Njena umetnička karijera bila je prožeta ljubavlju prema publici, a naročito prema najmlađima. Olja je umela da osvoji srca dece, a sama je isticala koliko joj njihova reakcija znači.
Srpska glumica Olivera Olja Grastić Jelić preminula je u 91. godini života, ostavivši iza sebe bogato umetničko nasleđe i neizbrisiv trag u domaćem pozorištu.
Olivera je bila dugogodišnja članica ansambla Pozorišta „Boško Buha“, a vest o njenoj smrti objavljena je na zvaničnom Instagram nalogu ove kulturne ustanove, uz dirljive reči oproštaja:
– Sa tugom se opraštamo od naše drage koleginice Olivere Olje Grastić Jelić (1934–2025), dugogodišnje glumice našeg ansambla. Olja je igrala na scenama Jugoslovenskog dramskog pozorišta, Ateljea 212, Narodnog pozorišta Sombor… Svoju prvu ulogu u Pozorištu „Boško Buha“ odigrala je 1959. godine u predstavi „Susret“ u režiji Bojana Stupice, i ostala je u ansamblu sve do penzije. Bila je čuvena Beki Tačer u „Tomu Sojeru“, a pamte se i njene uloge u predstavama „Biberče“, „Carev slavuj“, „Kapetan Džon Piplfoks“, „Ćorsokak“ i mnoge druge. Sa osmehom ćemo se sećati njene predanosti svom poslu, ljupkosti u komunikaciji koja ju je krasila – navedeno je u oproštajnoj poruci.
Njena umetnička karijera bila je prožeta ljubavlju prema publici, a naročito prema najmlađima. Olja je umela da osvoji srca dece, a sama je isticala koliko joj njihova reakcija znači. U jednom od svojih ranijih intervjua, povodom obeležavanja deset godina rada u Pozorištu „Boško Buha“, rekla je:
– Deca su najbolja publika, pa je stoga za mene čast kada čujem da me vole. Iz predstave u predstavu vreme brzo teče. Kao da je juče bilo kada su se vrata Akademije zatvorila i kada mi je profesor Jozo Laurenčić rekao: „Olivera, život je teatar, a publika u njemu jedini ispravan sudija za vrednost glumca.“ Nisam dramska prvakinja jer toga kod nas nema. Čas sam princeza, čas obična devojčica. Iz glavne uloge prelazim među statiste. To mi dopušta da se odmorim od teksta, ali da ipak budem pred živahnim očima najboljih kritičara.
Generacije gledalaca pamtiće je po vedrini, šarmu i profesionalizmu, a kolege iz sveta pozorišta kao predanu umetnicu i toplu prijateljicu. Njena gluma, bilo u glavnim ulogama ili u manjim, uvek je nosila posebnu iskru zbog koje je publika odlazila iz pozorišta bogatija za jedno posebno iskustvo.