Jedan stariji čovjek, u bolnici, bio je na umoru. Od smrti ga je dijelilo vjerojatno tek nekoliko sati. Kad je u naletu bolnog grča samo malčice otvorio oči uspio je vidjeti nekoliko prilika koje su se skupile oko njegovog kreveta. Nije ih uspio prepoznati.
Zatvorivši oči upitao ih je:
– Prijatelji, tko ste vi?
Jedna od prilika reče:
– Mi smo tvoji zanemareni snovi, zaboravljene želje i neostvarene vizije. Mi smo sve ono što si mogao uraditi za života ali si to propustio učiniti.
– Žao mi je zbog toga – reče starac – ali ipak cijenim što ste se unatoč mojoj malomarnosti i lošem odnosu prema vama došli oprostiti od mene na kraju mog života.
Jedna od prilika se nagnula i mirnim mu glasom odgovorila:
– Ne, mi se nismo došli oprostiti od tebe – došli smo umrijeti s tobom…