Danas, 3. maja, obeležavaju se dve godine od jednog od najstrašnijih dana u novijoj istoriji Srbije, dana kada je tragedija zauvek promenila živote deset porodica, ali i svih nas.
Od 8.40 časova, tačno u vreme kada je 2023. godine prvi pucanj odjeknuo hodnicima Osnovne škole “Vladislav Ribnikar“, porodice ubijenih se uveliko okupljaju kako bi svojim najmilijima odali tihu počast ispred škole, mesta bola koje će zauvek pamtiti one koji su prerano otišli.
Zagrljeni i ujedinjeni u bolu
Roditelji đaka koji su živote izgubili u tom nezamislivom zločinu, ponovo su se našli okupljeni na mestu gde su svoju decu videli poslednji put... Zagrljeni i ujedinjeni u tom neizrecivom bolu stajali su ispred škole, gde se od ranih časova okuplja i veliki broj građana koji su se upisivali u knjigu sećanja.
“I neka bude kraj i početak sveta koji će imati njihovo ime i naše ruke ovde gde je istorija progovorila na sav glas, ovde gde ostaviše svoju krv da svetli…” stihovi su Branka Miljkovića iz pesme “Tjentište” ispisani iznad mesta upisivanja u knjigu sećanja koju su prvu potpisali ožalošćeni roditelji.
Red u Kralja Milutina 10 se tiho formira, a ljudi ostavljaju cveće, pale sveće i spuštaju glave u molitvi, ne samo za one koji su otišli, već i za one koji su ostali.
Bele ruže u rukama za devet anđela i njihovog čuvara ređali su Beograđani ovog jutra.
Vidi galerijuDruga godišnjica masakra u Ribnikaru Foto: Jakov Milošević
Program komemoracije
08.40 – 08.41 – Minut ćutanja (Kralja Milutina 10)
08.41 – Paljenje sveća
11.00 – 17.00 – Prostorno-zvučna instalacija i participativna radionica “Vrlo jato u Vrtu vrlina” (Mali Tašmajdan)
13.00 – 19.30 – Forum “O prećutkivanju” (Veliki Tašmajdan)
17.00 – 17.30 – Iščitavanje odgovora sa foruma
17.30 – 19.00 – Tribina “Otvaranje crne kutije 3. maja” (Veliki Tašmajdan)
Jasminka Petrović, koja inače piše za decu i mlade, istakla je danas da se multidisciplinarni tim ovom temom bavi od samog početka od kada se masakr nažalost i desio.
– Današnji dan je zamišljen da dešavanja budu na Malom i Velikom Tašmajdanu. A ovaj deo ovde je posvećen vrlinama dece i Dragana kako bismo se sećali njih, ali i da bismo u narodu prozivali vrline jer tek kada se uzdignemo kao ptice, moći ćemo da se izdignemo od takvih vrlo loših situacija u društvu – rekla je Jasminka za medije.
Na Velikom Tašmajdanu najpre su pozvani odrasli građani, s obzirom na to da je, kako kaže sagovornica, tema dešavanja prećutkivanje.
– Mi kao narod često prećutkujemo stvari, lakše nam je valjda tako zbog stida i straha, te se problemi gomilaju. Zato je osmišljena jedna instalacija od 13 časova gde će građani pod jedan tepih moći da svoja prećutkivanja guraju pod taj tepih. Od 17 časova se diže tepih jer sve što je više neravnina teže hodamo po njemu. Tada će glumci moći da pročitaju te poruke da bismo čuli i osvestili se o tome koliko toga prećutkujemo što nas vodi do nevolja – objasnila je sagovornica.
Ona dodaje, da je pored dela dana posvećenog deci i emocijama, današnji dan posvećen i racionalnom delu konkretno tom 3.maju kada će biti otvorena tribina pod nazivom “Crna kutija – 3. maj”, gde će se razgovarati o tome zašto je uopšte došlo do te crne srede koja je zavila u crno deset porodica, ali i čitavu našu zemlju.
“Vrlo jato” i 730 ptica
Glavni motiv prve komemoracije održane prošle godine bile su, podsetimo, ptice koje čine ovo posebno “Vrlo jato”.
Deca, ali i svi građani već uveliko oslikavaju, kako kažu, svoje emocije, ali i svoja viđenja koja prenose na prethodno pripremljenim pticama.
Učesnici radionice će oslikane ptice dodavati na unapred započetu prostorno-zvučnu instalaciju, čiji je prvi deo nastao tokom pripremnih radionica “Vrlo jato” koje su osmišljene i vođene od strane Jasminke Petrović, književnice i edukatorke i Ane Konstantinović, pozorišne rediteljke. Prostorna instalacija sadrži inače i zvučnu komponentu.
– Ja sam na mojoj ptici nacrtala okean koji predstavlja količinu tuge koju osećamo prema nedužnim žrtvama. Na ptici moje drugarice na kojoj piše “Nebo za naše anđele” naslikano je nebo, sunce i duga. Ideja je da napravimo 730 ptica, simbolično po broju dana koliko je prošlo od tragedije do danas – rekla je jedna od učesnica radionice.
Takođe, kako je rečeno, ptice iz “Vrlog jata” biće sačuvane u arhivi budućeg Memorijalnog centra u znak sećanja na žrtve masovnog ubistva u OOŠ “Vladislav Ribnikar”.
Došli i neki od roditelja žrtava mladih iz Dubone i Malog Orašja
Među prvima su pristigli roditelji Eme Kobiljski, Mare Anđelković, kao i roditelji Angeline Aćimović koja je preminula 12 dana nakon zločina. Pored njih, pristigli su i pojedini roditelji žrtava mladih ljudi iz sela Dubona i Malo Orašje, gde se samo dan nakon masakra u prestižnoj školi, dogodilo krvoproliće nedaleko od Mladenovca kada je Uroš Blažić ubio devetoro i ranio 12.
Ljudi su prilazili ožalošćenim porodicama kako bi im pružili po koju reč utehe, dok su oni zagrljeni stajali ispred fotografija mališana i nasmejanog čika Dragana.
Prekinut program na svim televizijama
Tačno u 8.40 svi programi na televizijama u Srbiji prekinuti su emitovanje, u vreme kada je počeo masakr.
Zločin bez presedana
Podsetimo, tog 3. maja 2023. godine, tada trinaestogodišnji dečak, učenik sedmog razreda, ušao je u školu sa očevim pištoljima i hladnokrvno usmrtio devetoro svojih vršnjaka i školskog čuvara. Nastavnica istorije koja je njegovom odeljenju u to vreme držala čas, dok je mesto na kom je sedeo dečak ubica bilo prazno, ranjena je zajedno sa još nekoliko učenika.
Ana Božović (11), Bojana Asović (11), Sofija Negić (13), Ema Kobiljski (13), Mara Anđelković (13), Angelina Aćimović (14), Adriana Dukić (14), Katarina Martinović (12) i Andrija Čikić (14) su ubijeni, a motiv njihovog školskog druga, koji je na čas istorije došao držeći očeve pištolje u rukama, ostao je nepoznanica.
Zločin, bez presedana u istoriji našeg obrazovnog sistema, ostavio je trajne ožiljke, i to ne samo u porodicama žrtava i ranjenih, već i u celom društvu. Danas, dve godine kasnije, njihova imena odzvanjaju, u očima roditelja, u molitvama prijatelja, u suzama nepoznatih prolaznika koji su se masovno zaustavljali saosećajući u tom bolu.