Iako ga publika često vidi nasmejanog, Lazić priznaje da tugu nosi u sebi i da je njegova privatna borba daleko od očiju javnosti.
Pevač Darko Lazić govorio je o gubitku brata, veri i načinu na koji pronalazi snagu da nastavi dalje, otkrivši da mu je poseban mir doneo boravak u manastiru Hilandar.
Kako je istakao, razgovori sa monasima pomogli su mu da drugačije sagleda život i prioritete.
– Oni mi daju snagu, ali ja gledam drugačije na život. Tri dana sam bio na Hilandaru i dosta sam sa monasima pričao o mnogim stvarima. Oni ti lepo otvore oči da sagledaš šta je pravi život jer oni ljudi žive u jedanaestom veku i dalje. Tamo kad odeš vidiš koliko su materijalne stvari nebitne, koliko se bahatimo i koliko su za sreću potrebne male stvari. Radim kako smatram da treba da radim. Mnogi mi sad pričaju za motor i da ne sedam na isti, svako ima zapisano dan kada će da napusti ovaj svet jer svi smo mi prolaznici, sudbina ne postoji. Nema razloga da ne vozim motor, ako mi je zapisano, pašće crep i pogodiće me u glavu i da ne nabrajam glupe primere. Radim samo kako mi srce kaže i tako su mi i tamo rekli, ne izazivaj, ali živi kao što si živeo. Darko Lazić / Izvor: ATAImages/Antonio Ahel
Iako ga publika često vidi nasmejanog, Lazić priznaje da tugu nosi u sebi i da je njegova privatna borba daleko od očiju javnosti.
– Ne postoji slika gde nema osmeh, uvek je bio za šalu i veliki pozitivac. Ta energija mene nosi i ljudi kada me vide misle “on ne tuguje, prežalio je brata i kako ga nije sramota“, a osmeh ne znači ništa. Tugujem u sebi i drugi ljude ne moraju da vide moju tugu, dovoljno je što je ja osetim i znam koliki je moj bol. Čovek sam koji se bavi estradnim poslom i moram da budem nasmejan, a ne da dođem na binu i budem namršten i plačem.