Prošlo je tačno sedam godina otkako nas je napustila pjevačica Dona Ares. Tog 2. oktobra 2017. godine, u 41. godini života, izgubila je treću i presudnu bitku s karcinomom – bolešću koja ju je prvi put pogodila u 39. godini.
Teška borba i knjiga „Soba za nikoga“
Dona je dva puta uspjela pobijediti bolest, ali se rak svaki put vraćao, još jači i agresivniji. Upravo iz tog iskustva nastala je njena knjiga „Soba za nikoga“ – intimna ispovijest o životu sa bolešću, o hrabrosti, ali i o strahu koji je pratila svaku novu dijagnozu.
Njena borba bila je pod budnim okom javnosti. Svi su vjerovali da će se i treći put izvući, jer je, iako izmučena, uvijek bila nasmijana i vedra. Na društvenim mrežama dijelila je poruke koje su odisale optimizmom, iako je svjesno bilježila vlastiti kraj: „Još uvijek sam dobro!!! Podnošljivo je, iako već osjećam i vidim kako polako blijedim“, napisala je nedugo prije smrti.
Posljednje poruke i emotivne ispovijesti
Pet dana prije nego što je preminula, objavila je fotografiju nastalu prije bolesti i uz nju kratko napisala: „Voli vas vaša Dona Ares.“ Bila je to oproštajna poruka svojim fanovima i prijateljima.
Tokom posljednjih mjeseci života razvela se od supruga Džavida Ljubovcija, čovjeka koji je bio uz nju u najtežim trenucima liječenja. Javnosti je tada priznala da se pomirila sa životom u „simbiozi s rakom“ i da je bolest napredovala brže nego što je mogla pretpostaviti. Dodala je i da je kroz cijeli život posao stavljala ispred sebe, pa je i tada savjetovala druge da to ne čine: „Moja najveća greška je što nisam nalazila vrijeme za sebe. Posao mi je bio sve.“
Odlazak bez supruga i sjećanje koje traje
Iako su prošli mnogo toga zajedno, Džavid nije bio uz nju u posljednjim danima, niti se pojavio na njenoj sahrani. Nakon njene smrti govorio je samo o tome koliko su njih dvoje prošli zajedno i da mu, bez obzira na razvod i teške riječi koje su u trenucima bolesti pale, ništa nije zamjerio.
– Kada čovjek postane svjestan da odlazi, ne treba mu zamjerati ono što kaže. Mi smo prošli razne faze, ali znam da u njenoj duši nikada nije bilo zle namjere – rekao je tada. Prisjetio se i da su doktori u Danskoj tačno predvidjeli koliko će živjeti. Njena posljednja želja bila je da svoje dane provede kod kuće, u krugu porodice.
Dona je otišla tiho, bez velikih bolova, ali s velikim tragom u muzici i životima onih koji su je voljeli. Njene pjesme i poruke koje je ostavila iza sebe i danas podsjećaju na ženu koja je i u najtežim trenucima znala pronaći osmijeh i snagu da druge ohrabri.