MAJKA MAJCI Slušaj, majko… Rekla bih ti da će biti bolje, ali neće. Zato tako šutim.

Slušaj, majko…Rekla bih ti da će biti bolje, ali neće.Zato tako šutim.Ubjeđivala bih te da imam snage kao kad sam bila mlada,ali sve je češće prizivam.Zbog toga mi bolne ruke u krilu miruju, da ne primjetiš.Ispričala bih ti zbog čega sam davno plakala,toliko davno da se ne sjećam kad je to bilo, ali se sjećam zbog čega.Šapnula bih ti koliko mi nedostaju moje suze.Često se pitam zbog čega su se tako povukle.Možda znaju da nikad nisam naučila kako s njimapa nadureno šute?Zato ti se smiješim dok mi pričaš.Rekla bih ti uvjereno da se ne plašim.Ali, plašim se.Sebe i svog gubitka snage, najviše.Ljudi više ne. Barem ne većine.Oni su odradili svoje i ne pripadaju u ovaj naš svijet.Većina su stranci koji vide samo razlikekako bi imali alibi za nepripadanje.Ono malo prijatelja nisu ni svjesni koliko me drže.Nisu ni svjesni koliko sam im zahvalnašto toliko vole moju kćer.Moju kćer anđela koja ih uči onom osnovnomšto stareći zaboravljamo jureći za lažnim smislom.Uči ih što se to ljubavlju može zvati.Drži me jer njih par ima potrebu slušati.I voljeti.Znam, lakše ti je kad ti lažem.Zato ću ti lagati dok si uz mene.Lagati ću ti šutnjom i djelima.Da te ne boli.Ne mogu biti uzrokom nečije boli.Pogotovo ne tvoje.To bi me ubilo.Zbog toga šutim i putujem.Treba li više od toga?Jer i da kažem sve to na glas, ne bi mi vjerovala.Sve znaš. Majka si.Ovako možda hoćeš.A ako povjeruješ, ja ću biti sretna da te ne bolimkao što mene boli ova nemoć koju svim preostalim snagama pretvaram u prividnu moć.Pričajući priče za djecu i odrasle.Priče o tome što je po nama ljubav.Pričam priče da bih živjela i osjećala.