Profesor Milinko Bogdanović iz Ivanjice oduvek je želeo da ima svoju porodicu i decu. Godine su prolazile, ali mu nikako nije polazilo za rukom da pronađe svoju srodnu dušu. Ipak, nije odustajao od svoje najveće želje. Čuo je za Vjolcu iz Albanije preko njenih sestara, koje su godinama udate za ljude iz njegovog kraja. O toj porodici iz Skadra čuo je samo reči hvale i znao je da su vrlo vredni i pošteni, te da ljude dele isključivo na dobre i loše, ne obraćajući pažnju na nacionalnost ili veru.
“Susreo sam se s društvenim tabuima oko ove teme. Ipak, bitno je da pojedinac odredi svoje izbore i shvati što želi od života. Moja primarna želja bila je imati obitelj pa sam odbacio narative i predrasude”, izjavio je Milinko.
- Prije nego što je otputovao u Albaniju kako bi upoznao svoju suprugu, Bogdanović ju je vidio samo na fotografiji, no intuicija ga je uvjerila da je ona pravi par za njega. Vjerujući svojim instinktima, uputio se u Skadar.
“Profesor razmišlja: ‘Iako se priča odvija u 21. stoljeću, ona uključuje aspekte tradicije. Prepoznao sam da su njezine sestre prisutne desetljeće i da su doista bile izvanredna obitelj. Došli smo do dogovora i ja sam napravio svoje put u Skadar.’Već pri prvom susretu shvatio je da želi s njom podijeliti život, a isto je osjećala i Vjolca. Iako su tada bili stranci, od samog su početka doživjeli skladnu vezu.
- “Sve je sudbinski određeno, intuicija me vodila u tom smjeru i bio sam u pravu”, kaže Milinko.Milinko nije bio svjestan da će mu ova Albanka donijeti neizmjernu sreću. Ubrzo nakon što je stigao u Ivanjicu, proslavili su veliko vjenčanje, a nakon četiri godine suživota dobili su kćerkicu Irenu, koja je postala žarište njihovih života i, kako ističu, produbila njihovu ljubav.
