Opraštamo se od tri devojčice i dečaka, đaka beogradske osnovne škole
Potresne reči drugarice na Novom groblju: Dok sam živa, bićeš i ti, srešćemo se, a dotad me čuvaj odozgo
Lešće u suzama, reka ljudi došla da isprati dečaka (14)
BEOGRAD – Građani Srbije i Beograda danas se opraštaju od četvoro dece, đaka OŠ Vladislav Ribnikar, koji su ubijeni u nezapamćenoj tragediji u istoriji Srbije i našeg školstva i prosvete, kada je u činu bezumnog nasilja njihov školski drug (13) izveo napad u kojem je uzeo živote osmoro đaka-osnovaca i radnika obezbeđenja D.V., čuvara škole kog su deca iskreno volela
Tužne povorke s neutešnim roditeljima, braćom, sestrama, rodbinom i brojnim prijateljima, na večni počinak ispratiće danas još tri devojčice i dečaka.
Danas je poslednji ispraćaj dečaka A.Č, zatim, A.B, devojčice koja bi da nije ubijena, u subotu slavila rođendan, devojčice S.N., koju će svi pamtiti po loknama, i devojčice B.A. od koje se opraštaju i njeni Nikšićani.
Lešće u suzama, reka ljudi došla da isprati dečaka (14) ubijenog u beogradskoj školi: Beskrajan talenat i dobrota
14.07 – Sahranjen dečak. Drugari A.Č. krenuli su prvi u koloni sa cvećem, na čelu tužne povorke, da se poslednji put oproste od druga.
14.09 – Oprostile se i nastavnice. Reći ne, neću, ne mogu, kod njega nisu postojale, uvek je imao poštovanje za svoje nastavnike. Nikada mu nije bilo dosta, uvek je želeo više i bolje. Ostvario je želju da svira sa orkestrom, bio je đak generacije. Podrška drugara i roditelja dovela ga je tu gde je bio. Beskrajan talenat i dobrota. Uspeo si svojom muzikom da dopreš do mnogih, uživali smo u tvom osmehu i svemu što si stvorio, rekla je nastavnica muzičke škole.
00:11
Drugari A.Č. krenuli su prvi u koloni sa cvećem da se poslednji put oproste od druga
– Ti si bio klasa i dasa, jer takvi ne pričaju o svojim već se raduju tuđim uspesima. Pomagao, sa drugarima si plakao i smejao se. Pauza za picu između dve škole sa drugarima bila je tradicija. Govorio si da je muzika laka, samo sedneš i prsti sami krenu. Blago nebesima kakvu će muziku slušati – rekla je druga nastavnica.
14.05 – Potresne reči drugarice: Mnogo mi nedostaješ i da znaš, svi smo te mnogo voleli. Bio si meni i svim našim prijateljima drug za primer, svi smo te voleli i to kako si svirao. Tvoju muziku ćemo uvek pamtiti, ponosili smo se tobom i svemu sto si uradio za nas. Oprostimo se od tebe sa velikom tugom, ostavio si dubok trag u našim životima, želimo da takav budeš i na onom svetu. Mnogo mi nedostaješ i hoću da znaš da smo te svi mnogo voleli, rekla je najbolja drugarica.1 / 5 FOTO: ZORANA JEVTIĆ
14.00 – Beseda sveštenika. Iza sebe je ostavio note, kao natprosečan dečak koji je je u svemu bio poseban. To bi svima nama trebalo da znači, da će ga pamtiti svi, Srbija, region i ceo svet, nešto što će nam svima dati znak da za sobom sejemo dobrotu, uspeh i svoja dela po kojima će nas pamtiti. Ovde smo došli da budemo uz njegovu porodicu, rekao je sveštenik okupljenima.
13.25 – Sahrana dečaka A.Č. na groblju Lešće. Opelo je upravo počelo i drže ga dva sveštenika. U kapeli i ispred nje na groblju Lešće više od 500 ljudi došlo je da isprati dečaka A.Č. (14).
On je ubijen na času istorije u OŠ “Vladislav Ribnikar” na Vračaru kad je njegov drug iz razreda ubio osmoro svojih vršnjaka i radnika obezbeđenja.
00:15
Sahrana A.Č na groblju Lešće
Sahrana na Novom groblju: Otac i majka zagrljeni plakali nad grobom uz omiljenu pesmu svoje devojčice
12.10 – Zaista ćemo se videti u raju kao što kaže ova pesma. Čovek nije stvoren za smrt kao nestajanje i bića u celosti jer ako je smrt kraj onda je uzaludan život naš na zemlji. Čovek je onda u tom slučaju biće tragedije. Njegoš u svoj svojoj mudrosti kaže: Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi. Blagodareći Bogu, eto nama ponovnog viđenja. Ona je svojom nevinom žrtvom, dobrotom, iskrenošću ispovedila svoga Gospoda. Niko ne zna kad će otići sa zemlje ali se molimo Bogu i verujemo da je Bog o svakome dobro promislio kad će ko doći na svet a kada otići. Zaista, blaženopočivši patrijarh Pavle govorio je da ne biramo kad ćemo doći i otići ali biramo da li ćemo živeti kao ljudi ili neljudi. Sila kojom ljudi pokazuju da nema kraja pokazuje da su stvoreni za večni život. Tom silom prevazilaze i samu smrt. Sila kojom čovek živi sa svojim voljenima dok god smo mi živi i naši voljeni će biti s nama. Ona danas današnji dan staje pred lice Božje. Uđi u radost Gospoda svoga. Neka joj je večan pomen”, besedio je sveštenik na grobu devojčice.