BEZ MAJKE SMO PTICE SLOMLJENIH KRILA

U mislima je mojim jedno davno jutroKad dolazila sam ti rano u sobu broj petBolničkoj postelji u dolini BosneA bila si moj oslonac, moj cijeli svijet.I poneku riječ bi meni rekla tihoOči tvoje plave pričle su više,Osjećale smo se pogledima majkoTaj osjećaj ne može ništa da izbriše.Maglovita jutra kao ova što suBivala su i tad kad bih išla tebiDa te mogu zagrliti sad ovoga trenaU sva blaga svijeta pogledala nebi.Gledala sam slike iz tih dana milaJoš mi oči suze, kao što su tadaNišta isto nije, nigdje nikog nemaNekakva hladnoća ovim svijetom vlada.U tvom srcu imala sam ja poseban kutakBriga sam ti bila, znala si reć’ svimaI ovoga jutra samnom si k’o nekadBez tebe je prazno sve, hladno kao zima.Ja se dobro sjećam svake tvoje pričeDjeci svojoj često ponavljam ih majkoK’o da čujem kada kažeš “muko moja teška”Za tvojim životom i kamen bi plako.