Da bi bila stalno uz svoje sedmoro djece i da bi ih izvela na pravi put, Senka Okiljević, Crnogorka po rođenju, Hercegovka po udaji i Rogatičanka sa boravkom u ovom mjestu preko 50 godina, žrtvovala je posao učiteljice nakon 21 godinu boravka u učionici sa mališanima, i posvetila se materinstvu i njegovanju svoje djece od kojih su se petoro iselili iz roditeljskog gnijezda i savili svoje i zadovoljna baka već ima 13-toro unučadi i očekuje da na tome neće ostati.
Senka je „prvo pa žensko“ od petoro djece u majke Julke i oca Spasoja Vuletića iz Slapa kod Danilovgrada u Crnoj Gori.
Nakon završene učiteljska škole u Nikšiću, priča Senka, sa indeksom pedagoške akademije u Nikšiću, grupa fizika i opštetehničko obrazovanje, željna što bržeg iskazivanja na prosvjetnom planu obrela sam se pred kraj 1970. u Rogatici i dobila posao učiteljice u centralnoj školi „Veso Racković“ u Šljedovićima, područno odjenjenje Pokrivenik. Iz ljubavi koja je trajala još iz srdnjoškolskih dana ubrzo se, u 23 godini, udala za starijeg kolegu, nastavnika srpskog jezika, i Hercegovca iz okoline Gacka, Ljubomira-Ljubu Okiljevića.
Pošto je moj izabranik bio nastavnik u centralnoj školi, već naredne školske godine i ja sam prešla u ovu školu i tu smo ostali do 1984. kada smo prešli u Rogaticu, u našu kuću, koju smo odricajući se i od zalogaja bili već napravili, i Osnovnu školu koja je tada nosila ime narodnog heroja Ragiba Džinde. Dobila sam jedno od osam odjeljenja prvog razreda sa 30 učenika, a bilo ih je i sa 40 što je u sadašnjim uslovima za ne povjerovati.
Prvo dijete, kćerku Suzanu, dobili smo januara 1973., a onda dolazi Marijana ‘74, Sanja ‘77, Predrag ‘79. i Miodrag ‘81. i na kraju, u ratnom vihoru, oktobra 1993, dolaze blizanci Nemanja i Stefan.
Rat, kao i mnoge druge porodice, i Okiljevići su proveli u izbjeglištvu. Najviše vremena proveli su u Gacku u koga su došli obilaznim putem, preko Srbije i Senkine Crne Gore.
Kući u Rogaticu glava porodice Ljubomir savio se odmah poslije Dejtona, a Senka sa djecom došla je tek 2000-te. Možda bi još koji mjesec ili godinu boravili u Gacku, naravno u tuđoj kući, ali su blizanci Nemanja i Stefan trebali da pođu u prvi razred osnovn škole. Dok je bila u Gacku, Senka ima loše sjećanja na tadašnje rukovodstvo ove opštine iako je njen Ljubo odatle poticao i jedno vijeme i ratovao uz ranjavanje. Bilo je, reče, i vrijeđanja majčinskog ponosa na svoju djecu?!
Okiljevići, i stari i mladi, u Rogatici su ušli u svoju prilično devastiranu kuću. Ovdje je bio nešto bolji prijem i razumjevanje opštinske vlasti za majku i porodicu sa sedmoro djece. Ali još nije bilo govora o aktiviranju dječijeg vrtića i to je bio razlog, naglašava Senka, da nisam pokušala da potražim vraćanje na posao učiteljice iako je u ovdašnjoj osnovnoj školi bilo mjesta. Ostala sam da čuvam i podižem djecu. Ćerke su se vremenom poudale i sada, hvala Bogu, od njih imam 9 unučica i unuka.
Oženili su se i sinovi Predrag i Miodrag. I od njih ima četvoro unuka i sada njena porodica, kad se svi saberu i dođu da obiđu baku i djeda, jedva stanu u ne baš malu kuću u ulici Slavka Gluhovića.
Čim je stekla prvi uslov, sa 21 godinu penzijskog staža, Senka je ostvarila pravo na penziju koja nakon posljednjeg povećanja iznos 368 maraka. Penzioner je i njen suprug Ljubo i sa njegovom penzijom, bivšeg prosvjetnog radnka, Okiljevići mjesečno u kuću dobiju oko 1000 maraka. Raspoređuje ih, na njoj samo znan način, Senka kojoj najviše „izvuku“ mezimci Nemanja i Stefan, poznati košarkaši KK „Rogatica“. Nemanja je ovih dana proglašen za najboljeg sportistu opštine u 2021. godini. Tu je majka da skuva, opere, osuši, ispegla da sinovi budu i elegantni kao što ih je i Bog dao, ne zna se koji je kršniji i ljepši. Zahvaljujući Bogu i načelniku opštine Miloradu Jagodiću ovih dana dobili su i stalni posao u i oko sporta u Rogatici i sada više nema razloga i da majka doživi da i oni oforme svoje porodice jer, godine „lete“, a oni su zagazili u 29-tu.
Ono što je zanimljivo, Senka kao majka sedmoro djece samo zna da u opštini postoji Udruženje porodica sa 4 i više djece. Nju nikad niko nije kontaktirao u vezi s tim, a sumnja da će se ikad usvojiti zakon da majke sa više djece počnu dobijati nekakvu novčanu nagradu.
I ne mora, reče ona. Neka su moja djeca zdrava i živa, a ja i moj Ljubo kao i uvijek u životu nekako ćemo „krpiti“ sa ovim što imamo, a imamo dosta hvala Bogu i ljudima.