Pevačica Nada Topčagić je pre deset godina prošla kroz veliku dramu, kada je njen sin doživeo nesreću tokom skijanja.
Miroslav Mikica Đorđević je 2010. godine, na Jahorini doživeo gotovo fatalnu nesreću, u kojoj je pretrpeo teške povrede, kliničku smrt i suočio se sa opasnošću da mu amputiraju desnu nogu.
Lekari su se herojski borili za njegov život, a njegova majka još uvek ne može da zaboravi trenutke potpune nemoći i straha.
Mikica je, prema rečima njegove majke, ležao povređen na snegu gotovo dvadeset minuta pre nego što je stigla služba spasavanja. Njegovo stanje bilo je kritično, a lekari su ga čak dva puta vraćali iz kliničke smrti.
– Jao, šta da kažem, ne daj bože nikom ono što sam ja doživela. Evo, sva se i danas naježim i suze mi krenu kada samo pomislim da sam mog Mikicu mogla da izgubim. Strašno je gledati da gubiš dete, a da si nemoćan. Strašno je kada znaš da je tvom detetu stalo srce, da je iskrvario i da ne znaš da li ćeš ga ujutru videti živog. Ne znam kako sam ostala normalna i kako sam uspela da to preživim. Da li mi verujete da bih se momentalno ubila da mi je sin iskrvario i umro? Ne bih čekala ni minuta više, odmah bih sebi presudila. To je bilo u mojoj glavi, ako nema Mikice, neće biti ni mene. Ali, eto, bog nas je pogledao i hvala mu večno na tome. Moj sin je sada živ i zdrav, lep kao lutka, ljubi ga majka. Dan kad se probudio iz kome slavimo kao njegov drugi rođendan. Ove godine biće tačno deset godina od toga. Strašno, ali kao što kažem, bog je svemoćan i pomogao nam je i dao Mikici divnu decu, moje unučiće, koje volim najviše na svetu – prisetila se nada jednom prilikom, makon čega je govorila o lekarima koji su njenom sinu spasili život:
– Doktor Slavko Ždrale, sa još dvojicom kolega dr Mirom Stojanovićem i dr Vjeranom Saratlićem spasili su život mom Miroslavu. Njih trojica su ga dva puta vraćali u život iz kliničke smrti. Sin mi je skoro sasvim iskrvario, srce mu je stalo, pa su mu non-stop dodavali nove jedinice krvi. Postojala je opcija da mu iseku desnu nogu, ali je dr Ždrale odlučio da to ne urade, već da pokušaju da spoje nerve, što su na kraju i učinili. Šta više da vam kažem, ti doktori su moji heroji, volim ih ko boga što su mi sina spasli. Ne volim o toj Jahorini da pričam, ali će mi ona biti urezana u glavu dok sam živa.
Nada nije zaboravila ni veliku podršku koju je u teškim momentima dobila od Marije Šerifović.
– Mariji ću biti zahvalna dok sam živa. Da nije bilo nje, ko zna šta bi bilo sa Mikicom. Svi su me zvali i nudili mi pomoć, Marinko Rokvić, Snežana Đurišić, Goca Božinovska, ali Marija Šerifović se ponudila da pošalje helikopter jer su policija i vojska zatajili. Kad se samo setim kako sam pevala i davala priloge policiji i vojsci, pa da mi tako vrate. Zato Mariji hvala na tom gestu. Mikijevo stanje danima je bilo nepromenjeno. Nekoliko nedelja nije osećao stopalo. Ne dao bog nikome ono što sam tada preživela. Nisam jela ni spavala. Nisam znala za sebe. Život mi se u sekundi pretvorio u pakao – otkrila je Nada Topčagić jednom prilikom za “Srpski telegraf”.