Jedna filmska uloga joj je predodredila filmsku karijeru.
U svetu koji ostaje iz dana u dan bez velikih imena koje su obeležile svetsku kinematografiju, otišla je još jedna velika dama filmske umetnosti: Ana Kirijaku.
U 96. godini života, mirno je preminula u svom domu u Atini, ostavivši za sobom neizbrisiv trag ne samo na sceni, već i u kolektivnom sećanju naroda koji ju je voleo.
Našoj publici je najpoznatija po ulozi Psihe (Duše) u filmu “Grk Zorba” iz 1964. godine.
Rođena 17. januara 1929. godine, u godinama kada je Grčka još uvek nosila teret istorije i tražila svoj novi identitet, Ana je već kao dete pokazivala sklonost ka govoru, pokretu i izrazu. Nije bilo iznenađenje kada je zakoračila na daske koje život znače. Prvo se školovala u pozorištu u Atini, potom u Parizu, gde je usavršavala glumu pod vođstvom legendarnog Žana Vijara.
Uloga u “Zorbi Grku” i filmski trag
Među brojnim ulogama koje je ostvarila, posebno se izdvaja njeno pojavljivanje u kultnom filmu “Grk Zorba” (1964). Film, koji je režirao Mihalis Kakogiannis, a u kome su glumili Entoni Kvinn i Alan Bejts, postao je simbol grčkog duha, a Ana je svojim prisustvom unela nežnost i otmenost u jednu od ključnih scena.
Pored toga, igrala je u filmovima kao što su „Pijanica“ (1950), „Traži se lažov“ (1961), „Mladoženja hitno potreban“ (1971), „Siguran seks“ (1999), „Plač… suze silikona“ (2001) i „Dečko za ucenu“ (2003).
Lice televizije i pozorišta
Šira grčka publika pamti je po ulozi Bebeke u legendarnoj seriji “Oi Treis Harites” („Tri šarmerke“), koja se emitovala tokom 90-ih i stekla kultni status. Njen karakterističan glas, ironičan osmeh i bezvremenski šarm učinili su je miljenicom gledalaca.
No, Ana Kirijaku nikada nije napustila ni pozorište – mesto gde je, kako je sama govorila, “čovek najbliži sebi i publici”. Tokom godina, igrala je u desetinama predstava, sarađujući sa najznačajnijim imenima grčke scene.
Poznata po skromnosti i diskretnosti, Ana je svoj privatni život držala dalje od očiju javnosti. Poslednje godine provela je sa porodicom, uz sina Hristosa Apostolidisa, koji je bio uz nju do samog kraja. Nije tražila pažnju, nije jurila naslovnice – i baš zato je poštovana.