Navršilo se šest godina o dana kada je stigla pošast zvana korona! Nismo bili svesni šta nas je snašlo. Petak, 6. mart – potvrđen prvi slučaj kovida. U to vreme u svetu je bilo više od 100.000 obolelih.
Samo devet dana kasnije u Srbiji je proglašeno vanredno stanje. Zabranjena su okupljanja, zatvorene škole i fakulteti, a ubrzo uveden je i policijski čas. Prvi smrtni slučaj zabeležen je 20. marta.
Prestanak epidemije kovida-19 u Srbiji je obznanjen je u februaru prošle godine.
Do kraja zvaničnog praćenja pandemije (podaci dostupni zaključno sa 2023. i početkom 2024. godine), registrovano je 18.057 preminulih od posledica koronavirusa. Ukupno je potvrđeno 2.585.353 slučaja infekcije od početka epidemije.
Najveći dnevni broj novozaraženih zabeležen je tokom talasa omikron soja 25. januara 2022. kada je registrovano 19.901 pozitivnih u roku od 24 sata. Najveći broj umrlih u jednom danu, prema zvaničnim dnevnim izveštajima, zabeleženo je 4. decembra 2020. godine – 69 smrtnih ishoda.
Slobodan, Dušica i Igor Milojević iz Kruševca roditelji su i sin koji su za 13 dana umrli od kovida 19.
Igor Milojević Foto: Privatna Arhiva
Kada je Igor, star 52 godine, preminuo 21. jula 2021. godine, porodicu i prijatelje to je dotuklo, a i lekari kovid bolnice u Kruševcu su plakali.
Iza Igora su ostala tri sina, najmladi je još tada bio maloletan – imaom je 15 godina.. A iza svih njih ostala je ćerka i sestra, koja nema snage da priča, čiji život se za tili čas pretvorio u patnju, tri groba, ali koja želi da ljudi čuju ovu priču i shvate da korona ubija, da i mladi i mlađi treba da se vakcinišu, a svi čuvaju, jer nije gotovo. Ni izbliza.
O tragediji porodice Milojević svedočio nam je tada njihov prijatelj, koji je, kako kaže, tone suza prolio, naročito kada je Igor umro. Moli da mu ime ne objavljujemo.
Drama ove porodice počela je kada su se Slobodan (77) i Dušica (72), supružnici koji su živeli sami, zarazili u junu. Niko sigurno ne zna kako je to bilo, da li ih je inficirao neko od mladih koji su kod njih dolazili, a imaju i pet unuka, da li je zbog toga što je Slobodan bio na nekom većem skupu ili nečeg trećeg.
Slobodan Milojević Foto: Privatna Arhiva
Čim je krenula temperatura, u kovid ambulanti su dobili terapiju i kućnu izolaciju jer, kako veli prijatelj, nije bilo ništa dramatično. Igor ih je obilazio, donosio im hranu.
– I jednog jutra Slobodan je pao u kupatilu, a Igor je zato ostao da noći kod roditelja. Slobodan je imao nekih hroničnih bolesti, sećam se da smo ga pre dve-tri godine bukvalno vratili iz mrtvih. Dušica je bila prilično aktivna penzionerka, imala je problema sa zglobovima, koliko znam – priča nam prijatelj i dodaje da su oboje na samom početku masovne imunizacije primili kinesku vakcinu kao prioritetni.
Igor se tada inficira, ali on nije bio vakcinisan. Imao je višak kilograma, ali, kako navodi prijatelj, nije imao nikakve bolesti. Inače, bio je bivši oficir i razveden.
Dušica Milojević Foto: Privatna Arhiva
– Roditelje smeštaju na poluintenzivnu negu kovid bolnice u Kruševcu, u krevet do kreveta. Oboje su bili stabilno, ali kod Slobodana 5. jula dolazi do dramatičnog pogoršanja oba plućna krila, prebacuju ga na intenzivnu i sutradan pada na respirator. Dušica je dobro, razmišljaju čak da je u četvrtak, 8. jula, puste kući, ali ispostavlja se da neki rezultati nisu baš stabilni i ostavljaju je u bolnici. Slobodan istog dana umire, pretpostavljaju da je uzrok tromb. Njoj nisu rekli da je ne bi uznemiravali – priča prijatelj.
Igor je sve vreme u kućnoj izolaciji.
– Čuli smo se svakodnevno, govorio je da je super, da mu ništa ne fali, ali da mu ne daju da ide na očevu sahranu jer je u izolaciji. U međuvremenu, Dušici se odjednom pogoršava stanje, prebacuju je u Niš, ali tamo umire 14. jula, šest dana posle Slobodana. I Igor mora u bolnicu, i to u danu kada mu majka umire. Znao je da je ostao i bez majke – kaže prijatelj.
Foto: Zorana Jevtić
Prva dva-tri dana Igor je, kako nastavlja, bio na kiseoniku, relativno stabilno.
– Međutim, pogoršavalo mu se stanje pomalo, povećavali su mu doze kiseonika. Čuo sam se po tri-četiri puta dnevno s nekoliko lekara, zaista su bili maksimalno posvećeni. Žestoka bitka se vodila za njegov život, ali dospeva na respirator i umire 21. jula, 13 dana posle oca i sedam posle majke. Tog dana me je zvala jedna doktorka, plakala je. Očekivala je da će ga, kad dođe u smenu, zateći živog. Maltene svi u bolnici su ovo doživeli i kao ličnu tragediju, treći iz porodice i još relativno mlad – priča prijatelj i dodaje da je sve troje imalo naglo širenje upale na oba plućna krila, te da ne znaju da li to možda ima veze s delta sojem.