Zoran Novaković iz Beograda imao je 25 godina, momačke snove i planove, kakve samo može da ima mladić koji započinje život kao „svoj čovjek“. Onda je za šest dana, zaista za samo toliko, sve stalo. I sve je zavijeno u crno.
Ovo je priča o tragediji Novakovića iz Beograda, o njihovom jedincu Zoranu koji je umro zbog zapaljenja zuba. Tako je, barem, utvrđeno obdukcionim nalazom Instituta za sudsku medicinu, prije bezmalo devetnaest godina.
A sve je počelo od bola u zubu. Zoran se obratio Domu zdravlja, gdje je konstatovana infekcija. Ljekar mu je dao injekcije i uputio ga u Kliniku za maksilofacijalnu hirurgiju, 24. marta 2003. godine.
U sljedećih nekoliko dana gnojna infekcija se proširila na vrat i pluća, Zoran je išao od ljekara do ljekara, i, mada je svaki imao svoju dijagnozu, svi su mu prepisivali – antibiotike. Prethodno mu nisu uradili mikrobiološku analizu, niti ga poslušali stetoskopom!
Hirurzi su mu napravili rezove na vratu kako bi mu drenirali gnoj, ali je obdukcijom kasnije utvrđeno da su ti rezovi bili isuviše mali i plitki da bi se njima išta postiglo. Kada je već bilo izvjesno da mu nema pomoći, prebačen je na Infektivnu kliniku, i tu je, sutradan, umro.
Srce nije moglo da kuca od tolikog gnoja.
Nikada prije nije bolovao, čak ni od dečjih bolesti, bio je zdrav kao drijen. I zamislite, zbog infekcije zuba, u 21. vijeku, izgubio je život. Ko bi, pitam se, mogao da se pomiri s takvom činjenicom… I da preboli – rekla je Marija Novaković, Zoranova majka za domaće medije.