Kako kaže Starac Pajsije : “Gledam ovu današnju decu, naročito ove koji studiraju, i vidim da od svoje kuće imaju mnogo štete. Iako su to dobra deca, nesposobni su. Ne misle, neosetljivi su. Roditelji su ti koji ih kvare”.
Roditelji koji su prošli kroz teške godine ne žele da danas njihova deca oskudevaju ni u čemu. Zbog toga ne razvijaju kod dece usrdnost, kako bi ona bila srećna i kada oskudevaju. Naravno, to rade sa dobrom pomišlju i nisu svesni posledica.
Lišavati sebe nečega tako da to deca ne primete, to je neprimereno. Ali pomoći im da izgrade monašku svest, i da se sama raduju kada su za nešto uskraćena, to je veoma dobro. Međutim, tom svojom dobrotom, tom nerazumnom dobrotom, roditelji od njih prave nesposobnjakoviće. Sve im daju u ruke, čak i vodu, uslužuju ih kako bi oni samo učili i ne bi gubili vreme.