Bez ovoga nije mogao biti ispraćen na večni počinak.
Ispraćaj legendarnog pevača Halida Bešlića na večni počinak ujedinila je čitavu bivšu Jugoslaviju u bolu, ali i poštovace lika i dela ovog umetnika iz čitavog sveta.
U Narodnom pozorištu u Sarajevu održana je komemoracija u čast preminulog, a nakon toga će biti održana dženaza na groblju Bare.
Nakon namaza, tabut će biti nošen kroz Baščaršiju do Večne vatre, odnosno, povorka će proći kroz Sarajevo, sve do gradskog groblja Bare, gde će Halidovo telo umotano u bele platnene čaršafe (ćefine) biti položeno direktno u zemlju, bez sanduka, kako i nalažu islamski običaji.
Na tabutu Halida Bešlića vidi se crvena fes, koja ima duboko simbolično značenje u islamskoj i bošnjačkoj tradiciji.
Fes na tabutu označava da je pokojnik bio musliman i pripadnik bošnjačkog naroda, a ujedno i simbol časti, dostojanstva i identiteta.
U prošlosti je fes bio znak ugleda, pripadnosti veri i zajednici, pa njegovo postavljanje na tabut znači poštovanje prema životu i duhovnosti pokojnika.
Fes ne služi kao ukras, već kao znak vere, identiteta i ponosa, kojim se umrli ispraća na poslednji, večni, put.