Nikada se mi ne pomirimo sa odlaskom nasih voljenih
Nikada mi ne zaboravimo ko je nas rodio i odhranio , grlio mazio kupao , cuvao k’o oko u glavi , ucio nas sta je postovanje , govorio nam budi posten ne kradi , ne lazi , postuj starijega na ulici , na cesti , na putu , od skole do kuce budi cestit , pozuri kuci da pomogneš , nikada vjeruj meni iskreno ja kazem Kada nam se vracaju njihovi trenutci, ono sto su nam rekli ,ili sto su zapoceli pa stali , ili sto su zeljeli i planirali a nisu , ili kad su planirali pa to i uradili sve u sjecanju ostalo je .. i samo nas nesto stigne , sjeti i podsjeti , onda nas spusti jer shvatimo ……Kada bi smo jos nesto da kazemo , ili uradimo , a ne moze kasno je … Ni jedan rastanak nije kako treba , svi su nepravedni Posebno kada ode neko tvoj
Drugi odlasci se dogadjaju , doticu te i ne doticu , smrt k’o smrt , desava se Umro tol’ki svijet , sto rece neko , pa sta im fali Ali kod najblizih koji su nekako drugacije bili deo nas i ja bila dio njih da tek kada odu shvatimo koliko nam nedostaju
Nema pravih rijeci Nema utjehe Ostaje ti samo da ih se sjecas Da ih spominjes , pamtis da pises o njima pjesme , price i sve sto ti srcu godi tako oni zive dok ih spominjes zive u srcu
I jos svasta sjetis se Kad majka pita na koga se baci takva zalobitna Hoce reci na koga liciš
kazem ja bog me stvorio i ti rodila takvu sta cu ja sada neznam .. a u stvari do njih ne dopire nista sada ne citaju ne pisu mir dusama njihovim a ja vjerujem da me čuju Sada shvatam ja da neka djeca mala kada ostanu bez roditelja sasvim drugacije gledaju kada odrastu na druge prijatelje koji ostaju bez roditelja u zrelijim godinama i oni kazu pa živi se , zivi i sjecaj se Na kraju posle svega , zalis u sebi i to je najvelicanstvenija vrsta zaljena ona je samo nasa , I mi smo nastavak njihovog trajanjaDok nas ima Dok se mi sjecamo i spominjemo Bice i tog nekog nasega
Uspomene i tako jednoga dana posle mene neko ce da se sjeca i da traje u nastavak od koga je potekla nit upisano i procitano