavaju. Lijekovi, ljekarski pregledi, terapije i pomagala predstavljaju značajan izdatak za penzionere.
Istraživanja, kako se navodi, pokazuju da se gotovo 50% penzije troši na zdravstvene usluge. Za one koji pate od hroničnih bolesti i trebaju kontinuiranu terapiju, ostaje vrlo malo prostora za sve ostalo.
Prema izvještajima portala „Kurir“, zdravstveni troškovi predstavljaju najveći izazov za starije osobe. Ograničenja na recept, visoke participacije i nedostupnost pojedinih lijekova doprinose osjećaju bespomoćnosti.
Situacija je posebno teška u ruralnim sredinama, gdje je pristup zdravstvenim uslugama često otežan. Dodatni problem imaju stariji građani koji žive sami i nemaju porodičnu podršku.
Pravni aspekti i penzijska reforma
Na visinu penzija utiču i pravni propisi. Nedavno usvojeni Zakon o rehabilitaciji osoba koje su nepravedno gubile svoja prava omogućava tim građanima novčane naknade i dodatni staž za period proveden pod kaznama.
Iako od zakona koristi imaju manji broj ljudi, on se opisuje kao značajan korak ka ispravljanju nepravdi iz prošlosti. Može imati i konkretan utjecaj na povećanje penzionog iznosa pojedinih korisnika.
Ipak, veliki broj penzionera i dalje živi na rubu siromaštva. Mnogi su prinuđeni da pažljivo planiraju svaki dinar i da se odriču izdataka koji su nekada bili uobičajeni, poput izleta, kupovine nove odjeće, pa čak i posjeta zdravstvenim ustanovama.
Potreba za dugoročnom podrškom
Tema penzija, ističu stručnjaci, nije samo ekonomska nego i duboko društvena. Starije generacije nose kolektivno znanje i iskustvo, pa zaslužuju poštovanje i sigurnost.
Kao mjere koje bi pružile dugoročnu podršku navode se pristupačniji lijekovi, više gerontoloških centara, efikasnije zdravstvene usluge i povoljniji socijalni programi. Važnim se smatraju i programi koji bi penzionere uključili u društvene aktivnosti, čime bi se smanjila usamljenost i poboljšala emocionalna dobrobit.
Samoća, kako je opšte poznato, može negativno uticati i na fizičko zdravlje starijih osoba. Zato društvena uključenost nije luksuz, nego sastavni dio brige o zdravlju.
Bez takvih mjera, upozorava se, povećanje penzija ostaje kratkotrajno olakšanje, a ne stvarno rješenje. Da bi penzija bila prava nagrada za cjelokupan životni rad, potreban je sistem koji starijim osobama omogućava da žive dostojanstveno i imaju podršku u teškim vremenima.
Za čitaoce koji su pred penzijom ili već primaju penziju, ova slika podsjeća koliko je važno unaprijed planirati porodični budžet. Isto tako vrijedi pratiti promjene propisa koje se tiču penzijskih prava.
Praktično, korisno je voditi evidenciju kućnih troškova i redovno razgovarati s ljekarom ili farmaceutom o terapiji i mogućnostima povoljnijeg liječenja. Preporučljivo je i informisati se kod nadležnih institucija o pravima i oblicima pomoći koji su dostupni starijim građanima.