Na seoskom groblju u Brestaču u petak je sahranjenDragan Lazić, rođeni brat folkera Darka Lazića. Poslednjem ispraćaju prisustvovao je veliki broj ljudi, a kako su istakli meštani, ovakvu sahranu Brestač ne pamti.
Ono što su mnogi primetili tokom povorke, koja je išla od porodičnog doma Lazićevih do groblja je da je beli kovčeg bio prekriven plavim peškirima. Peškiri na kovčegu pokojnika imaju simbolično i običajno značenje u pravoslavnoj (i šire balkanskoj) tradiciji.
Tužna simbolika
U Sremu plavi peškiri na kovčegu imaju posebno simbolično značenje i vezani su za stari narodni običaj. Peškiri plave boje simbolišu žalost i smirenje jer plava boja simbolizuje tugu, tišinu i dostojanstvo u oproštaju. Takođe predstavljaju i nebeski mir. Veruje se da plava boja označava nebo i večni spokoj duše. U mnogim sremačkim selima, pa tako i u Brestaču, plavi peškiri se tradicionalno stavljaju kada je preminuo muškarac.
Vidi galerijuSahrana Dragana Lazića Foto: Ilija Ilić
Peškiri predstavljaju i znak poštovanja porodice jer su oni poslednji dar i izraz časti prema pokojniku. Imaju i simboliku puta duše, što u narodnom verovanju znači da simbolično „prati“ pokojnika na putu ka večnosti. Predstavljaju i čistoću i oproštaj i zahvalnost porodice jer ih najčešće donose rodbina, prijatelji ili komšije.
Velika tuga
Podsetimo, Dragan je stradao u teškoj saobraćajnoj nesreći koja se dogodila 11. marta, na putu ka Šapcu, kada je vozeći motor, učestvovao u sudaru sa putničkim automobilom. Prilikom povorke, Darko je sve vreme mazio i ljubio kovčeg svog brata, izgovarajući reči koje kidaju dušu.
Vidi galerijuDarko Lazić izašao ispred kapije, klelao kod umrlice i ponavlja jedno Foto: Kurir
– Nisi ti ovo zaslužio, brate moj… Tata Milane, dovodim ti sina. Čuvaj mi ga. Obećao si mi da ćemo pričati. Zašto si me, brate, ostavio? Zašto? Ti si moja duša, život! Kako ću ja bez tebe? Nismo se tako dogovorili… Nisam stigao sve da ti kažem, nismo se oprostili… Proći će sve to bato, proći će… Obećavam ti! Ništa ne brini, ja ću brinuti o svemu, obećavam ti da će sve biti u redu. Svaki dan ću ti pisati! Ovo je samo privremeno, brate moj! Ne dam te nikom. Zar ovako da te ispraćam? – govorio je neutešni Lazić.