Nekada se crna odjeća nosila i više od godinu dana, a trajanje žalovanja smatralo se jednako obaveznim kao i samo sudjelovanje na pogrebnim obredima.Iako se vremena mijenjaju, osnovna poruka ovoga običaja ostaje ista: odjeća ne služi samo da pokrije tijelo, već i da prenese unutarnje stanje tuge i odricanja od radosti.
U mnogim kulturama, a posebno u katoličkoj i pravoslavnoj tradiciji, nošenje crnine nakon smrti bliskog člana porodice stoljećima je imalo snažno simboličko značenje. Taj običaj predstavljao je način izražavanja tuge i poštovanja, ali i podsjetnik cijeloj zajednici da je porodica u žalosti. U prošlosti je bilo uobičajeno da žene nose crne haljine i velove, dok su muškarci oblačili tamna odijela ili makar nosili crne detalje poput dugmadi. Za vrijeme žalosti nije se prisustvovalo svadbama, veseljima niti proslavama. Ples, pjesma i slavlje bili su zamijenjeni tihom molitvom i suzdržanošću.
- Vrijeme žalovanja razlikovalo se od kraja do kraja. Negdje je to bio period od 40 dana, drugdje šest mjeseci, a često i cijela godina. Bez obzira na dužinu, svrha je uvijek bila ista – izraziti poštovanje prema pokojniku i dati vremena obitelji da se navikne na život bez voljene osobe.
Kršćanski nauk naglašava da smrt nije kraj, nego prijelaz u vječni život. Prema vjerovanju Crkve, smrt označava početak puta ka uskrsnuću i životu na nebu. Iako je prirodno osjećati tugu, vjernicima se poručuje da gledaju na smrt i kao na duhovnu pobjedu, jer čovjek napušta prolazni svijet i kreće ka vječnosti. Zato je nošenje crnine istovremeno znak boli i vjere – boli zbog gubitka i vjere u život poslije smrti.
U različitim kulturama kroz historiju postojale su i druge boje žalovanja. U nekim krajevima nosila se bijela odjeća, koja je simbolizirala čistoću duše i nadu u novi početak. Time se željelo pokazati da smrt nije kraj, nego transformacija, poput leptira koji napušta čahuru i izlazi u slobodu. No, u većini europskih zemalja, crna boja ostala je dominantni znak žalosti.