oditelji nesrećne devojčice želeli su da svoju mezimicu isprate uz muziku. Veliki broj njenih školskih drugova, nastavnika, ali i prijatelja njenih roditelja došlo je na sahranu.
Ćutke su čekali u redu da uđu u crkvu da zapale sveću. Grob mlade tinejdžerke obasuli su cvećem, a u mukloj tišini čuli su se samo jecaji onih koji su voleli A.
Dok je tužna povorka koračala do grobnog mesta violinista je svirao devojčicinu omiljenu pesmu “Ogrejalno sunce sa Kosova polja”.
Najtužniji trenutak je bio kada su spuštali sanduk u raku i tada se čula numera “Tiho noći moje zlato spava”
Drugari iz škole su kao i na sahrani M. K. doneli bele balone koje su pustili da odlete na nebo.
A. D. stradala je zajedno sa još sedam drugara i čuvarom Draganom Vlahovićem kada je na njih pucao Kosta K. u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”. Nesrećna devojčica je odmah podlegla povredama.