Obeležila je film.
U 94. godini života preminula je čuvena italijanska glumica Adriana Asti, jedna od najznačajnijih umetnica evropskog glumišta druge polovine 20. veka.
Umrla je u snu, nakon kraće hospitalizacije u klinici Villa Salaria u Rimu. Vest o njenoj smrti duboko je potresla italijansku i međunarodnu kulturnu scenu.
Rođena kao Adelaide Aste u Milanu, 30. aprila 1931. godine, Adriana Asti je karijeru započela 1951. u predstavi Miles Gloriosus. Ubrzo je privukla pažnju velikog reditelja Lukina Viskontija (Luchino Visconti), sa kojim je ostvarila i svoj prvi veći uspeh u pozorišnoj adaptaciji drame “Iskušenje” Artura Milera.
Zvezda autorskog filma
Asti je ostala upamćena po ulogama u remek-delima italijanskog autorskog filma. Na filmu je debitovala početkom šezdesetih godina, a tokom karijere je sarađivala sa najvećim imenima italijanske kinematografije:
- Roko i njegova braća (Rocco e i suoi fratelli, 1960) – režija: Lukino Viskonti
- Stradalučka ljubav (Accattone, 1961) – režija: Pjer Paolo Pazolini
- Pre revolucije (Prima della rivoluzione, 1964) – režija: Bernardo Bertoluči
- Ludvig (Ludwig, 1972) – režija: Lukino Viskonti
- Duh slobode (Il fantasma della libertà, 1974) – režija: Luis Bunjel
- Jednostavno srce (Un cuore semplice, 1977) – režija: Đorđo Ferara
- Najbolja mladost (La meglio gioventù, 2003) – režija: Marko Tulio Đordana
Udala se za Bertolučija
Uprkos tome što je godinama bila prisutna na sceni i pred kamerama, Adriana Asti je svoj privatni život uspešno čuvala od očiju javnosti. Bila je poznata po diskretnosti, otmenosti i snažnom osećaju za lične granice, što ju je činilo intrigantnom ali i izuzetno poštovanom među kolegama.
Jedan od najpoznatijih trenutaka iz njenog privatnog života bila je veza i brak sa rediteljem Bernardom Bertolučijem, jednim od najznačajnijih autora evropske kinematografije. Njihova veza započela je tokom rada na filmu Pre revolucije (Prima della rivoluzione, 1964), u kojem je Adriana tumačila jednu od ključnih uloga. Brak nije dugo potrajao, ali su ostali u dobrim odnosima i u profesionalnoj komunikaciji.
Asti se nikada nije ponovo udavala, niti je imala dece. Više puta je u intervjuima isticala da je svoj život posvetila umetnosti – pozorištu, filmu i reči – i da u tome nije videla žrtvu, već izbor.
„Moj najveći strah nije bio da ostanem sama, već da izgubim svoj unutrašnji glas“, izjavila je u jednom od retkih ličnih intervjua.