Radio-televizija Srbije izdala je zvanično saopštenje u kojem navodi da je dugogodišnji kontinuitet po prvi put prekinut.
Kod spomenika „Zašto“, u Tašmajdanskom parku, u 2 sata i 6 minuta ujutru, održan je pomen radnicima Radio-televizije Srbije koji su poginuli pre 26 godina, kada je tokom NATO bombardovanja pogođena zgrada RTS-a.
U noći između 22. i 23. aprila 1999. godine, bombardovana je zgrada nacionalne televizije, pri čemu je život izgubilo šesnaestoro ljudi. Bila je to prva situacija u istoriji ratovanja u kojoj je jedna medijska kuća, prethodno proglašena legitimnim vojnim ciljem, postala meta direktnog udara. Zgrada je pogođena u trenutku dok je program bio u toku – tačno u 2 sata i 6 minuta.
U znak sećanja, već četvrt veka zaposleni i saradnici RTS-a okupljaju se svake godine na istom mestu kako bi odali poštu nastradalim kolegama. Ta okupljanja su do sada uvek bila prenošena uživo u programu RTS-a, ali je ove godine taj kontinuitet prvi put prekinut. Jutarnji program je otpočeo potresnim prilogom i rečenicom koja je podsetila na tragediju.RTS / Izvor: Srbija Danas
– U NATO bombardovanju RTS-a, pre 26 godina, ubijeno je 16 naših kolega. U noći između 22. i 23. aprila, prvi put u istoriji bombardovana je jedna medijska kuća. Sat u režiji stao je u 2:06. Tog trenutka prestalo je da kuca i 16 srca – rečeno je u posebnom segmentu programa.
Nakon toga, prikazane su fotografije i imena poginulih kolega, kao i sećanje novinarke Marije Č. Mitrović, koja je te večeri poslednji put videla neke od njih.
– Nisam znala da je to naš poslednji pozdrav. Neko je odlučio da prekine svu tu lepotu, mladost i buduće planove – rekla je Marija.
U nastavku programa emitovano je i zvanično saopštenje RTS-a:Saopštenje / Izvor: Printscreen/RTS
– Poštovani građani, prvi put za 25 godina, otkako se okupljamo u Tašmajdanskom parku da odamo počast šesnaestorici naših kolega poginulih u NATO bombardovanju 23. aprila 1999. godine u 2:06, RTS nije uživo prenosio pomen – navodi se u saopštenju.
Dodaje se da su kapaciteti kuće bili blokirani, kao i da zaposleni ni ove godine nisu mogli da prisustvuju pomenu kako bi izrazili protest protiv jednog od najstrašnijih zločina počinjenih nad medijskim radnicima.