Danas, 3. maja, obeležavaju se dve godine od jednog od najstrašnijih dana u novijoj istoriji Srbije, dana kada je tragedija zauvek promenila živote deset porodica, ali i svih nas. Roditelji đaka koji su živote izgubili u tom nezamislivom zločinu, ponovo su se našli okupljeni na mestu gde su svoju decu videli poslednji put.
Od 8.40 časova, tačno u vreme kada je 2023. godine prvi pucanj odjeknuo hodnicima Osnovne škole “Vladislav Ribnikar”, porodice ubijenih se uveliko okupljaju kako bi svojim najmilijima odali tihu počast ispred škole, mesta bola koje će zauvek pamtiti one koji su prerano otišli. Red u Kralja Milutina 10 se tiho formira, a ljudi ostavljaju cveće, pale sveće i spuštaju glave u molitvi, ne samo za one koji su otišli, već i za one koji su ostali.
O ovoj temi su u današnjoj emsiji “Puls Srbije Vikend” govorili Slavica Đukić Dejanović, psihijatar i Dobrivoje Radovanović, kriminolog.
Foto: Kurir Televizija
Đukić Dejanović se na samom početku prisetila na koji način je primila ovakvu tragičnu vest, te ocenila da li u takvim momentima može profesionalno da se pristupi.
– Danas je dvogodišnjica najvećeg poraza koji smo svi doživeli i to u mesecu maju, mesecu proleća kad zapravo Beograd i škola šalju poruke da život itekako ima smisla. Od tog trenutka do danas, bol živi u nama uz činjenicu da je Dubona došla sutra dan. Svest je bila u šoku i nije mogla da procesuira događaj. Ja sam tada radila kao psihijatar, bila sam već u svojoj ordinaciji i nisam veroavala. Mislila sam da se to nije dogodilo, već da je neki scenario. Onog momenta kada sam postala svesna toga, nisam mogla da funkcionišem kao stručnjak, već kao baka koja je mogla imati decu u toj školi. Funkcionisala sam kao neko ko je mogao izgubitii nekog najdržeg. Kasnije mi je funkcija ministra naložila da se moram baviti posledicama. U kompletnoj mojoj karijeri, najteži su mi bili susreti sa roditeljima dece koje više nema – kaže Đukić Dejanović.
Radovanović je objasnio da li je on kao stručnjak mogao da poveruje da je nastradalo devet učenika škole, ubijenih od svog vršnjaka.
Foto: Kurir Televizija
– Koji normalan čovek bi mogao da poveruje u tako nešto, ja se bavim kriminalom od vremena od kad sam završio psihologiju, pa sve do penzije ali i nakon penzije. Nisam mogao pomisliti da može u Srbiji tako nešto da se desi. Takva vrsta ubistva se dešavaju na Zapadu, oni imaju dve kategorije masovnih ubistava, jedna je kad rade psihopate, a druga je teroristički čin. Sa tim smo se susretali u Rusiji, kada su upadali u škole, ali to su neprijateljski potezi iz političkih razloga. Ovo je nešto sasvim deseto. Organizovani kriminal rađe poremećaje u društvu i u ličnosti. Verovatno je zbog toga povećan broj psihopatskih struktura kod mladih. Istraživanja pokazuju da 70% nasilnih činjenja dugujemo psihopatiji, 75% teških oblika silovanja dugujemo psihopatiji. Imamo jednu ličnost koja je Bogom dana za kriminal, užasno teška za podnošenje. Psihopate srećemo svuda – kaže Radovanović.
Zbog činjenice da je počinilac imao samo 13 godina i time bio krivično neodgovoran prema zakonima Srbije protiv njega nije mogla da bude podignuta optužnica. On je smešten na posmatranje i nalazi se u psihijatrijskoj ustanovi.
Međutim, protiv njegovih roditelja su pokrenuti krivični postupci. Đukić Dejanović je objasnila šta možemo očekivati o sudbini dečaka.
Vidi galerijuDruga godišnjica masakra u Ribnikaru Foto: Jakov Milošević
– Eksperti i dalje prate počinitelja ovog teškog zločina, kod nas ta neka dijagnoza psihopate se češće koristi, ali je to i poremećaj ličnosti, takva dijagnoza se može postaviti tek sa punih osamnaest godina. Ono što čujemo od advokata roditelja koji su u postupcima sa porodicom, da je sada ocenjeno, da je on vrlo planirao taj zločin, da ga je uradio bez ikakve empatije, iza toga je vrlo racionalno pozvao policiju i sam rekao da je psihopata. Da li je on razvio osećanje kajanja? Imao je nagon takmičanja, konkurencije, druženja… Birao je vrlo kvalitetnu decu, koja su bila nadarena u nekim poljima. Neka deca su zaista bila posebna, nisu to bila slučajna deca, postojao je i spisak. On nije samo planirao, već je ravnodušno uradio sve – kaže Đukić Dejanović.
Radovanović misli da je dobro znao da ne postoji krivična odgovornost ispod 14 godina:
– Sama činjenica je da je imao spisak nadarene dece, imao je želju da on bude prvi. Sve je isplanirao, javio je policiji da je uradio zločin.