Categories
Uncategorized

ISPOVEST MAJKE ČIJE DETE TRPI OZBILJNO NASILJE VEĆ DVE GODINE: “Svakodnevno dobija pozive, optužuju ga i presreću na ulici!

Već dve godine učenik srednje škole u Beogradu trpi sajber nasilje od strane grupe 16-godišnjaka iz Žagubice. Njegova majka odlučila je da stane na put torturi koju njen sin svakodnevno proživljava i da svoju ispovest ispriča za emisiju “Crna hronika” na Kurir televiziji. Majka je na samom početku istakla da li su škola ili nastavnici na neki način pokušali da to sajber nasilje zaustave nad njenim detetom.

 Nisam prijavljivala školi, iz razloga što moje deca ne idu sa njima u školu, oni idu tu u Žagubici u školu, tako da niti sam niti poznajem te profesore, niti sam, opet ne znam da li bi oni reagovali, pošto se to nasilje opet nije dešavalo u školi, već ovde u selu, razgovarala sam sa ocem jednog od deteta i ne mogu da kažem, našla sam na razumevanje, tj. on je rekao, potvrdio je da to nije dobro, da će on razgovarati sa detetom. Međutim, ponovo skoro nešto, počeo taj jedan dečak da ga napada, kao “ti me zoveš sa nekog drugog broja”, međutim, moje dete mu je reklo, “ne zovem te, nebitan si mi i ostavi me na miru”. Tako da ja verujem da sada oni pokušavaju da ga provociraju, da im on nešto ružno kaže ili šta već, iz besa verovatno što smo ih rekli kod roditelja.

366448_250425.01_22_19_15.Still023.jpg

Foto: Kurir Televizija

 – E sad kako će to dalje da teče, ne znam. Međutim, ja sam sebi obećao ako se to nastavi da ću sigurno ovog puta alarmirati policiju jer verujem da prosto više ne znam šta da radim da se to prekine jer kažem to nije od juče to traje već 2 godine. Ko zna koja je ovo grupa na “Whats up-u” po redu. Da, hoću da prijavim policiji, sigurno hoću, znači rekla sam, to sam rekla i otcu tog deteta, znači i samo jedna još poruka ili jedna uvreda uključena njemu direktno u policiju, jer smatram da smo dosta čekali da i da prosto moje dete nije dužno da trpi nasilje. Jer to stvarno nije u redu. Raspitivala sam se. U početku sam mislila, znate, da on ne zna koliko ja znam svoje dete. Opet, možda on njima nešto kaže. Znači, raspitala sam se. Mislim, kod te dece sa kojima se oni druže, koji izlaze, svi su mi govorili da on uopšte na njih ne obraća pažnju.

– Međutim, to su deca, inače, ovako malo problematičnog ponašanja. Ali, ne znam da njihovi roditelji to ne žele da prihvate, ali oni prosto to ne vide, ne znam. Ja razumem, svaki je roditelj zaštitnički nastrojen prema svom detetu, to je sasvim u redu, ali smatram da treba da postoji granica i da jednostavno svaki roditelj sa svojim detetom razgovara i da ga uči da mu kaže. On je to krio od nas i ne znam zašto nam to nije rekao, bez obzira što imamo jako otvoren odnos, pa mislim da je najviše krio zbog mene zato što zna koliko sam osetljiva i zna da bi se mnogo zabrinula, mislim da je zato krio. Šta je njega sad, ne znam šta se desilo da on sad nam pokaže, stvarno ne znam. Tu je on nam pokazivao neke poruke od ranije i sve.

– Tada nam je rekao da su ga jednom sačekali čak da ga biju, međutim on je uspeo nekako da se odbrani. To nam je potvrdila i jedna njegova drugarica kod koje je on tada krenuo kad su ga sačekali. E sad, ne mogu ja sad baš da kažem da se on nešto puno zabrinuo, opet ne znam  šta je u njegovoj glavi, ja to ne mogu da vidim. Nije pokazivao prosto neku zabrinutost, bar ja nisam videla, zato što to nisu deca sa kojima se on druži, opet kažem, to su problematična deca, ali mislim da ga je to više prosto nerviralo šta oni rade, pa nam je zato rekao, e sad, koliko se on brine, Stvarno ne znam, možda se i brine, ali prosto nisam rekla da pokazujem. Moja je molba, pre svega, kad bih mogla sve roditelje da zamolim da ne ćute, jer se ovo ne čuje, prosto da bismo svi zaštitili našu decu, jer znamo šta se može iz svega toga i kako da se završi – zaključuje majka deteta.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *