Više javno tužilaštvo u Nišu zatražilo je kaznu od devet godina zatvora za Bojana Jovanovića iz Niša koji je optužen da je 4. avgusta 2024. godine oko 21 čas na Bulevaru Medijana, pod dejstvom alkohola i kokaina, “mercedesom” na pešačkom prelazu pokosio Nišlijku Milinku Milinčić (71) nanevši joj povrede od kojih je preminula u bolnici, a potom pobegao.
Jovanovićeva odbrana pak na osnovu nalaza veštaka osporava odgovornost za nepružanje pomoći nakon saobraćajne nesreće i smatra da bi se i sa trećinom kazne, odnosno najblažom mogućom kaznom, postigla svrha kažnjavanja.
Jovanović je u završnoj reči kroz suze rekao da će se kajati do kraja života i poručio sudu da ga kazne “koliko misle da treba”.
– Pre svega želim da se izvinim porodici oštećene za pretrpljen bol, kriv sam. Želim da izjavim saučešće. Uništio sam i moju i njihovu porodicu. Osudite me koliko mislite da treba. Ne spavam noću, kajaću se do kraja života. Osećam veliku patnju. Kunem se u grob svoga brata da mi je žao zbog svega – rekao je Jovanović plačući prilikom iznošenja završne reči.
Foto: Facebook
Viši javni tužilac Tatjana Stevanović rekla je da je na glavnom pretresu dokazana krivica optuženog na način kako je to opisano u optužnici, i zatražila da bude oglašen krivim. Ona je za teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja predložila kaznu od osam godina a za nepružanje pomoći povređenom u saobraćajnoj nesreći godinu i po dana, tako da bi se izrekla jedinstvena kazna od devet godina zatvora, uz zabranu upravljanja vozilom od pet godina nakon izlaska iz zatvora. Ona je pre iznošenja završnih reči precizirala optužnicu tako da se Jovanoviću na teret stavlja blaža formulacija krivičnog dela nepružanja pomoći povređenom u saobraćajnoj nesreći, budući da su veštaci utvrdili to što je vozač napustio lice mesta nije bilo od uticaja na smrtni ishod.
Advokatica Snežana Stanković – Conić, punomoćnica oštećenih, pridružila se završnoj reči tužilaštva i zatraženoj kazni ali je u pogledu nalaza veštaka istakla, pozivajući se na presudu Vrhovnog suda iz aprila prošle godine, “da je delo svršeno samim ostavljanjem bez pomoći povređenog, bez obzira na ishod, koji ima uticaj na kvalifikaciju dela”.
– Sama činjenica da je neko pobegao sa lica mesta, govori o odnosu tog lica prema samom delu, prema posledicama tog dela I odnosu prema sopstvenoj odgovornosti za posledice koje je preuzeo – rekla je ona i zatražila da sud ne ceni kao olakšavajuću okolnost priznanje okrivljenog u istrazi jer se pred sudom branio ćutanjem. Stanković -Conić je zatražila najstrože kažnjavanje kako bi se postigla ne samo svrha kažnjavanja u delu individualne prevencije, već i generalne prevencije.
Priznao prvo krivično delo
Advokat Saša Knežević, branilac optuženog, istakao je da je Jovanović u potpunosti priznao prvo krivično delo a da se o krivičnom delu nepružanja pomoći ne može govoriti uopšte, na osnovu nalaza veštaka. On je ukazao da nije nesporno utvrđeno da je Jovanović tog dana konzumirao kokain, jer je po nalazu veštaka, moguće da se metabolite nađu u krvi i do četiri do šest dana od konzumacije. Knežević je istakao da su veštaci utvrdili i da je Jovanović imao nedopustivu količinu alkohola u krvi usled koje je bio apsolutno nesposoban da upravlja vozilom.
– Ako imamo nekoga ko je apsolutno nesposoban da upravlja vozilom, onda ne možemo govoriti o psihičkom odnosu prema drugom krivičnom delu. On nije bio svestan da je bilo šta udario automobilom. Činjenica da je posle udesa nađen kod kuće ide u prilog tome. Ljudi koji su svesni šta su uradili, kriju se po dva, tri dana, pokušavaju da poprave automobile. On nije bio svestan i otišao je kući – rekao je Knežević. On je naglasio da se Jovanović branio ćutanjem na glavnom pretresu jer je u istrazi priznao prvo krivično delo i nije želeo da odugovlači postupak (koji je završen iz dva ročišta), ali i da bi oštećene poštedeo ponovnog iznošenja svih detalja.
– Predložena kazna odudara od sudske prakse. Sa jednom trećinom bi se postigla svrha kažnjavanja – rekao je Knežević. On je rekao i da stav Vrhovnog suda iz jedne presude nije obavezujući jer ih ima različitih iz više presuda, a osim toga “nijedan stav nije izvor prava”.